U razdoblju od 2010. do 2012. cijene za domaćinstvo prosječno su porasle za 31,5 posto, pri čemu najviše u Vrbovskom (44 posto), Rijeci (34 posto) i Novom Vinodolskom (33,2 posto).
RIJEKA Objavljeni su rezultati revizije Državnog ureda za reviziju čija je glavna zadaća bila utvrditi ekonomsku opravdanost cijene javne vodoopskrbe na području Primorsko-goranske županije. Predmet revizije bio je rad devet isporučitelja vodne usluge koji djeluju na području ove županije, a riječ je o Vodovodu i Kanalizaciji (Rijeka), Vodovodu Žrnovnica (Novi Vinodolski), Komunalcu (Opatija), Ponikvama (Krk), Vodovodu i čistoći Cres Mali Lošinj (Cres), Vrelu (Rab), Komunalcu (Delnice), Komunalcu (Vrbovsko) i Čabranki (Čabar), a ona je učinjena u razdoblju od 2012. pa do srpnja 2013. godine.
Revizija je pokazala da, iako je voda praktički bogom dan resurs, njezin utrošak različito plaćamo. U županiji prosječna cijena javne vodoopskrbe prema izračunu iznosi 7,01 kunu po kubiku. Najviše voda košta u Čabru – 27,65 kuna po metru kubičnom, a najmanje ju plaćaju korisnici riječkog Komunalnog društva ViK, odnosno riječ je o 5,05 kuna za metar kubični potrošene vode. Pokazalo se da razlika u cijeni ovisi o isporučitelju vodne usluge, njegovoj rentabilnosti, broju stanovnika, broju korisnika vodnih usluga, gospodarskoj razvijenosti, pa čak i zemljopisnim razlikama područja koje pokriva. U razdoblju od 2010. do 2012. godine, cijene za domaćinstvo prosječno su porasle za 31,5 posto. Najviše su porasle cijene javne vodoopskrbe u društavima – Komunalac Vrbovsko (44 posto), zatim ViK Rijeka (34 posto), odnosno Vodovod Žrnovnica Novi Vinodolski za 33,2 posto.
Svetaca nema
Prosječna cijena
– Uz pretpostavku da na razini Županije uslugu pruža jedan isporučitelj, sa sadašnjim rashodima svih isporučitelja, prosječna bi cijena javne vodoopskrbe prema cjenicima koji su primjenjivani za 2012. godinu, iznosila 7,08 kuna za metar kubični, izračuni su Državnog ureda za reviziju.
Fiksni dio cijene javne vodoopskrbe za domaćinstva u Primorsko-goranskoj županiji prosječno iznosi 25,47 kuna po korisniku, što je za 6,42 kuna ili 33,7 posto više od prosjeka RH, a varijabilni dio 5,75 kuna po metru kubičnim, što je za 3,79 kuna ili 39,7 posto manje od prosjeka države. Fiksni dio cijene javne vodoopskrbe za gospodarstvo u Županiji prosječno iznosi 40,39 kuna po korisniku, što je za 6,19 kuna ili 18,1 posto više od prosjeka, a varijabilni dio 10,36 kuna po metru četvornom, što je za 3,29 kuna po metru četvrnom ili 9,6 posto manje od prosjeka Republike Hrvatske.
Osim različitih cijena za pružanje vodne usluge, u spomenutih društvima uočene su i nepravilnosti koje se odnose na planiranje i donošenje financijskih planova, primjene odredbi Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje ta cijena pokriva, u segmentu informiranja krajnjih korisnika, ispostavljanju računa za socijalno ugroženo stanovništvo, gubicima u vodoopskrbnoj mreži i drugo. Državni ured naložio je svih isporučiteljima da korigiraju uočene nedostatke.
Komentirajući rezultate revizije, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Tomislav Lončar smatra da bi se cijene na tržištu trebale slobodno formirati, ali i da na vodi nitko ne bi smio zarađivati. – Cijena vode trebala bi biti takva da ona pokriva samo osnovni trošak njene isporuke, kaže Lončar.
– Nadalje, računi za vodu bi trebali biti jasni. Da se vidi što se to plaća. Zalažemo se da se u Zakonu o zaštiti potrošača uvrsti odredba da nitko ne smije platiti nešto što nije potrošio. Činjenica je da kod vode postoji šarolika priča i nadamo se da će se to jednog dana korigirati, rekao nam je Lončar.
