'Nismo isti svijet'

Pitali smo čelne ljude riječkih i još nekih radijskih postaja bi li u svoj program uvrstili “cajke”. Ovo su odgovori

Edi Prodan

Ivica Galovic/PIXSELL

Ivica Galovic/PIXSELL

S radijskim glavnim urednicima razgovarali smo nakon zabrane koncerta turbofolk glazbe u Puli i Osijeku



Odgovori na sva pitanja koja ste nam poslali stanu u nekoliko riječi: »Turbofolk« i Radio Rijeka jednostavno nisu isti svijet, jer se glazbeni program Radio Rijeke sastoji od urbane, domaće i strane glazbe, riječkih, hrvatskih i svjetskih hitova te čakavskih uspješnica. Turbofolk ima svoju publiku, ali nije tip glazbe koji bi odgovarao voditeljima i glazbenim urednicima, kao ni publici Radio Rijeke.


Rezolutno, čisto, direktno. Odgovorno i sa stavom. Odgovor je to Alena Čemeljića, glavnog urednika Radio Rijeke na set pitanja koja smo mu, kao i nekim drugim radijskim glavnim urednicima, postavili nakon zabrane koncerta na kojem su u Puli i Osijeku trebali nastupati izvođači koje svrstavamo u »novokomponiranu« glazbu, danas definiranu i kao »turbofolk«.


Relevantne postaje


Željeli smo, naime, provjeriti kakav status takva glazba ima u strateškim postavkama značajnijih radiopostaja na području jedne od najrazvijenijih četvrtina Hrvatske, od Zadra i njegove županije, preko Rijeke, sve do Istre. Svakako, odgovore smo, kako bi bili relevantni za zaključivanje, postavili onima koji po pitanju zastupljenosti, udjela u slušanosti, kvaliteti, imaju ugled na svom teritoriju.




Radio Rijeka, kao dio sustava HRT-a, osim najveće prihvaćenosti na svom području, ima i doseg do skoro dva milijuna slušatelja. Radio Istra ima pak županijsku koncesiju, najslušanija je u Istri, s velikim udjelom i »priko Učke«, na području Primorsko-goranske županije. Na kraju tu su i dva ustrajna, dominantno gradska radija, omiljena u Rijeci i Zadru – Radio Korzo i Radio 057.


 


Svima smo uputili ista pitanja: Je li u programu vaše radiopostaje zastupljena glazba »turbofolk« žanrova? Odlučuje li o izboru glazbe sam glazbeni urednik, ili se mora kretati prema strateški definiranim postavkama? Biste li u program uvrstili neke od izvođača koji izvode takvu glazbu, a da su i u Hrvatskoj, s obzirom na broj prodanih ulaznica, popularni? S obzirom da je u glazbenom dijelu vaših postaja zastupljena i glazba iz jugoslavenskih vremena, kao i iz država nastalih nakon njezinog raspada, zbog čega nema i izvođača iz »turbofolk« zone? Mislite li da bi vam uvrštenje nekih od izvođača s te scene, primjerice desetak pjesama dnevno raspoređenih unutar standardizirane glazbene postavke vašeg radija, povećalo ili smanjilo slušanost?


Radio Korzo bez kompromisa


Ekspresno, svega sat vremena nakon što smo uputili pitanja, s odgovorima nam se javila Jana Bubnič Arčanin, glavna urednica Radio Korza. Riječ je o apsolutno beskompromisnoj radiopostaji, usudili bismo se reći skoro pa rudimentu nečeg što se nekad nazivalo »riječka urbana scena«. Radio Korzo, svojim stilom vođenja, odabirom tema kao i izborom glazbe predstavlja i jednu od postaja koja u sveukupnosti hrvatskog radijskog prostora ima status rijetkih oaza moćnog, rokerskog zvuka, redakcije koja ne bježi od problemskih tema, jednostavno, Radio Korzo je mjesto koje ne da nikome narušiti njegov jedinstveni glas.


– Ne, u programu Radio Korza nije zastupljena »novokomponirana«, kao ni »turbofolk« glazba. O izboru glazbe odlučuje glazbena urednica, kao i pojedini voditelji koji su dežurni u eteru. Dakako, riječ je o prihvaćenim glazbenim pravcima kao što su to rock, soul, blues, pop, indie… i stavovima koje ta glazba donosi, istaknula nam je Bubnič Arčanin. Ni u ostala tri odgovora nije bilo kolebanja. Jasni su i pravac i stav.


