Prizori kakvi se ne vide često u našim krajevima zapanjili su Riječane – letjelo je granje, ispadali šahtovi, lomile se tende i suncobrani, a pala je i dizalica. No osim toga, kažu građani, većih posljedica nije bilo.

Nakon kiše dolazi sunce, ali ovih dana bolje možemo reći da nakon oluje dolazi ljetna sparina pa još jedna oluja pa ponovno sunce… i tako u krug.

U posljednjih nekoliko dana, riječko je područje poharalo nekoliko brzinskih i vrlo snažnih oluja koje su mnoge ostavile bez riječi i daha.

Prošetali smo Korzom i placom kako bismo uhvatili pokoju odlomljenu granu i čuli što kažu građani o nevremenskom blitzkriegu.

„Bilo je grozno“, rekla nam je prodavačica začina i povrća s tržnice Boja Kosotić.

„Bila sam doma i gledala sam kroz prozor. Kad je stalo, išla sam vidjeti što je s mojim proizvodima i plastenicima. Hvala Bogu, sve je bilo u redu, malo „povaljano“, ali sve je ostalo živo.

Ali pokraj vrta je bilo počupanih stabala i još svačega“, rekla je i nadodala: „Kako je u Zagrebu bilo, mi smo odlično prošli“.

Iako su jedna od prvih briga za olujnog nevremena, osim naravno ljudskih života, poljoprivredni proizvodi ionako već izmučeni vremenskim neprilikama, možemo sa srećom i optimizmom zaključiti kako veće štete ovog puta nije bilo.

„Uništilo se nešto sitno. Imam mali voćnjak gore na Drenovi, savilo je šipak, ali ga nije slomilo. Maslina mi je ostala čitava, a malo mi je nakosilo cvijeće. Nije slomilo stabljike, što je najbitnije“, rekao je prodavač Josip Jurjević.

Međutim, čini se da otpale grane na placi nadležni još nisu sanirali. Naime, jedan nam je od prodavača rekao kako je on sam morao micati granu koja je priječila put do njegovog štanda, a jedan se kupac požalio na stablo koje se u Ulici braće Branchetta srušilo na kabel od struje.

„To se dogodilo u oluji prije nekoliko dana. Zvao sam vatrogasce koji su me preusmjerili na Elektroprimorje. Nisu došli, a tamo je opasno za prolaznike“, kaže.

Osim slomljenih suncobrana i letećih stolica, ugostitelji su dobro prošli. U restoranu Boonker rekli su nam kako su se za oluju od petka bolje pripremili, jer su pretpostavili što ih čeka:

„Došao sam u smjenu tek kasnije, tako da sam samo vidio hrpu srušenih stabala na putu do tu. Kasnije, kada se oluja vratila, svi smo bježali unutra – i mi i gosti smo bili mokri. Prije nekoliko dana letjeli su nam i suncobrani i stolice“, rekao nam je Tomas Hamerlic, zaposlenik Boonkera.

Sreća u nesreći, ovih je nekoliko oluja prošlo bez većih posljedica za građane i bez veće materijalne štete. Samo je pokoja dizalica odlučila otpočinuti na tlu dok se stanje malo ne primiri.