Od male privatne ordinacije dr. Blažević doveo je Medico do jedne od najprestižnih ustanova u privatnome zdravstvu, ali dalje od ambicije sezao je njegov topao i jednostavan, mobilizatorski duh osjetljiv na bolesnike i okrenut zajednici
RIJEKA Mogli smo ulagati u jahte i ekskluzivnu dokolicu, ali nama je veći izazov bio napraviti ustanovu u koju ljudi mogu doći gradskim autobusom i za jedan dan na jednom mjestu obaviti sve što im treba, a za uložen novac dobiti punu protuvrijednost u specijalističkoj zdravstvenoj usluzi! Tako je svoj životni izazov i san što ga je potom pretvorio u prepoznatljiv zdravstveni brend, Polikliniku Medico, znao opisati prim. dr. Milan Blažević. Preminuo je u subotu navečer u riječkom KBC-u nakon kratke i nezaustavljive bolesti. Rođen je u ožujku 1946. godine u Rijeci gdje se i školovao.
Skršio stereotipe
Kada je prije 22 godine osnovao privatnu ordinaciju, već je bio renomirani specijalist radiolog u riječkom KBC-u. Iza njega je bila i funkcija pomoćnika ravnatelja, no čak ni oni koji su ga dobro poznavali nisu baš mogli naslutiti u kakve se rizike i pothvate, naizgled nepretenciozno, upušta Blažević i što će to u konačnici proizvesti.
Ali, ritam kojim je diktirao razvoj svoje ordinacije pa potom privatne poliklinike, predvodio udrugu privatnih liječnika, branio pravo struke da izvan državnoga zdravstva pregovara o zdravlju i liječenju s državnim institucijama i javnim zdravstvom, Milan Blažević preobrazio je društveni krajolik zauvijek i nepovratno.
Rezerve, omalovažavanja i stereotipe s kojima je dočekana kako se tada običajilo govoriti, privatna »praksa«, Blažević je poput ledolomca skršio strpljivim zagovaranjem novih stavova: ljudi ne prestaju biti doktori kad odu iz bolnica, nije to nikakva drugačija praksa već privatno zdravstvo koje može pomoći državnom tamo gdje je pritisak velik, čekanje dugo, usluge teško dostupne ili ih nema.
A da ono može biti i socijalno, kad zatreba, i za manje cijene teže bolesnima, da se vrata nisu zbog nestašice novca zatvarala pred bolesnima, to znaju brojni bolesnici iz Rijeke, Županije i Hrvatske, od ukupno 700.000 ljudi koliko je u dva desetljeća prošlo kroz Medico. Zdravstvenu informatizaciju najavio je sastavljajući ime Medico od riječi »medicina i kompjutori« upućujući na dolazeću eru.
Javnost kao saveznik
Milan Blažević spram zdravstvene administracije i politike tada se, nimalo konformistički zauzimao za legitimitet privatnoga zdravstva kao dijela zdravstva i uvijek tražeći pravo bolesnika da im se otvori i taj put u dijagnostici i liječenju, pogotovo u onim dijelovima u kojima je državno zdravstvo manje razvijeno ili siromašno.
Tipično za njegov karakter Blažević je i javnost uzeo za sugovornika i saveznika, a od civiliziranog Primorca mirna i tiha glasa pretvarao se u žestokog i otvorenog kritičara kad je politika sužavala prostor liječenja diskriminatorski se ponašajući spram privatnoga zdravstva dok je javno zdravstvo nepovratno siromašilo.
Potpuno odstupajući od tadašnjih načela da se o zdravstvenoj administraciji i politici, a osobito o njezinim restriktivnim potezima ne raspravlja javno, niti se to unutar struke smatra dopuštenim, Milan Blažević je zdravstvene vlasti neprestano suočavao s problemima na koje nailaze svi koji žele raditi više i bolje, biti na to ponosni, živjeti od toga pristojno. I na koncu ponovo ulagati u bolju opremu, nove tehnologije.
Vrijeme nastajanja Medica otkriva priču o osebujnom i tvrdoglavom zdravstvenom sanjaru čiji je aktivistički duh zarazio kolege i ulijevao povjerenje pacijentima. Iz Blaževićeva se Medica razvilo 20-ak drugih specijalističkih privatnih ordinacija i ustanova, privatne liječnike okupljao je i unutar Hrvatske liječničke komore.
Mobilizatorski duh
Omiljen zbog jednostavnosti, neformalnog stava, otvorenosti za pomoć, suradnju i razgovore, Milan Blažević uspio je Medico dovesti do većeg, brojnijeg i opremljenijeg izdanja na Zametu, a potom u sam centar Rijeke do jedne od najprestižnijih privatnih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj, danas u vlasništvu Basler osiguranja, i ujedno, dosad najveće švicarske akvizicije u Hrvatskoj.
Oni koji ga bolje znaju, posvjedočit će da ga dotle nije dovela jednostrana niti slijepa ambicija koliko neka vrsta vidovitosti u pogledu razvoja društva i zdravstva. Jer, dalje i više od ikakve ambicije prodirao je ljudski i kolegijalan topao, saveznički i mobilizatorski duh Milana Blaževića. I pristup u kojem se prvo radi, a onda zarađuje, a uvijek se živi i radi kao dio zajednice ljudi ispunjenih svojim radom, osjetljivih na nevolju i bolest, ponosnih na svoje ljude, svoj poziv.
