Najave meteoroloških službi za ovaj tjedan uključivale su visoke temperature u cijeloj zemlji, s posebnom napomenom za riječko područuje na kojem je ovoga vikenda predviđan nalet toplinskog vala, što u konačnici rezultira toplinskim udarom, kako to doživljavaju građani i građanke Rijeke. Najavljivano je vedro, sunčano vrijeme, te izrazito toplo, s temperaturama koje bi mogle dosegnuti i do 35 stupnjeva.

Takve iznimne vrućine, jasno je, otežavaju svakodnevni život i normalno funkcioniranje, što posebno teško pada onima koji moraju raditi, posebice na otvorenom. Baš zato odlučili smo upitati naše sugrađanke i sugrađane koji rade, kako preživljavaju ovaj vrući tjedan, te topao i sparan vikend. Obišli smo Rijeku, od Mlake pa sve do place, i to po najvećem suncu i vrućini, samo kako bi saznali kako se s njome nose naši izloženi sugrađani. Pitali smo ih je li im teško, vesele li se nadolazećem zahlađenju, piju li dovoljno tekućine, te koju hranu konzumiraju u ovakvim uvjetima. Većina nije imala volju odgovoriti na »dosadna« novinarska pitanja, no ipak smo ih pronašli nekoliko te s njima izmijenili dvije-tri, one vremensko-narodske.

Kad govorimo o velikim vrućinama i užeglom riječkom asfaltu, prvo što nam pada na pamet jesu razni građevinski radnici koji zbog prirode posla ne mogu izbjeći sunce i vrućine. Upravo zato, krećući se iz smjera Mlake prema gradu, potražili smo radnike koje inače možemo vidjeti duž Krešimirove ulice, no u subotu ih nije bilo.

Spori korak

Na tržnici Brajda, pokraj restorana Indeks moglo se vidjeti nekolicinu prodavačica, među njima i susretljivu Dragicu Klobučar.

– Teško preživljavamo vrućine, malo se pokvasimo, operemo, pijemo tekućinu i tako. Jako je malo ljudi na ovoj tržnici, ne žele ići na vrućinu. Sljedeći tjedan kad zahladi očekujemo da bude bolje, na more i ne idemo, jer nemamo vremena, rekla je prodavačica Dragica koju smo sreli ispod natkrivenog štanda na toj tržnici.

Dragica Klobučar
Foto Marko Gracin

Malo dalje, bez neke zaštite od sunca, stajao je Samir budno promatrajući prolaznike i čekajući da neki od njih priđe njegovom prodajnom kutku s rabljenim stvarima.

– Vrućina se rješavamo odlaskom na more. Dobro će doći ta promjena temperature idući tjedan. Nama ljudima ništa ne paše, kad je sunce tražimo kišu, a kad je kiša bi sunce. No ove vrućine zadnjih dana stvarno su previše, rekao je Samir.

Riječke ulice okupane gorućim suncem s razlogom nisu pune, no među onima koji moraju biti na otvorenom zbog posla, našlo se i onih koji su iz nekih drugih razloga morali izići na ulicu i sunce. Na potezu od Indeksa prema Korzu moglo se vidjeti svega nekoliko osoba koje su hodale sporim korakom, s noge na nogu. Približavajući se tako Kapucinskoj crkvi, ugledali smo djevojku s naprtnjačama koja je, po svemu sudeći, odmarala na stepenicama ispred crkve.

– Vrućine preživljavam odlazeći na plažu. Dolazim iz Češke. Bila sam u Baški pa sam došla tu, a nakon Rijeke krećem za Pulu. Za osvježenje pijem vodu, a ponekad i pivu. Ova vrućina mi nije problem, sviđa mi se. Možda nije idealna recimo za penjanje, ali sve u svemu je ok. Zanimaju me antičke civilizacije pa ću u Puli posjetiti amfiteatar i muzeje. Do sad sam bila s prijateljicom, a u Puli ću biti sama. Ostajem u Hrvatskoj 10 dana, optimistično je rekla Martina.

Približavanjem toj crkvi, a time i autobusnom kolodvoru, jasno je da se na Žabici može uvijek naći bar netko, a često i više ljudi. Mjesto je to vječite cirkulacije ljudi i raznih vozila. Među skupinom nestrpljivih turista koji su čekali svoj prijevoz do željene destinacije na našoj obali, našao se i Toni iz Zagreba koji nam je rekao kako ide na godišnji odmor u Labin. Ondje će ostati dva tjedna te se nada produžetku ovakvoga vremenu koje mu, očigledno, ne smeta, kako sam kaže.

– Ipak je ljeto, zar ne? Jedino bih trebao piti više tekućine, posebice kad je ovako vruće, kazao je Toni.

Uvijek ima posla

Malo iza njega, na automobilu blago naslonjena, stajala je dobro raspoložena vozačica taksija Danijela Dovođa koja nam je rekla kako ona doživljava ovaj temperaturno težak vikend.

– Nije nam prevruće, idemo na more, pa ljeto je! Imamo klimu u autu, pijemo dosta tekućine i jedemo domaće voće, razvukavši osmijeh, rekla je vozačica taksija Danijela, nadodavši kako posla uvijek ima.
Iako s veće udaljenosti, s autobusnog kolodvora, nismo mogli ne primjetiti jedinu osobu koja je sjedila na autobusnoj stanici te po svemu sudeći čekala neki od autobusa. Gospođa Mirjana ili Mira Ambrozžić, »kako vam je draže«, kako sama kaže, rekla nam je ponešto o vremenu danas, no i kako je to bilo u njezinoj mladosti, šezdesetih godina riječkih ljetnih dana kojih se dobro sjeća.

