Stranački dom u Ciottinoj ulici, Jadranski trg i ostale političke adrese prazno i tužno izgledaju. Nema političara, nema novinara, sve je nekako besmisleno i pusto
RIJEKA Krajem srpnja svake godine političari odlaze na godišnji, a na političkoj sceni zavlada siesta. Iako je riječ o izbornoj godini u kojoj će se održati parlamentarni izbori, tako je i ovoga srpnja i kolovoza.
I dok u ostalim mjesecima gotovo da nema dana kada neki lider ili liderčić političke stranke nema nešto za poručiti javnosti, nastupilo je vrijeme kada većinu političara iz kontemplacije ne bi trgla ni tko zna kakva afera. Što se može, mora i politički establišment odmoriti i prikupiti snagu za napornu i vruću jesen.
Inače, ta fraza je u potpunosti promašena jer jeseni prolaze i prolaze i manje-više nikada se ništa ne mijenja. Politička scena gotovo da se ne podgrije, a kamoli da je vruća. Osim ako pod političku scenu ne želimo podvesti uglavnom besmislena prepucavanja u stilu što je rekao Milanović kako mu je odgovorila Kosorica, pa što je na kraju presjekao Josipović, svaka mu čast, mudar li je – zbori kao knjiga iz ustavnog prava.
I na riječkoj lokalnoj sceni situacija je gotovo pa identična.
Mrski neprijatelji otišli su na godišnje odmore pa gotovo da nedostaju presice SDP-a i HDZ-a te ostalih političkih aktera. Jer, toliko toga pametno se zbori da je ljudima teško izdržati bez toliko kvalitetnih prijedloga i utješnih riječi.
Stranački dom u Ciottinoj ulici, Jadranski trg i ostali portuni u Rijeci koji imaju sreću da im je na parlafonu papirić s nekom političkom strankom proteklih dana prazno i tužno izgledaju. Nema političara, nema novinara, sve je nekako besmisleno i pusto.
Fotografije što govore
Uvijek je fascinatno slušati istupe Hrvoja Burića, Josipa Borića, prije njega Garija Cappellija koji kao da je u zemlju propao, i njihovih stranačkih kolega, dok oči gledaju na fotografiju Jadranke Kosor koja je dvostruko veća od uokvirene fotografije prvog hrvatskog predsjednika, Oca Nacije, te prvoga predsjednika HDZ-a.
U HDZ-u sve se mijenja, a samo je Tuđmanova fotografija ista, mislimo na njezinu veličinu. Jer, dvostruko veći portret od Tuđmanovog krasio je iste zidove na Jadranskom trgu i dok je HDZ-om kormilario, da se nitko ne uvrijedi, Bože nas očuvaj, poštovani doktor i premijer Ivo Sanader.
I tako dok u SDP-u uglavnom ne padaju na fotografije jer je to jedna demokratska stranka u kojoj su svi jednaki, divota je njihove političare koji na braniku Rijeke stoje u saborskim klupama, gledati iza kamera brojnih televizijskih ekipa koje jedva čekaju da urednicima ponude kao ekskluzivu još jednu tešku pljuvačinu po »onoj crnoj nesretnici od premijerke«.
Valja primijetiti da se Linić nekako primirio od kada mu Šukera kao ministra nema pa kao da je izgubio inspiraciju. Osim kada se dohvati špijunčine i Olivera.
Junak do junaka
Taj politički diskurs prodaje se bez problema kao nacionalna vijest pa je ponosno i časno biti u tim trenucima u Adamićevoj 4.
Čovjeku sve neka energija navrije, sav je nekako jak i jedva čeka što će sada ona Jadranka odgovoriti. I njezina ministarska svita od kojih je nekako najdraži, jer nam je najbliži, ministar zdravstva Dado Milinović.
Uvijek je nekako lijepo i kada se progovori o ministru Božidaru Kalmeti, riječkom meceni koji nam je podario zaobilaznicu, za čijega je mandata otvorena cesta D-404 koji će napraviti sve za prosperitet grada na Rječini. E, lako je riječkim HDZ-ovcima s takvim ljudinama u potpori politiku voditi, busati se u junačka prsa i kritizirati nesposobnu lokalnu vlast.
Da ne bi bilo da se u ovom tekstu spominju samo HDZ i SDP i da ne bi ispalo da je lokalna politika spala na te dvije stranke i da je uveden bipolarni sustav, fuj-fuj, valja spomenuti da su na godišnji odmor otišli još neki junaci riječke političke scene koji su se pronašli u drugim strankama jer znaju da nesretnici iz SDP-a i HDZ-a upropaštavaju sve što je riječko i hrvatsko i nema nama s njima puta u bolju i svjetliju budućnost.
