"Mi smo Sovjak nekad zvali »centar svijeta«, jer su od svuda bacali otpad unutra. To su bačve od 200 litara, možete misliti što je unutra, sigurno nisu mlijeko unutra odlagali"
povezane vijesti
VIŠKOVO – Nemili pogled na jamu Sovjak, »crnu točku« blizu centra Općine Viškovo, nažalost nije ništa novo. Nagomilani otpad problem je s kojim se mještani suočavaju predugi niz godina. Industrijski otpad odlagan je ondje prema nekim izvorima od 1945., a prema drugima od 1956. godine, pa do 1990-ih.
A i danas kad prođete pored jame, na površini nataloženog industrijskog otpada vidjet ćete »friški« otpad: kućanske aparate, elektroničke uređaje, gume, pa i jedne usamljene skije, koje su se svom vlasniku očito jako zamjerile kad su završile među 150 tisuća kubičnih metara mulja, katrana i otpadnih ulja koji su se tijekom godina nagomilali u jami.
No, proteklog tjedna objavljeno je da su potpisani svi ugovori i osigurano financiranje za sanaciju jame koja bi trebala početi krajem 2022. godine, a završiti u drugoj polovici 2026. godine, kada bi jama trebala postati zelena površina. Dugoočekivani je to projekt pa nakon politički korektnih govorancija na predstavljanju projekta, valja čuti i što kažu mještani.
Foto Vedran Karuza
Nepromijenjeno stanje
Nekoliko je kuća i objekata u neposrednoj blizini jame, a među njima i kuća Ismeta Đurđevika koji se nada da će problem konačno biti riješen. Jer, on se ovdje doselio 2001. godine i kaže da je od tada stanje nepromijenjeno.
– Osjeti se miris, smrad, smrdi po katranu. Već 20 godina ovdje živim i ništa se nije poduzelo, tako da ne znam što reći. Cijelo vrijeme se to trpi, a kuće su skupe pa nemamo kamo. Sve vrijeme je isto, rekao nam je Ismet Đurđevik.
Foto Vedran Karuza
U neposrednoj blizini radi i vulkanizer koji na naša pitanja nije htio odgovarati.
– Nemam što komentirati, već 20 godina govore da će srediti tu jamu pa ništa, kratko nam je poručio.
Za sanaciju jame Sovjak desetak se godina borila građanska udruga Smokvarijska lista, ali prije pet godina, obeshrabreni institucionalnim nerazumijevanjem završili su svoj rad. Tako smo razgovorali i s bivšim predsjednikom udruge Veljkom Bezjakom te Dubravkom Sušanj koja od svog rođenja živi blizu »crne točke«, da čujemo njihova razmišljanja. Veljko Bezjak nam kaže da bez obzira na sve probleme koje nosi ova sanacija i prijepore oko nje, sanaciju treba podržati.
– To je jedini način da iz našeg okoliša nestane jedna velika i dugotrajna ugroza zdravlja i življenja. No, nelagodu nam stvara što je odabranom izvođaču radova sanacija Sovjaka prvi ovakav specifičan posao. Bilo bi nam draže da je imenovana zajednica izvođača već prije realizirala slične poslove. No, najveću odgovornost za kvalitetno i dobro obavljen posao sanacije u svakom pogledu snosi nadležno Ministarstvo, kaže nam Veljko Bezjak.
Foto Vedran Karuza
On nam daje podatak i da u krugu od 200 metara oko jame Sovjak živi oko 200 osoba, dok u krugu od 300 metara živi oko 400 mještana.
Jedna od njih je i Dubravka Sušanj koja je udaljena 50-ak metara od Sovjaka i kaže da se u jamu otpad baca od 1956. godine, godine njenog rođenja.
– Ispočetka se nije primijetilo da se jama puni, jer je bila vrlo duboka pa je otpad bio nisko i nisu se osjećali mirisi. Ali onda se počelo značajnije puniti i kad god je južina, osjeća se veliki smrad. Ljeti kad sunce ugrije i kad iz jame počne isparavati, to je jako veliki smrad koji se osjeća i u široj okolici, govori nam Dubravka Sušanj.
Mjerne stanice
Ona je sretna što će sanacija početi, ali se i boji što će biti kad se krene s čišćenjem jame.
– Čega sve unutra ima, to samo dragi Bog zna. Mi smo Sovjak nekad zvali »centar svijeta«, jer su od svuda bacali otpad unutra. To su bačve od 200 litara, možete misliti što je unutra, sigurno nisu mlijeko unutra odlagali, govori nam naša sugovornica. Opisuje i zašto se boji, posebno onečišćenosti zraka. Suprug i roditelji umrli su joj od raka.
– Svi susjedi iz našeg sela koji su umrli, umrli su od raka. Što da vam kažem? I prije je tu bila mjerna stanica, još dok Viševac nije bio saniran. Ta stanica pokazivala je tako dobru kakvoću zraka da bi valjda ovdje trebalo otvoriti sanatorij za liječenje plućnih bolesti, kad je zrak tako kvalitetan, kaže Dubravka Sušanj.
Veljko Bezjak dodaje da bi svakako trebalo osigurati više mjernih stanica, u odnosu na predviđene dvije, te svim kućama u blizini osigurati detektore opasnih plinova, kako bi ljudi znali za stanje ispred svoje kuće. Naveo nam je i još nekoliko pitanja i prijedloga koja su po njemu ključna da sanacija prođe u dobrom smjeru, a za koje ćemo komentar tražiti od nadležnih. No, za to ćemo pričekati poseban tekst, a trenutno se osvrćemo i na stanje duha među mještanima i pitamo raduje li ih što bi sanacija konačno trebala početi krajem ove godine.
– Postoji određena rezignacija među ljudima jer čekaju da vide što će se dogoditi. Ljudi se moraju u svojem prostoru sigurno osjećati i zato želimo sanaciju kojoj su zaštita zdravlja i življenja na prvom mjestu te u tom smislu podržavamo izjave načelnice Općine Viškovo. Ne dvojimo o potrebi sanacije jame Sovjak, ona je prijeko potrebna za sve nas. No, ljudi se brinu, što će biti kada sanacija krene? Ako je sada već po ljeti nepodnošljivo, kako će biti ako je u ljetnim mjesecima budu praznili? I što će biti s ljudima ako se utvrdi da količina plinova prilikom sanacije prelazi granice koje su opasne za zdravlje? Nadamo se da to toga neće doći, ali bi svakako trebalo unaprijed misliti i osigurati smještajne kapacitete, kaže Veljko Bezjak.
Požar bi bio katastrofa
Dubravka Sušanj zabrinuta je i zbog mogućeg zapaljenja Sovjaka. Opisuje kako se početkom 1970-ih jama zapalila, a otpad je još bio jako nisko.
Foto Vedran Karuza
– Iako je otpad bio nisko, to je bila opća katastrofa. Bačve su se zapalile i letjele u šumu. Kamo god su pale, sve je gorjelo. Zamislite da se danas zapali, kad je razina otpada 20 metara viša i kad ima puno više kuća i poslovnih prostora u blizini? Nadam se da će izvođači maksimalno osigurati da se takve stvari ne događaju, zaključuje.