Danijela Dovođa
Foto Marko Gracin

– Vrućine su očekivane, ljeto je. Jedini problem je ova korona i to što na toj vrućini moramo nositi i maske; ljudima je problem disati s njima, posebno onima koji su stariji i bolesni. A u zatvorenim prostorima je još i gore – u koju god ustanovu idete morate obavezno staviti zaštitnu masku. Očekivala sam da će biti ovako vruće, a kad mi je tako, pijem samo čistu vodu, mineralnu vodu ili pak nešto s limunom, rekla je Mirjana.

Kad smo je upitali što konzumira od voća i povrća, odgovorila nam je da jede oboje, no i da sve ovisi o tome što si financijski možete priuštiti te koliko.
– Ja sam penzioner, moja je penzija vrlo mala. Čudim se da se penzioneri još nisu naljutili i išli na prosvjede jer ovo je nemoguće. Sve cijene su se povećale, a kažu da će biti još i gore. Najugroženiji su penzioneri s malim penzijama, nemoguće je s 1700 kuna preživjeti – 800 kuna vam ode za režije, a gdje su još lijekovi za koje morate još i nadoplaćivati.

A što se tiče vrućina, ljeto je. Sjećam se kako je u mojoj mladosti temperatura znala doseći i do 42 ili čak 43 stupnjeva, ali onda su bili često prisutni znakovi uzbune. Bilo je to šezdesetih godina, izlazili bi na balkone, ležali na cesti, to su bile abnormalne vrućine. Starija populacija Riječana zasigurno se sjeća tih dana. Klimatska ravnoteža je promijenjena, ali što se čudimo. Svako malo nam padaju komete, ja nisam stručnjak za to, ali mislim da s njima dolaze sve te stvari i živa bića, novi virusi, slikovito je pojasnila Mirjana.

Bez oblačka

Na istome dijelu, u prolazu gdje su kontejneri, ugledali smo radnike gradske Čistoće koje smo uhvatili u poslu, no stali su na trenutak ne bi li s nama podijelili svoje mišljenje glede trenutnih vrućina.

– Budem ovdje do 4 sata, užasno je toplo, pijem vodu šta ću, nema ljudi. Radnicima je teško, tu se pržimo na suncu, izjavio je djelatnik gradske Čistoće Džemo, uz blago i odobravajuće klimanje njegovog kolega Ibre, a kada smo mu rekli da idući tjedan dolazi zahlađenje, rekao je – »Božja volja«.

Na Gatu smo pak mogli vidjeti mali štand koji je izravno izložen »prijetećem« suncu. Izraz lica djevojke Line koja je bila ispod štanda odavao je dojam kao da joj ovo sunce i vrućina nisu neki problem. Baš zato odlučili smo ju upitati kako se nosi s ovim temperaturama.

– Uglavnom radim navečer, ali sad sam nekoliko puta ujutro. Jednom mi se jedna ženica srušila od vrućine ispred štanda. Sva sreća nije strašno sad kad imam mali suncobran. Na more idem kad stignem, ali ne u Rijeku, već sam, primjerice, neki dan bila na Krku koji ipak ima više atrakcija i sadržaja. Za osvježenje popijem vodu ili alkohol pa onda duplu vodu nakon, nasmijala nas je prodavačica Lina.

Kaže kako u vrijeme vrućina gotovo da i nema apetita.
– Znalo mi se dogoditi da pojedem samo jedan sendvič u cijelome danu. Radim od 10 do 13, 14 ili od 17 do 22, rekla je.

Lina na Gatu Karoline Riječke prodaje izlete brodom

Na vedrome nebu bez oblačka moglo se jedino vidjeti sunčeva lopta koja prži, te stvara odsjaj na limovima automobila, pa tako i na limu male naplatne kućice koja strši nešto prije samog ulaza na Terminal. Kroz prozorčić kućice isticao se lik muškarca koji je izgledao kao da mu nije lako. No, on nam je rekao sasvim suprotno.

– Ni mi teško ovaj tjedan, kad si nutri je dobro i va hlade isto tako. Čul san da će temperatura past samo na jedan dan. Ne ren na more, danas smo trebali bit slobodni, ali smo ipak morali doć delat, rekao je Bruno Klić koji radi na nekadašnjoj naplatnoj kućici kod Terminala te je dodao kako ljudi još uvijek ne znaju da se na njegovoj kućici više ne plaća parking.

Sezonsko voće

Bilo zimi, bilo ljeti, jedno mjesto uvijek je puno i uvijek radi u već poznatom terminu. Naravno, radi se o riječkoj tržnici, svima znanoj kao placa. Ipak, nekima, kao i Hasni Jupić, ljeto je draže, bez obzira na temperature u porastu.

– Draža mi je vrućina nego kiša, bura i vjetar. Ne radujem se zahlađenju, draže mi je kad je vruće. Nažalost, ne pijem dovoljno tekućine. Od voća jedem ono sezonsko – grožđe, maline i borovnice. Najviše jedem salate pošto je vruće. Samo nek’ nema zime, rekla je vesela prodavačica Hasna Ljubić.

Foto Marko Gracin

Njezinoj »susjedi« Marijani koja ima štand u blizini, vrućine također ne smetaju.
– Kad radim uopće mi nije vruće, ali postane mi toplije kad brojim novac, našalila se Marijana te dodala kako kako se raduje iščekivanom padu temperature. Na more ide često, no ne stigne uvijek, a osvježava se vodom i, naravno, lubenicom, rekla nam je uvijek susretljiva prodavačica Marijana.