Sazrelo je vrijeme da se stvori koordinacija udruga koje će otvoriti trgovačko društvo koje će profit vraćati u programe, smatra Simon Dejhala, napominjući da to zahtjeva i izlete u »popularnu kulturu«
Odjel za kulturu Grada Rijeke pred raspisivanjem je natječaja kojim će dodijeliti tri svoja prostora, Palach, Filodrammaticu i Marganovo, nezavisnoj kulturnoj sceni, koja će te prostore dijeliti sa Studentskim kulturnim centrom Sveučilišta u Rijeci. Kako se moglo čuti na nedavnoj tribini na ovu temu, Grad će projekt poduprijeti na način da se za prostore neće plaćati naknada, najamnina od ugostiteljskih objekata vraćat će se u programe, te će Grad platiti veći dio režija i osigurati domara što je, prema procjeni, iznos od oko 350.000 kuna godišnje.
Na tribini su se također mogli čuti disonantni tonovi pojedinih predstavnika scene, koji su debatirali o modelu upravljanja, programima, menadžmentu u kulturi… Nakon tribine počeli su razgovori između predstavnika scene koji ne teku glatko, između ostaloga zato što nisu poznati natječajni uvjeti, ali i zato što, kako se ističe, pojedinci štite vlastite interese.
– Ovo je konačno velika prilika koju nezavisna scena ne smije propustiti, ali prema onome što sam osjetio nakon tribine, a pogotovo na tribini, jest da ne postoji volja za ujedinjavanjem. Ne žele to oni koji imaju nekakve pozicije kojima su relativno zadovoljni. To su oni koji imaju kakve-takve novce i financirani su od institucija, gradskih, državnih ili europskih, kaže Simon Dejhala koji je na tribini iznio ideju o potrebi da scena zajednički osnuje tvrtku koja će se baviti kulturnim menadžmentom.
Poput starog auta
– Sazrelo je vrijeme da se stvori koordinacija udruga koje će otvoriti trgovačko društvo čiji će se profit od ugostiteljstva i ulaznica vraćati u programe. Na tribini se vidjelo da nitko moje ideje nije podržavao. Ako imaju drugi model, onda se ja neću miješati. Ovo je moj model u kojem se vidim kao profesionalni menadžer u kulturi unutar tog TD-a, sa znanjem i iskustvom da radim za plaću. Ako scena nema potrebu za mnom, naravno da se neću gurati, ali sam uvjeren da se ovaj projekt dijelom treba profesionalizirati. Dok se radi o predstavama, pojedinačnim akcijama, osmišljavanju i teoretiziranju, to može proći volonterski. Ali nemoguće je tako voditi noćni klub u kojem će red održavati skupina volontera, dodaje Dejhala, koji napominje da lijepo zvuči kako Grad daje 350.000 kuna, ali budućeg korisnika čekat će jako puno posla i muke.
Pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar kaže da je upravo završeno sanje prve verzije teksta natječaja koji će biti poslan na razmatranje svim pripadnicima vaninstitucionalne scene.
– Neke od primjedbi koje smo dobili kroz javnu tribinu i nakon nje smo uvažili i uvrstili u model, a sada želimo provjeriti da li smo se pomaknuli u smjeru boljeg međusobnog razumijevanja i eventualno korigirati još neke detalje. Natječaj ćemo objaviti u sljedećih 15-ak dana, a kako funkcionira novi model realno ćemo vidjeti već na jesen, dok će tek 2014. pokazati realnu sliku, kaže Šarar. Na pitanje ako se pribojava ishoda natječaja s obzirom na moguću razjedinjenost scene, pročelnik odgovara da ne budući da će scena iznjedriti najbolje što može u ovom trenutku.
– Ključna riječ je razvoj, pokušati zamisliti što će ovaj proces kreirati kroz nekoliko godina. Mislim da je najbitnije da shvatimo veličinu ovog trenutka koji je svojevrstan kvantni skok, kvalitativni pomak, da svi preuzmemo veću odgovornost i ponašamo se konstruktivno i partnerski. Tom umjetnom stvaranju podjele »mi« i »vi« treba stati na kraj, jer cilj nije sadržan unutar relacije Odjel za kulturu – scena, krajnji cilj je da najšira javnost i publika dobije što više za sebe, kaže Šarar, koji smatra i da Grad ne treba moderirati predstavnike scene.
– Želimo da scena, ukoliko zaista želi biti nezavisna, sama uređuje svoje odnose. Naš je posao u ovom projektu da zajedno s njima pratimo potrebe koji se tiču ulaganja u same prostore, infrastrukturu, da budemo partneri u EU projektima. A koja će udruga koristiti koji prostor u kojem terminu, i hoće li u ovoj prostoriji biti ovo ili ono, to nas zaista ne zanima.
