O jedinom riječkom spomeniku koji spada u prvu kategoriju svjetske industrijske baštine, već se desetljećima samo priča, ne poduzima se ništa, tvrdi Nikola Ivaniš
Nakon uvodnog obrazloženja Obersnel je u odogovoru napomenuo kako je “… jasno da u konkretnom slučaju za konzervatorsku zaštitu i građevinsku sanaciju, a zatim i za korištenje sredstava EU, nepohodan angažman i poticaj od strane RH odnosno Lučke uprave Rijeka, a Grad… će dati punu potporu svim aktivnostima koje bi rezultirale obnovom…”.
– Takav stav je žalostan, konstatirao je Ivaniš i dodao kako bi trebalo biti upravo obrnuto – da lokalna vlast daje poticaj, kada već sama nema novaca, a da onda nadležne institucije dalje poduzimaju aktivnosti.
– Jedna od rijetkih stvari koje Rijeka može ponuditi u turističkom smislu, a koje su rijetke u usporedbi s drugim jadranskim gradovima, je upravo ta bogata industrijska baština od koje je nažalost ostalo jako malo, kazao je Ivaniš. U sličnom se kontekstu kritički osvrnuo i na djelovanje Turističke zajednice Grada Rijeke, aludirajući na recentne medijske napise o žaljenju zbog činjenice da u Rijeku ne dolaze cruiseri.
– Za dolazak cruisera uopće niti ne treba imati luku, oni se mogu i sidriti ispred grada, ali ono što im treba ponuditi je sadržaj. Ali kada se postavi pitanje tko je kriv što cruiseri ne pristaju u Rijeku onda se loptica odgovornosti prebacuje na Zorana Maržića, Lučku upravu, državu Hrvatsku, a jedino nije kriv Petar Škarpa i njegova Turistička zajednica, nastavio je Ivaniš. Dodao je kako se čak ni Riječki karneval kao središni turistički proizvod grada nije uspio nametnuti kao nekakva respektabilnija manifestacija u europskim okvirima te kako se uostalom turizam jednog grada ne bi smio koncipirati od jednog do drugog lokalnog događaja.
