– Svo povrće nam se sledilo, od krumpira nadalje. Donijeli smo deke, kako bi umotali robu, ali ništa nam nije pomoglo. Što da vam kažemo, pa više smo deka imali na štandu, nego što ih imamo kod kuće. Praktički sve povrće nam je bilo za baciti i morali smo jutros otići po novu robu, pričaju Duško i Marijana Diklić. Prodavačica Ankica, koja na svom štandu, nudi isključivo hrvatsko povrće proizvedeno po obiteljskim gospodarstvima, kaže kako je uspjela spasiti što se spasiti dalo. – Svu robu spremila sam u kartone, jutene vreće i ratan košare. No, unatoč svim mojim naporima smrznula mi se cikla, crna rotkvica nije bila za drugo, nego za baciti, dok su kupusnjače u više nego dobrom stanju, jer to povrće ostaje u izvrsnom stanju i nakon odleđivanja. Češnjak sam spasila, a i zimske jabuke su preživjele, jer riječ je o starinskoj sorti koja se može brati čak i usred zime, objašnjava Ankica. Kata Kurto i Snježana jedine su dvije prodavačice čiji su štandovi uredno radili i u subotu, kad je riječku placu zadesilo najgore vrijeme, a dobar duh ih unatoč svim nedaćama nije napustio. – Zima je, ali obučemo se u pravu skijašku opremu od glave do pete i nekako se uspije preživiti. Zaledilo mi se svo voće, od jabuka preko naranči do limuna, ali posao se mora nastaviti, kaže Kata. Snježanin je štand najnezaštićeniji od vremenskih uvjeta, jer sastoji se samo od drvene klupe. – Bilo je stvarno prehladno, roba se ledila, ali na sreću, oni Riječani koji su tijekom vikenda unatoč nemilom vremenu došli do tržnice, kupovali su ono što se nudilo. Srećom, kupus, pašta i fažol nisu mrznuli, tako da mi je dosta robe ostalo bez štete, kaže Snježana.
