PANEL-RASPRAVA

Razgovor na temu inkluzivnog dizajniranja videoigara: Inkluzivnost unutar igre i "izvan ekrana"

Marko Dobrecović

Tino Vodanović, Tihana Grotić, Dominik Štrok, Noah Maričak, Mihael Diklić i Valentina Mišković Yoe, Foto: Marko Gracin

Tino Vodanović, Tihana Grotić, Dominik Štrok, Noah Maričak, Mihael Diklić i Valentina Mišković Yoe, Foto: Marko Gracin

Tihana Grotić, Tino Vodanović, Dominik Štrok, Noah Maričak te Mihael Diklić iznosili su svoja saznanja, mišljenja i iskustva, dok je panel moderirala Valentina Mišković Yoe. U razgovor s akterima na pozornici uključila se i publika



U Gradskoj knjižnici Rijeka održana je panel-rasprava pod naslovom »Kako inkluzivno dizajnirati videoigre«.


Pod organizacijskom palicom udruge 3. Zmaj, u dvosatnom druženju govornici su, svatko sa svojim iskustvima, pridonijeli temi razgovora, ponudivši mnoga rješenja inkluzivnog dizajna videoigara, a događaj je podcrtan interakcijom s publikom.


Bez supermoći


Govornici panel-rasprave istaknuli su da se punokrvna inkluzivnost mora osjetiti unutar same igre, ali i »izvan ekrana« prilikom procesa kreiranja i/ili prilagođavanja pojedinih sastavnica igre.




Dan je naglasak na izbjegavanje pronalaženja supermoći u invaliditetima likova iz videoigrice jer takvo što je nepostojeće u praksi te je uključivost prisutna kada se uključe realne i prave priče.


Magistra rehabilitacijske edukacije i OSI Tihana Grotić, voditelj ureda za studente UNIRI i OSI Tino Vodanović, riječki game developer i autor igre »Unseen« namijenjene slabovidnim i slijepim osobama Dominik Štrok, predstavnik Hrvatskog audiovizualnog centra i projekta »Games Croatia« Noah Maričak te gejmer i osoba s invaliditetom Mihael Diklić iznosili su svoja saznanja, mišljenja i iskustva na pitanja kojima je panel moderirala Valentina Mišković Yoe.


Svoj obol dali su i slušatelji panela koji su se iz auditorija prostorije uključivali u razgovor s akterima na pozornici.


Poučni razgovor komentirala je Valentina Mišković Yoe u ime organizatora.


– Nadali smo se otvorenoj diskusiji s publikom, što smo i dobili. Sve to u nadi da dođemo do zaključaka kako videoigre napraviti inkluzivnima te pristupačnima osobama s invaliditetom.


Sve pametne i bitne stvari koje smo danas istaknuli planiramo postaviti u elektroničku brošuru koju ćemo ponuditi domaćim i međunarodnim game-dev tvrtkama da razmisle na koji način mogu što više pridonijeti, razmišljati na inkluzivne načine i koncipirati igre na nove i drukčije načine, a da nikome ne umanjuje iskustvo igranja igara, istaknula je Mišković Yoe.


Dobri i loši primjeri


Tijekom panela izneseno je mnogo primjera dobrih i loših prikaza likova s invaliditetom u videoigricama. U drugom dijelu večeri panelist Dominik Štrok demonstrirao je svoju videoigru »Unseen«.


Boravak u podmornici, okruženost otocima i neprijateljskim brodovima i oslanjanje isključivo na osjet sluha karakteristike su igre u kojoj na jednak način mogu pristupiti slijepe i slabovidne te videće osobe.


– Jako bitno nam je bilo doći do zaključka da nije samo dovoljno povećati slova, kontrast ili staviti LGBTQ likove u igru da to bude dovoljno.


Ne smijemo tu podvući crtu; letvica se treba podizati, a finalno s tim da osobe s invaliditetom, kao i sve druge i drukčije osobe, budu uključene u samu produkciju igara te da budu plaćene za to bilo da su radile kao savjetnici ili zaposleni unutar industrije, zaključila je Valentina Mišković Yoe.