Početkom 21. stoljeća o riječkoj industriji počelo se govoriti u prošlom svršenom vremenu. Svoja vrata zatvorili su brojni pogoni i sve češće se govorilo o industrijskoj baštini, a sve manje o obnovi i razvoju toliko karakterističnim za Rijeku poslije Drugog svjetskog rata.

   O godinama rasta svjedoče i brojne fotografije Petra Grabovca koji je svoj prvi reporterski zadatak u tadašnjem Riječkom listu obavio upravo na prvom poslijeratnom porinuću broda u »3. maju«. Štoviše, o tom važnom događaju Grabovac im je napisao veliku reportažu na četiri kartice. Kasnije će Grabovac ostaviti pero i fotoaparatom svjedočiti kako se radilo i stvaralo u Rijeci od pedesetih godina nadalje.

Dizanje iz pepela

Najstarije fotografije govore nam o nebrojenim oštećenjima u gradu koji su razarali i saveznički bombarderi i rušilačka njemačka vojska prilikom povlačenja, kao i o zanosu poslijeratne obnove i usponu novih industrija u gradu na Rječini.

   Svjetski poznata tvornica Torpedo čiji je najpoznatiji proizvod izmijenio povijest ratovanja na moru, ubrzo nakon obnove nastavila je s izradom i probnim ispaljivanjima projektila iz rampe kojoj danas nažalost prijeti rušenje. Ovdje je Grabovac prije šezdeset godina ostvario rijetku snimku torpeda u letu. Doseg mu je bio 900 metara, a brzina 6 čvorova.

   Riječko brodogradilište »3. maj« u nekoliko godina se iz pepela rata vratilo na svjetsko tržište gradnjom teretnih brodova, prvih tankera te brodskih diesel-motora po licenci Sulzera, pa će u šezdesetima postati vodeće brodogradilište u zemlji i 16. u svijetu. Riječki je škver rano postao pokazno poduzeće i primjer uspješnog poslovanja u uvjetima samoupravljanja pa su ga redovito posjećivali Tito i njegovi inozemni gosti.

   Za razvoj Rijeke krajem 50-ih i početkom 60-ih godina presudna je bila obnova luke, a stariji pamte kako je svakog jutra i više od dvadesetak teretnih brodova bilo u luci i na sidrištu. Tisuće lučkih radnika godinama je ručno prenosilo terete dok nisu došle prve dizalice iz Mađarske, a kasnije i druga mehanizacija. A s mehanizacijom su došli i prvi štrajkovi pa je tako 1969. Grabovac zabilježio i prvi prosvjed lučkih radnika »samoupravljača« protiv samih sebe.

Brodovi na sidru

Među industrijskim pogonima važno je mjesto imala stara rafinerija na Mlaki koja je desetljećima hranila mnoge riječke obitelji. Pogled na radnike rafinerije na Mlaki prije pola stoljeća gotovo je nestvaran iz današnje perspektive. Još su efektnije fotografije iz bivše Tvornice papira na kojoj vidimo gotovo razdragane radnice kako odlaze s posla, a sličan duh vremena prisutan je i u kadrovima iz davno napuštene tvornice »Rikard Benčić«.

   Fotografija na kojoj otac sinu u sumrak pored otvorenog prozora pokazuje da je na sidru samo ispred Mlake deset brodova danas je posve nezamisliva. Nema više tih brodova ni ondašnjih lučkih radnika, a nema ni potrebe za njima u vrijeme kontejnerskih brodova i modernih lučkih dizalica.

   Za razliku od velike većine industrijskih postrojenja koja su nastala još u 19. stoljeću pa obnovljena poslije Drugog svjetskog rata, remontno brodogradilište »Viktor Lenac« u Martinšćici je počelo djelovati tek prije pedesetak godina, pa Grabovčeve fotografije svjedoče i o idiličnoj plaži na ušću bivšeg potoka, gradnji operativnih obala i rastu ambicioznog škvera.

   SUTRA: Promet brodovima, željeznicom i novim cestama