U srijedu se ponovo, drugi dan za redom, prosvjedovalo u cijeloj Hrvatskoj, pred svim sudovima, pa tako i pred zgradom riječkog Županijskog i Općinskog suda u Rijeci.

Prijeti li polusatni prosvjed zaposlenika u pravosudnim tijelima, da preraste u štrajk, prema informacijama koje smo saznali od sindikalista, mala je mogućnost, jer se nadaju riješenju problema, a to u u prvom redu male plaće.

Prosvjednici su ponovo nosili transparente na kojima je pisalo da je prosječna plaća na sudu namještenika 3.650 kuna, s obrazloženjem – sramota, zatim se napominje da je u EU prosječna plaća za referenta 4.340 eura.

Pa prosvjednici postavljaju pitanje – Jesmo li u mi u EU?”

Na prosvjedu je rečeno da je 2019. održan je postupak mirenja između sindikata i Ministarstva pravosuđa gdje su plaće za 5000 ljudi povećane za devet posto.

Tada je 2500 ljudi ostalo neobuhvaćeno tim povećanjem. Napominju da se zaboravlja koliko su bitna karika u lancu pravosuđa, jer kako ponovno ističu, da nema nas, pravosuđe bi stalo.

Iz razgovora s prosvjednicima moglo se saznati da se na oglase za radna mjesta sudskih službenika javlja malo ljudi koji najčešće ne zadovoljavaju minimalne uvjete, a da se u zadnje vrijeme nitko ni ne javlja.

Da se doista radi o problemu niskih plaća i nesostatku radnika, ne samo u pravosuđu, ne treba posebno obrazlagati.

Radnici se bezuspješno traže u trgovini i ugostiteljstvu, pa tako u ulogu prodavača i konobara uleću studenti i radnici bez posebnog obrazovanja, znanja i iskustva.

Trgovački centri i ugostiteljstvo svoje probleme riješavaju na način koji nije moguć u pravosuđu.

Tako je posebno izražen problem s zapisničarima, daktilografima, koji su deficitarna radna snaga, jer je riječ o vještini koja se mora savladati.

Oni koji se javljaju na natječaje za to mjesto, uglavnom ne zadovoljavaju ni minimalne kriterije, pa se natječaji moraju poništavati.

No, no otvara drugi problem.

Iskusni zapisničari koji trenutno rade na sudu jednostavno su preopterećeni, jer rade i u “dvije smjene”, a s obzirom na vještinu mogu naći bolji posao bez problema, pa često napuštaju sigurni državni posao i odlaze privatnicima.