Sporazum predviđa i maksimalni iznos od 170 tisuća kuna za otpremnine, što je nešto više od onog s čime je Uprava Uljanik grupe prvotno istupila, nudeći 5.400 kuna i gornji limit od 160 tisuća kuna
RIJEKA/PULA U Puli je jučer potpisan Sporazum kojim je utvrđen iznos otpremina za one uljanikovce i trećemajce koji će se naći na listi tehnološkog viška u ova dva brodogradilišta. Za pregovaračkim stolom Uprava Uljanik grupe i sindikalisti složili su se da to bude 5.600 kuna po godini radnog staža, do maksimalnog iznosa od 170 tisuća kuna. To je nešto više od onog s čime je Uprava Uljanik grupe prvotno istupila, nudeći 5.400 kuna i gornji limit od 160 tisuća kuna. Sporazum je potpisan na razdoblje do konca 2014. godine. Potpise na ove ispregovarane kriterije stavila su sva tri sindikata koja djeluju u Uljaniku , ali je od strane »3. maja« to učinio jedino Vedran Sabljak, predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera. Predstavnik većinskog Sindikata »metalaca u »3. maju« Juraj Šoljić te njegov kolega iz Sindikata »3. maja« Željko Maričić jučer se naprosto nisu pojavili za završnoj rundi pregovora oko ovog Sporazuma, premda su na prošlotjednom sastanku svi sudionici u ovom pregovaračkom procesu parafirali ove, već tada načelno dogovorene uvjete kao prihvatljive.
Bojkot »metalaca«
Juraj Šoljić svoj jučerašnji bojkot objašnjava argumentima kako u slučaju »3. maja« najprije treba ispregovarati i riješiti pitanje Kolektivnog ugovora, a tek onda na red može doći potpisivanje Sporazuma na razini cijele Uljanik grupe.
Juraj Šoljić iz Sindikata metalaca ističe kako je trećemajski Kolektivni ugovor još na snazi. »Kvaka« je što se Kolektivnim ugovorom u riječkom brodogradilištu, za razliku od Uljanika, regulira i pitanje otpremina koje su u tom aktu određene na 6.400 kuna po godini rada. No, problem je, pak, što taj Kolektivni u »3. maju« na kojeg se Šoljić poziva istječe 18. studenog.
Predsjednik trećemajskog Sindikata Istre i Kvarnera Vedran Sabljak ne vidi ništa sporno u tome što je stavio potpis na, kako kaže, prihvatljive uvjete koji su ispregovarani s Upravom Uljanik grupe, pogotovo stoga što to ne utječe na predstojeće pregovore o Kolektivnom ugovoru u »3. maju«. Ističe to i Šoljićev kolega iz Uljanika, predsjednik tamošnjeg Sindikata metalaca Đino Šverko koji je izrazio žaljenje što Šoljić i predsjednik Sindikata »3. maja« Željko Maričić jučer nisu i formalno dovršili ono što je još prošli tjedan bilo načelno parafirano, no pretpostavlja da je riječ o taktičkom potezu ove dvojice riječkih sindikalista. Šverko je, kaže, zadovoljan postignutim dogovorom i iznosom otpremina.
Cilj je dogovor
Vođa pregovaračkog tima ispred Uprave Uljanik grupe Hrvoje Markulinčić također je izrazio žaljenje što predstavnici dva sindikata u »3. maju« nisu potpisom zaključili ovaj Sporazum, premda priznaje da mu nije jasan ovaj bojkot na kojeg su se odlučili Šoljić i Maričić. – Potpisani Sporazum ničim ne prejudicira tijek i ishod pregovora oko Kolektivnog ugovora u »3. maju«. A to što nismo paralelno odradili i te pregovore, nije krivnja na našoj strani kao poslodavca. Mogli smo i vjerujem da bi i to učinili da sindikati u »3. maju« nisu bespotrebno potrošili dva tjedna na formiranje pregovaračkog tima koji je definiran tek prije dva dana, prebacuje lopticu odgovornosti Markulinčić. Ove njegove riječi indirektno su nam potvrdili Sabljak i Šoljić. Markulinčić ističe da je stav Uljanik grupe otpočetka bio maksimalno transparentan i jasan. »Sve odredbe Kolektivnog ugovora spremni smo prihvatiti i produžiti njihovo trajanje, izuzev onih koji se dotiču pitanja otpremina jer se to pitanje rješava kroz poseban Sporazum, kojeg smo upravo dogovorili. Nismo mi ti koji smo potpisivali Kolektivni ugovor u »3. maju« i određivali što će u njemu stajati i dokad će vrijediti«, ističe Markulinčić.
Strah od minimuma
Trećemajski sindikati, s druge strane, poglavito »metalci«, zasad su vrlo ustrajni u tome da pitanje otpremina ostane sastavni dio Kolektivnog ugovora. Što ako pregovori s ova dva, zasad naizgled nepomirljiva stava koja ima Uprava Uljanik grupe i sindikati u »3. maju« imaju oko (ne)zadržavanja odredbi o otpreminama u Kolektivnom ugovoru ne uspiju, na kakve otpremine u tom slučaju mogu računati trećemajci? Čak i sami sindikalisti, pojedini od njih, strahuju od opcije da bi Uprava u tom slučaju radnicima u »3. maju« mogla ponuditi minimum od minimuma kojeg propisuje Zakon o radu, a to znači otpremine do maksimalnih šest plaća. – Nadamo se da ćemo se i oko ovog pitanja uspjeti dogovoriti. Ako pregovori i propadnu, ostaje opcija da se otpremine zaposlenima u »3. maju« reguliraju Sporazumom, odgovor je Markulinčića.