– Nemojmo se zavaravati, to je kao da ti netko daje stari auto za kojeg nemaš registraciju ni osiguranje i još moraš plaćati gorivo. Znači moraš nekako profitno djelovati i zato ja nudim koncept kulturnog menadžmenta. Svi bi se htjeli baviti kulturom i umjetnošću i nitko ne bi htio raditi kompromisne izlete u popularnu kulturu. Bojim se da će trenutni akteri riječke nezavisne scene izbaciti zabavu iz Palacha, što bi bio potpuno pogrešan put jer masa studenata koji će doći tamo popiti pivo sluša mainstream glazbu. Nitko neće trošiti na čudne izvođače i snobovski-intelektualne porive i sadržaje. Kompromis s komercijalnim programima je ključ da se nešto pokrene i vodi, rekao je Dejhala, kreator popularnih riječkih klubova Točke i Sterea.
Davor Mišković iz Molekule prema komercijalizaciji programa je oprezniji, a ne sviđa mu se ni način na koji bi se trebao voditi ugostiteljski dio projekta.
Demo bend ili Daleka obala
– U Europi je, na primjer, samo 17 muzeja profitabilno, a ima ih na tisuće. Ako netko kaže da bi muzeje trebalo zatvoriti zbog toga, onda je to stav, ali zašto tražiti od Palacha i Filodrammatice da zarađuju, a od HNK ne? Jedino što može zarađivati je ugostiteljstvo, a taj dio će, koliko sam shvatio, biti odvojen od onoga tko će raditi programe i raspisat će se poseban natječaj. To nije dobro jer sam radio u takvim situacijama i uvijek dolazi do sukoba različitih interesa. Ugostitelju je u interesu da proda kavu, a nama da se program uspješno provede i ako dva sata ne može biti kave, onda nema i bok. Tu su i ostale razlike poput vrste muzike, odnosno hoće li svirati na primjer riječki demo bendovi ili Daleka obala. Slažem se da treba naći balans između željenog programa i zarade, ali razlika je u tome da uz trošak od recimo 10.000 kuna, demo bendovi donose 1.000 kuna zarade, a Mladen Grdović 10.000. Nama treba netko kome će biti dosta i tisuću i zato ugostitelj mora biti netko sa scene, da ga zanima program, a ne profit, kaže Mišković, napomenuvši da je Dejhala ozbiljan kandidat jer ima iskustva, ali ne i jedini.
– Mi nemamo potrebu seliti se iz naših prostora i prije svega smo zainteresirani da prostori iz ovog projekta funkcioniraju, budu javno dostupni i da organizatori iz kulture u njima mogu raditi svoje programe. Jedan od ključnih uvjeta u natječaju morao bi biti javna dostupnost. Kafići na primjer nisu javni jer vas gazda uvijek može izbaciti i u njima ne možete održavati tribine. Pribojavam se zatvaranja prostora ako se daju na upravljanje nekoj ustanovi ili tvrtki, a čini mi se da priča ide u tom smjeru, rekao je Mišković.
Kristalizacija ideja
Riječki kulturni djelatnik Zvonimir Peranić kaže da je za sada prerano govoriti jer nisu poznati uvjeti iz natječaja, ali dodaje da je ovo svakako prilika da se stvori grupa koja će razviti novi centar od kojeg će građani Rijeke, i šire, imati koristi.
– Sa Simonom smo našli zajednički jezik jer kada se radi o menadžmentu u kulturi, malo tko se time zna baviti, a on je pokazao da zna. Za sada smo u fazi razgovora i kristalizacije ideja i zadovoljni smo kako ti razgovori teku, kaže Peranić, dodavši da je komercijalizacija dijela programa nužna jer inače nezavisna kultura nije nezavisna nego izvaninstitucionalna.
– Jer dok primaju novac od Grada ili države – nisu nezavisni. Jedan dio programa može biti nazovimo elitni, ali dio mora biti i za šire mase, naravno u određenim okvirima. Također, jedan od ciljeva koje si postavljamo jest da se projektom upravlja transparentno. Deseci milijuna kuna poreznih obveznika idu određenim institucijama poput HNK a građani nemaju pravo na informaciju na što se taj novac troši jer je taj podatak netko proglasio poslovnom tajnom. Mi stoga namjeravamo predložiti model po kojem će javnosti biti dostupne sve odluke i izvješća, zaključio je Peranić.