– U program Radio Korza ne bismo, bez obzira na popularnost i trend te vrste glazbe, emitirali neke od izvođača koji izvode takvu glazbu. Bez obzira što je u našem programu zastupljena glazba iz jugoslavenskih vremena, kao i iz država nastalih nakon njezinog raspada, razloge neemitiranja »turbofolka« pronalazimo u stilu glazbe koja odudara od naših glazbenih pravaca, kao i zbog šabloniziranih tekstova, prečesto upitne kvalitete, zaključuje glavna urednica Radio Korza uz završnu konstataciju: »Da, nažalost, iako pretpostavljam kako bi nam uvrštenje takve vrste glazbe možda pridonijelo povećanju slušanosti, izgubili bismo onaj dio slušateljstva koji voli Radio Korzo baš zbog glazbe koju sviramo. Čime se i mi dakako ponosimo.«


Cajke? Ne na 057!


Južnije, u Zadru, velika konkurencija radijskih postaja. K tome, Zadar je istinski grad glazbe. Teško je i nabrojiti sve njegove značajne izvođače, uostalom što znači taj grad u povijesti hrvatske estrade jako lijepo govori podatak da je jedino njihova Riva dovela Eurosong na ove prostore. Kako oni stoje s turbofolkom? Radio 057 skoro da nije ni htio odgovoriti na jedno takvo pitanje jer što oni uopće imaju s »cajkama«. Ali zajednički ipak jesu, poslali su kratko, i vrlo jasno priopćenje: »Cajke«? Na našem se radiju ne puštaju »cajke« jer je usmjeren isključivo na rock glazbu, blues, jazz i eventualno elektronsku glazbu u specijaliziranim emisijama. Osim što ne pušta »cajke«, uglavnom ne pušta ni domaću zabavnu glazbu, klape i slično, osim nekih pop evergreena ako ih slušatelji traže u kontakt-emisijama. K tome, uvjereni smo da puštanje takve glazbe očekivano ne bi podiglo slušanost radija, s obzirom na to da nije usmjereno na takvu populaciju. Glazbeni urednici se, što se spominje u jednom vašem upitu, »kreću prema strateški definiranim postavkama«, odnosno vlasnik ih i ponajviše selektira prema glazbenim preferencijama.«


Direktnije nije moglo. K tome, Radio 057, slično kao Radio Korzo, vrlo snažno odbacuju misli kako se u Hrvatskoj dominantno sluša »cajke«. S obzirom na to da je riječ o postajama koje žive od svog marketinga, a njega nema kada nema slušanosti, i više je nego jasno kako su itekako – slušani. Što je onda istina – »cajkasto« smo društvo, ili je to tek jedna od faza u najkomercijalnijem dijelu glazbenih preferencija i jednake takve publike?


Jasni identitet Radio Istre


Na koncu naše šetnje radijskom glazbenom scenom od Zadra preko riječkog Korza, Radio Rijeka je u samom srcu glave riječke ulice, Radio Korzo na nju gleda iz Riječkog nebodera, jednog od najznačajnijih arhitektonskih zdanja urbanog identiteta grada, stigli smo i u Pazin. U samo središte Istre, po mnogima u grad koji na najbolji mogući način zrcali istinski, pa tako i kulturni identitet Istre. Glavna urednica Radio Istre Melita Gržić Pincin je također potpuno jasna, bez ikakvih dvojbi po pitanju »turbofolka«.


– Radio Istra je oduvijek bila prepoznatljiva po raznovrsnoj domaćoj i inozemnoj glazbi. Pop, rock i zabavna glazba, glazba ča-vala, okosnica su našeg glazbenog programa. Kreiraju ga svojim odabirom naši glazbeni urednici. Da je naš programski sadržaj, pa tako i naš glazbeni odabir, u skladu s preferencijama naše publike, dokazuje činjenica da je Radio Istra već petnaestak godina najslušanija radijska postaja u Istri. Stoga ne razmišljamo o promjeni glazbenog identiteta naše radijske postaje, zaključuje Gržić Pincin.


Iako je u odgovorima bilo nijansiranja, iako ove četiri postaje predstavljaju svojevrsnu lepezu glazbenih stilova i ukusa, zaključak je jedinstven: turbofolka »ni pod razno« nema niti će ga biti na našim valovima.


Na žalost, iako se slažemo da bi tako nešto moralo biti dio sustavne, jasne i unaprijed poznate kulturne politike svake jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Pule, i ovi su odgovori pokazali kakva su istinska očekivanja domaćih ljudi od radiopostaja, vjerojatno i od ljudi koji vode gradove. Ali pokazali su ovi odgovori da u Hrvatskoj postoji jedan veći problem od »cajkastih« tekstova i glazbe.


