Hvalevrijedan projekt

Žar ptica. Zagrebačko Gradsko kazalište za djecu i mlade učinilo prvi korak prema teatru otvorenom za svako dijete

Ante Peričić

Foto: Davor Kovačević

Foto: Davor Kovačević

Sva su djeca ista - imaju iste potrebe i usrećuju ih iste stvari!



Izvedba predstave »Mala Frida« Anice Tomić u zagrebačkom Gradskom kazalištu Žar ptica u četvrtak 23. studenog, ostat će zapisana u povijesti tog kazališta kao prvi korak hvalevrijednog projekta unutar kojeg će to kazalište postati potpuno inkluzivno, odnosno dostupno i otvoreno za svako dijete. Kazalište, kao mjesto pričanja priče, izražavanja emocija i razvijanja mašte, po svojoj prirodi teži tomu da djeci s poteškoćama omogući ravnopravno sudjelovanje u tom kreativnom procesu.


Neposredno nakon Međunarodnog dana dječjih prava koji obilježavamo 20. studenog i ususret Danu invalida 3. prosinca, početak procesa inkluzije obilježen je ovom neobičnom, toplom i zanimljivom predstavom u kojoj je uživao velik broj djece iz redovitih osnovnih škola, ali i djece s oštećenjima vida iz Centra za odgoj i obrazovanje »Vinko Bek«, djece s oštećenjima sluha iz Centra za odgoj i obrazovanje »Slava Raškaj«, djece s Downovim sindromom te djece s tjelesnim oštećenjima iz Centra za odgoj i obrazovanje Goljak.


– Već dulje vrijeme naše kazalište angažiranim predstavama i projektima koji ih prate nastoji afirmirati kazalište u zajednici; kazalište koje ne samo da zabavlja djecu, već kroz predstavu kao medij komunicira o brojnim temama i problemima u odrastanju.




Najveći projekt do sad bio je onaj o vršnjačkom nasilju uz predstavu »Ako kažeš gotov si!«, a sada se bavimo inkluzijom djece s teškoćama u razvoju jer želimo da Žar ptica bude kazalište otvoreno za svako dijete. Želimo se prilagoditi različitostima svakog od njih i svima omogućiti da zajedno gledaju predstavu i da svatko na svoj način doživi ljepotu riječi, glazbe i pokreta, odnosno svega onoga što kazalište nudi.


Iz dosadašnjih dolazaka djece s teškoćama vidjeli smo koliko im to znači, koliko ih veseli, čak i kad nisu do kraja mogli doživjeti sve što se događa na sceni. U svojoj suštini sva su djeca ista – imaju iste potrebe i usrećuju ih iste stvari, a na nama je da im to osiguramo, bez razlike, onoliko koliko je to u našoj moći, prepričava nam Milanka Čolović, voditeljica marketinga i odnosa s javnošću Gradskog kazališta Žar ptica.



Inkluzivna predstava


Čolović kaže kako je predstava »Mala Frida«, koja se u tom kazalištu odigrala proteklog četvrtka, bila doista posebna, a svi će je pamtiti ne samo po emociji koja je dolazila sa scene, već i po količini međusobnog uvažavanja i brige jednih za druge u publici.


– S djecom iz redovitih osnovnih škola, u publici su sjedila i djeca s velikim ili potpunim oštećenjima vida i sluha, djeca u kolicima i djeca s Downovim sindromom. Ovaj put smo im, kroz audiodeskripciju za slijepe i s prevoditeljem na znakovni jezik za gluhe, maksimalno približili predstavu, dok smo djeci s intelektualnim teškoćama koje često prate neka primarna oštećenja pripremili tzv. easy-to-read (lako za čitanje) tekst o predstavi, ističe.


»Mala Frida«, prepričava Čolović koja je i voditeljica ovog projekta, već je svojom temom inkluzivna predstava jer govori o djetinjstvu poznate slikarice Fride Kahlo koja je i sama bila obilježena i izolirana od društva zbog tjelesnog deformiteta. Naime, nakon dječje paralize imala je problema s jednom nogom.


– Planirali smo s »Fridom« obilježiti Međunarodni dan dječjih prava i Dan invalida, tj. Dan djece s teškoćama. Naš ravnatelj Drago Utješanović je sugerirao da je ovo prilika za iskoristiti sredstva koja je, još prije pandemije koronavirusa, Grad osigurao za nabavu audioprijemnika i to je bio svojevrsni »hint« – ako već nabavljamo audioprijemnike i otvaramo se za djecu i osobe s problemima vida, idemo se otvoriti i za sve ostale ljude s poteškoćama, što nam je oduvijek i bila želja – da Žar ptica bude kazalište u koje je svako dijete dobrodošlo. Tako je priča krenula u pravcu sveobuhvatne inkluzije, svjedoči Čolović.


Ravnatelj Žar ptice Drago Utješanović govori nam kako je kazalište kojim ravna na poziv gostovalo u raznim centrima u kojima su izvodili predstave za djecu s poteškoćama, ali sve je vrijeme tinjala želja da Žar ptica postane teatar u kojem će svako dijete, bez obzira na svoje predispozicije, moći bez zapreka uživati u svakoj njihovoj predstavi.


– Znate, mi živimo u vremenu gdje nije, pogotovo za ovakve stvari, teško doći do novca. Postoje razni fondovi i za djecu s invaliditetom će vam svatko dati sredstva, samo je stvar volje. Ne vrijedi novac bez volje i novac ne može, u 21. stoljeću, biti opravdanje. Tim više što se ne radi o velikim novčanim iznosima.