Lijepi li su dani za nama. Kreće tjedan, a srce gotovo pa zaigra kada kroz redakcijski faks iscuri poziv za konferenciju SDP-ovih političkih zastupnika. Koliko zbog SDP-a, toliko i zbog činjenice da će sat-dva nakon SDP-a nastupiti na javnu scenu HDZ u svome središtu na Jadranskom trgu 1. Ima zlonamjernika koji tvrde da je HDZ dobio direktivu da mora sazvati presicu i to izravno iz Zagreba. Takvi očito nisu čuli za supsidijarnost i decentralizaciju u HDZ-u pa pričaju o čemu pojma nemaju.
Tako valja reći da nema onih rijetkih, ali intelektualno nadmoćnih, presica HNS-a koje odišu potencijalom jedne Vesne Pusić i Radimira Čačića.
Istina, HNS-u je još teže od kada je na lokalnoj razini pasiviziran Đani Poropat, ali raduje nas ipak pogled na fotografije s nacionalnih derneka narodnjaka na kojima se iza leđa Pusićke i Čačića uvijek nekako ukaže lice dragoga i neprežaljenoga riječkoga dogradonačelnika.
Da nije bilo Vidoja Vujića i ostalih filantropa iz Primorsko-goranske županije, tko zna što bi s tim čovjekom bilo, čovjekom koji je na Korzo 16 donio duh poduzetništva i kreativnosti.
No, no, nije sve tako crno jer ipak je HNS SDP-ov partner pa ono što ne stignu promisliti narodnjaci, već će nekako artikulirati socijaldemokrati koji su spremni raditi čak i u kolovozu pa su prije nekoliko dana imali sjajnu presicu o turističkom propadanju Županije, presicu punu mudrih misli kao što su one da nije SDP sindikat i da se politika ne bavi pojedinačnim slučajevima.
Nitko normalan u ovoj zemlji ne bi smio željeti zlo ministru turizma Damiru Bajsu jer je riječ o čovjeku koji unatoč svim nevoljama najviše radi u ovo vruće vrijeme. Treba ga podržati svim silama jer neka bilo tko proba brojati turiste i održavati javne istupe dok se normalan svijet odmara.
Upravo zbog tog dobrodušnog čovjeka i radoholika koji je karta spasa za napaćenu zemlju nije u redu zaželjeti da ljeta nema. Jer da nije Bajsa, zaželjeli bi da nema ljeta i da političari nikada ne idu na godišnji, da nam svaki dan bude pres konferencija, da svaki dan napajamo dušu i intelekt svim onim biserjem koje se prosipa iz portuna koji su trenutno pusti, portuna čiji parlafoni nemaju više nikakav smisao, čiji prazni poštanski sandučići svjedoče o, o, o, o čemu, jebote!
Baš je milina bila slušati odgovore takve vrste na novinarske provokacije tipa zašto SDP post festum reagira na zatvaranje privatnih hotela i zbog čega energično nisu stali iza radnika koji pola godine ne primaju plaće. Takvoj političkoj nadmoći nije dorastao ni HDZ koji je ostao totalno skamenjen i začuđen pa valjda po prvi put ove godine nije reagirao presicom na presicu.
Da ne griješimo dušu, pravo na odmor ima još nekoliko stranaka koje stoje nepravedno minorizirane iza SDP-ovog štita.
Prije svega mislimo na ARS, na Ernesta Cukrova i na njegove kolege. Nikako ne možemo prežaliti ni što je javnost uskraćena za izjave Slavka Štambuka, demokršćanina do kosti, ali osjetljive teme kojima se on bavio sada pokušavaju odraditi pravaške stranke vrlo sličnoga imena.
Matematika ili sujeta
Negdje u hladu, ako je tako, s pravom odmaraju i predstavnici regionalnih stranaka, PGS-a i Liste za Rijeku, a pomalo svoje mjesto pokušavaju naći i predpolitičari iz Ladonje koji će postati političari kada završe predizbori koje je kreativno osmislio predsjednik Plinio Cuccurin da bi, hvala mu od sveg srca, uveo najviše moralne standarde.
Šteta da se raspala pa gotovo dogovorena koalicija između Liste za Rijeku i Ladonje, neki kažu zbog izborne matematike, a oni pametniji i informiraniji tvrde da se monolit razbio zbog taština i sujeta, jer kako bi tek tada regionalne snage imale pravo na odmor da napokon iznađu prave zaštitnike Rijeke u Saboru, zaštitnike pred kojima bi se i Sveti Vid posramio.
I onda da im još Cuccurin odriješi kesu – koja bi to snaga bila, snaga nabujale Rječine, onako ujesen, kada lišće pada, a padaju i imena na liste s kojima će odmarajuća politička elita izaći pred birače.