Nebitno je bitno


Kod nas je, naime, kako se čini i nakon Pule, potpuno nebitna bit problema koji iskrsne, važna je samo politička boja onog koji ga lansira. Lijevi reagiraju na desne, desni na lijeve. S obzirom na to da se gradonačelnika Pule Filipa Zoričića doživljava kao centar, liberalni recimo, ili s naglašeno lijevog spektra čak i kao »desničara«, reakcije prema njemu bile su u nekim slučajevima vrlo agresivne. Iako i zamotane u »slobodoumni« celofan: neka svatko svira i sluša što ga je volja. Jasno vidimo da hrvatski javni medijski prostor, gotovo u stopostotnoj slici, takvu, »novokomponiranu glazbu« i sve njezine derivate ni na koji način ne bi pripustio u svoj eter. Nije li stoga Zoričićeva odluka zapravo – sasvim obična, očekivana, tako – normalna. Dakako da jest, samo što je s druge strane Hrvatska beskrajno ispolitizirana i jednako toliko dvolična. Hrvatski javni prostor – politički i medijski – ne zanimaju bit, suština, budućnost, kultura, civilizirani dijalog, ne zanima ga istina – ne, njega zanimaju samo brutalni, samodopadni i samodovoljni politički obračuni.


Mada, složimo li se da je »turbofolk« u glazbenom i tekstualnom segmentu na »nižem stupnju kulture«, kad malo bolje razmislimo, on je onda za današnju Hrvatsku – savršen: mi smo u političko-medijskom smislu prva turbofolk država EU-a! Uz nepranje zubi i debljinu, eto nam i treće kategorije po kojoj smo u toj europskoj zajednici država najbolji.


Radio Rijeka oduvijek protiv


Kao student Organizacije kulturnih djelatnosti, danas Kulturologije na Filozofskom fakultetu, sredinom osamdesetih bio sam dio tima koji je provodio terensko istraživanje o slušanosti Radio Rijeke. Imali smo za slušatelje, širom Kvarnera, i pitanje o tome kakvu bi glazbu željeli. Bilo je niz mogućnosti, od zabavne do klasike, ali uz to je pitanje bila i jedna dopuna »ni pod ostalo se ne upisuje »novokomponiranu narodnu« glazbu« – pojasnite kako se ona nikad zbog sadržajne vulgarnosti i primitivizma neće na Radio Rijeci izvoditi. Prošlo je od tada više od trećine stoljeća – stav je ostao potpuno jednak.


Šumadijski rock’n’roll


Vojni rok, JNA, služio sam ranih osamdesetih u Bijeljini, na tromeđi Bosne, Hrvatske i Srbije. Bilo je to i vrlo blizu Šapca, grada koji je uz rukomet i Metaloplastiku, proslavio i – radio. Koliko je god bilo rašireno mišljenje kako se u Srbiji slušaju isključivo »cajke«, tvrdnja je netočna jer i njihove radiopostaje u najvećem broju nisu puštale takvu muziku.


Radio Šabac je pak osamdesetih odlučio suprotno i – profitirao. Postao je sinonim za »narodnjake«, »ćirilicu« na njemu je zapravo tih godina silno omasovljena pojava »novokomponovanih«. Majkom modernih cajki mogla bi se smatrati Lepa Brena koja je u milje »narodnaka« unijela popistički, seksi izgled. Silno ju je nakon prvog singla »Čačak, Čačak, šumadijski rock’n’roll« ismijavao tada popularni televizijski voditelj Minimaks, ali umjesto da nestane, Brena je, sve do današnjih dana, velika zvijezda. I kasniji derivati »novokomponovanih« imaju svoju brojnu publiku, mada svih ovih desetljeća u Hrvatskoj nisu izrasli u općeprihvaćeni trend. Imaju rasprodane koncerte, s tisućama posjetitelja, ali i – ništa više. Djeluje masovno jer je jako upadljivo, ali realno to je ipak zabrana za ne pretjerano brojnu publiku koja se jutro nakon »cajkanja«, izvan svog kruga, baš i neće hvaliti što sluša i gdje je bila.


Cajka i Đoko


U Hrvatskoj jedine radijske postaje koje »turbofolk« tretiraju kao »normalnu« glazbu su Radio Banovina iz Gline te zagrebački Extra FM koji pušta sve izvođače i sve žanrove s prostora bivše Jugoslavije, u istoj su mu ravni Severina, Karleuša, Merlin, Joksimović, Rozga… Slušanost mu je i nakon nekoliko godina rada dovoljna kako bi se marketinški pokrio. Prije nekoliko godina »cajka formulu« je u noćnim satima primijenio i Jadranski radio iz Splita. Raspao se i bankrotirao nakon toga u manje od godinu dana. Sasvim sigurno i iz razloga jer je »turbofolk«, naziv mu je inače dao Rambo Amadeus, u velikoj mjeri čedo Arkana i Cece, a vezuje se i uz vrhunce srbijanskog nacionalizma sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Inače »cajka« je ekvivalent »đoke«, oboje su naime nazivi za spolne organe, ženski i muški.