Naše kazalište ima tu sreću da nema arhitektonskih barijera koje bi onemogućavale osobama u kolicima da uđu u kazalište – to znaju biti skuplji projekti, ali audiodeskripcija, prilagodbe i znakovni prevoditelji – to nisu veliki iznosi, kazuje Utješanović, dodajući kako je ekipa Žar ptice gostovala po svijetu i osvjedočila se u pozitivne primjere koje su sada odlučili smjelo slijediti i u vlastitom teatru.



Ogromni koraci


Iako, valja naglasiti kako ovakvi ogromni koraci k potpunoj inkluziji nisu jednostavni niti lagani.


– Educiranje o ovoj problematici krenulo je odmah u startu – jer je trebalo proučiti svu terminologiju kako bismo komunicirali i definirali probleme na uvriježen i svima prihvatljiv način.


Tematika nije bliska kazalištu, iziskivala je proučavanje stručnih tekstova, konzultacije s Kazalištem za slijepe i slabovidne te s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu koji se bave različitim uključivanjem invalidnih osoba u društvene procese; potom s Centrima za odgoj i obrazovanje »Vinko Bek« i »Slava Raškaj« koji rade s djecom s poteškoćama i koji njihove probleme najbolje znaju i razumiju.


Za tehničku pomoć, u vidu nabave audioprijemnika, povezivanja s tumačima za slijepe i prevoditeljima za gluhe obratili smo se savezima gluhih i nagluhih te slijepih i slabovidnih osoba, kao i udruzi »Down Zagreb«. Kako bi ova pilot-predstava bila uspješan test za sve buduće, potpuno inkluzivne predstave, svi su, s velikom radošću, prihvatili naš poziv da dođu na predstavu sa svojim učenicima i štićenicima, otkriva Čolović.


U samu predstavu nije se diralo, već su glumci odradili probu s prevoditeljicom na znakovni jezik, dok je tehnička ekipa odradila probu zbog uvođenja uređaja za audiodeskripciju.


– Nije tu bilo neke formalne edukacije, ali cijeli je tim, uz pomoć vanjskih profesionalnih suradnika, uključen u ovo novo iskustvo koje će nastaviti primjenjivati i na druge predstave te učiti u nastavku procesa. U budućnosti bismo naše glumce pripremili za tumače audiodeskripcije.


Po riječima Utješanović i Čolović, dobru su praksu pronašli kod naših ekonomski slabijih susjeda, odnosno u Bosni i Hercegovini.


– Pozorište mladih Sarajevo deklarira se kao potpuno inkluzivno kazalište, a nedavno smo tamo igrali »Malu Fridu« na MESS-u. Isto tako u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu, postoje izvrsni primjeri inkluzivnih predstava, bilo da se radi o sudjelovanju invalidne osobe s profesionalnim glumcima na sceni ili inkluzivnosti u smislu publike, kazuje Čolović koja nam je potvrdila kako su oduševljeni nastavnici iz OŠ Vjenceslava Novaka i Rugvice, na informaciju da će gledati »posebnu« Fridu, rekli: »Počašćeni smo, reći ćemo djeci da prisustvuju nečem posebnom, što i sami trebaju podržavati u životu«.



»Mala Frida« već je svojom temom inkluzivna predstava

Dug proces


Plan je, kažu iz Žar ptice, u nastavku procesa inkluzije što veći broj predstava s vlastitog repertoara prilagoditi djeci svih oštećenja, kao i odraslim osobama s invaliditetom.


– Tu nam je neophodna suradnja s Gradskim uredom za kulturu i civilno društvo, za koju se nadamo da će biti uspješna jer inkluzija zauzima važno mjesto u Kulturnoj strategiji Grada Zagreba za period od 2014. do 2030. Potpuna inkluzija u kazalište, osim izjednačavanja mogućnosti za praćenje predstave i tema o kojima govori predstava, podrazumijeva i direktno sudjelovanje u predstavi – u našem slučaju djeteta s teškoćama.


Put do potpuno inkluzivnog kazališta je dug proces i mora se razvijati paralelno s promjenama u svim aspektima društva i pritom mislim da smo na dobrom putu. Na kazalištu je da pomiče granice, a na nama, koji »stvaramo kazalište«, je da projektima pristupamo predano i s krajnje dobrim namjerama, zaključila je Čolović, rekavši za kraj kako je na dječjem kazalištu posebno velika odgovornost jer ako mi u ovom trenutku kod djece uspijemo razviti osjećaj za prave vrijednosti – u budućnosti ćemo imati i takvo društvo.


Valja pohvaliti izvanrednu kazališnu ekipu – Amandu Prenkaj, Goranu Marin, Domagoja Ivankovića, Petra Atanasoskog, Marka Hergešića i Bogdana Ilića koji su djecu svojim glumačkim kreacijama više od sata vodili kroz priču Jelene Kovačić o inspirirajućem svijetu Fride Kahlo.


Osmijesi djece na kraju predstave i zajedničko fotografiranje dokaz su koliko su nam ovakve inicijative potrebne, stoga pohvala čitavom kazalištu Žar ptica, a posebno Čolović i Utješinoviću koji nam je, za kraj, priznao da ga je iznenadila reakcija medija i javnosti: »Volio bih živjeti u društvu u kojemu ovo nije nikakva vijest, i u kojem ne vodimo ovaj razgovor s ovim povodom; volio bih živjeti u društvu u kojem je ovo normalna i svakodnevna praksa, i svojim ćemo se primjerom truditi da takvo društvo i postanemo.«



Predstavu prati i prevoditelj za gluhe