S kamika i mora

Piše Slavica Mrkić Modrić: Orban more va buru trumbetat

Slavica Mrkić Modrić

Slavica Mrkić Modrić / Snimio Marko GRACIN

Slavica Mrkić Modrić / Snimio Marko GRACIN

A more bit je i on gljedal Robija i Marija i naslišal prelipu pjesmu »Del tebe« pa mu j’ narasal apetit.



Pasanu sobotu je bilo finale šoa »Zvjezde pjevaju« i si smo z velin nestrpljenjen čekali kako će pasat oni naši dva. Kako se mane vavek neš pripeti, mi se j’ i ov put aš jušto va vrime kada se j’ šou emitiral ja san trebela bit na rojendanu od prijatela.


Namaljala san i njurgala, ma sa srića da iman šegavoga parona ki mi j’ rekal da istoga časa zamučin i neka se ne sramotin okolo aš da već i si penzioneri, počevši od moje matere nadalje znaju da se na HTV-u more vrnut neš ča nisi mogal gljedat kad je bilo emitirano.


OK, to smo rešili, ma mane j’ bilo rešit još jednu stvar, a to je zazvat seh ki bi mi mogli reć kako su Robi i Mario pasali i dat njin enbargo na tu informaciju.




I zvala san seh za keh san mislela da rabin zvat, a ovemi na večere ki su po fejsu kopali san zabranila ni zucnut o šou.


Sa kuntenta gren doma z te večeri i mislin kako ću sad takat televiziju i na miru pogljedat ča se j’ tamo na ten šou dogodilo, kad stiže poruka od prijatelice Mirjani za ku je 11 ur večer već nedoba pa san se prestrašila da se ni ča dogodilo i ne misleć oprla poruku.


A va njoj piše – mislin da su ti prijateli pobjedili na šou. Još nisan dospela ni zakljet kako rabi, kad stiže poruka i od druge Mirjani.


Od Bobušice. Va toj je pisalo – luđaci su pobjedili… jeeee. I eto, tako su mi ruvinale iznenađenje, ma ne i gušt. Lipo san ja to odgljedala na miru, pa ča sad ako nisan va pravomu vrimenu.


Tr i Novo leto dojde negdere prvo, negdere pokle, a si mu se veselimo. Ma da ne bi ispalo da su Mirjani krive. Se bi bilo isto i da nisu zvale aš još nisan ni koraknula va kuću, a Zmaj je z njazla zijal – dobili su naši dva!


Se njin čestitki još jedanput i hvala sen van ki ste me poslušali i za nje glasali. Malo san poćakulala š njimin i još vavek ih ni slava prehitila, mada imeju tretman koda su sad zlatnun medaljun z Olimpijade došli.


Va koj discipline? Ma va sakoj aš vidite da ti dva moru se.


Ono ča morda i ne bi mogli je uć va trag mojoj matere. Pokla dve leta ča j’ bila zaprta radi pandemije, sada mi se j’ sopeta otela kontrole.


Prvo biš papu dobil na telefon leh nju. A vavek ima isti odgovor kad dojden sa znemljena doma aš kada mi se ne javi sa se prestrašin da njoj se, ne daj Bog ni ča dogodilo, i pitan – kade si bila, celo zapolne te zoven.


Leh podigne ramena i onako nevino reče – ma, nigdere, telefon ni zvonil. Onput ja z mobitela zoven na telefon ki zvoni, a ona govori – viš kako sad zvoni, vranić mu matere.


Pokle silnoga nadmudrivanja dojdemo do toga da j’ šla hitit smeti pa j’ malo prošećala, pa j’ šla va sušionu, pa j’ ovo, pa j’ ono, pa j’ na kraju zakimala i ni njoj se dalo stajat aš ki zove, ako rabi – zvat će opet.


Tako se ja ki’vo dan žalin aš mi se sopeta ni javila, a kolegica Ingrid ka ima školanku va četrtomu osnovne govori kako je kupila aplikaciju i klala njoj je na mobitel pa vavek zna kade je i da bi bilo najbolje da ja tako načinin matere aš da ću ako ovako nastavin ponemet već leh san.


Z ten da me je zajedno upozorila kako se njeja mala žalila none da mama nima povjerenja va nju pa da bi bilo najbolje da svojoj matere niš ne govorin.


Moran priznat da san se do suz nasmela aš moja mat nima mobitel. Ni njoj ga problem kupit, problem je va tomu ča ona se ča njoj gre na živci uža pospravit va duboko tako da bi i ta sakramenski mobitel sigurno finil tamo.


Ma da j’ od Inge ideja dobra, je. Provat ću ju nagovorit i to znan i kako. Reć ću njoj da se susedi imaju mobitel, leh da ga ona nima. Moren se kladit da ću morat dva kupit.


I za kraj od lokalnoga homo dalje. Homo do onoga zločestoga šjora imena Viktor Orban. Ja, onoga ki se j’ drznul povedat o ukradenomu moru i ukradenoj luke.


Ma, dragi moj šjor Orban, moreš ti petešiću vrit puhat i va buru trumbetat. Kako bi Tito rekal – tuje nećemo, svoje ne damo, i tu smo finili saku raspravu.


A da saki čovik more želet ča god će – more, ma kako bi narod rekal – da j’ baba imela miša, zvala bi se djed.


A more bit je i on gljedal Robija i Marija i naslišal prelipu pjesmu »Del tebe« pa mu j’ narasal apetit. Ča se mane tiče, drek neka poji, a va nas neka se ne pača.