U više od 1.300 školskih ustanova diljem Hrvatske danas će se popuniti školski hodnici i klupe, jer za oko 450 tisuća učenika počinje nastava i nova školska godina. Punit će se sutra klupe i u Primorsko-goranskoj županiji, a u njima će se naći nešto više od 28 tisuća učenika svih uzrasta.

Za nešto više od 35 tisuća hrvatskih prvašića bit će to prvi korak na dugom putu obrazovanja pred njima, a koliko će ih točno biti ove godine u klupama, znat će se tek nakon početka nastave.

Dva prvašića više

Preliminarni podaci Primorsko-goranske županije kažu da se u osnovnoškolski sustav vraća ukupno 18.555 učenika u 1.185 razrednih odjela, a među njima je 2.205 prvašića u 148 razrednih odjela, što je za dvoje učenika više u odnosu na prošlu školsku godinu.

U klupe srednjih škola sutra će se vratiti 9.882 učenika, što je povećanje od 115 učenika u odnosu na lani, ali u klupe prvih razreda srednjih škola ipak će sjesti manje učenika nego prošlog rujna, i to za 127.

U konačnici, cijeli će primorsko-goranski školski sustav brojati 28.437 učenika, što je za 92 učenika manje nego prošle školske godine.

Međutim, tisuće prvašića koji će sutra prvi put krenuti put svojih škola najmanje se zamaraju neumoljivom statistikom i svim ostalim problemima s kojima se ovih dana suočavaju zbornice koje su, kao i klupe, sve praznije jer adekvatnog kadra je sve manje.

Svi oni s nestrpljenjem očekuju najvažniji dan u njihovim dosadašnjim životima, a to potvrđuju i Zoe Marić, Marta Borojević, Amani Anić te Din Džambić.

Foto Marko Gracin

Objašnjavajući kako ona prva u svojoj obitelji ima čast staviti torbu na leđa i sjesti u školsku klupu, jer njezin je brat još beba, Zoe otkriva da se prvom danu jako veseli i ne može ga dočekati.

– Imam sve! Torbu, bilježnice, ljepilo ako mi zatreba. Imam i pernicu i sve je po mojoj želji. Znam da u školi ne smijem puno pričati. Moram dignuti ruku ako nešto želim pitati i ako nešto trebam reći.

Postoji mali i veliki odmor, marenda i ručak. Znam da ću učiti matematiku, prirodu, hrvatski, engleski, nabraja dobro informirana prvašica.

Dobra učiteljica

Ponosno dodaje da zna i slova, iako neka još piše naopako, ali abecedu zna od početka do kraja, kao i brojiti bez greške do 100.

– Baka mi je sve to objasnila. Ocjene su od 1 do 5. Ne znam što ću ja dobiti. Možda bude nešto krivo pa ne bude 5. Ne smijem pričati s prijateljima dok traje nastava. Ja to ponekad ne izdržim, jer volim puno pričati, zabrinuto dodaje Zoe.

Hana i Amani Anić, Asja i Din Džambić, Marina i Zoe Marić, te Katja Manovelo i Marta Borojević / Foto Marko Gracin

Ujedno ozbiljno objašnjava da joj je mozak još mali pa ne zna hoće li sve zapamtiti, ali se i tješi da već zna svakom slovu njegovo mjesto u abecedi, kao i redom brojiti do 100 pa i do 200 možda.

Njezina najbolja prijateljica je Marta, provele su zajedno vrtićke dane i sada bi vrlo rado dijelile i klupu. U školu, kaže Marta, želi već jako dugo, jer godinama gleda što brat sedmaš radi.

– Malo mi je žao što neću više u vrtić, ali u školu želim već jako dugo. Jedva čekam. Imam i sestričnu koja će sada u drugi razred. Znam sve što ćemo raditi. Učit ćemo matematiku, hrvatski, engleski, prirodu, pisati i čitati.

Pisati i čitati već znam, ali matematika mi je draža. Znam i zbrajati. Svašta sam kupila. Imam torbu, pernicu, šiljilo, ravnalo, gumicu, bojice, flomastere i škare. Imam i bilježnice. Zadaću ću vikendom pisati kod kuće, a druge dane u školi jer idem u produženi boravak, iznosi svoj detaljno razrađen plan Marta.

Zna ona i kakva treba biti učiteljica.

– Treba biti dobra, ali ako pričaš i malo zločesta, spremno odgovara.

I Zoe i Marta prvašice su OŠ »Fran Franković«, a društvo će im u školskim klupama raditi i Amani Alić. Objašnjavajući da joj je sestra osmašica iste škole, otkriva da ju je upravo ona uputila u sve školske tajne, jer ipak ih ona najbolje zna.

– Rekla mi je kako se moram ponašati u školi i da moram biti jako dobra, ali i da ne smijem prekidati druge dok pričaju. Rekla je i da moram jako dobro učiti, iznosi Amani sestrine zlata vrijedne savjete.

Novi prijatelji

Otkrivajući da već zna čitati, pisati, a prijatelj je i s brojkama, dalje nabraja što se sve u školi radi, ali i iznosi jasan stav da za nju ispod petice nema ocjene.

– Želim imati pet! To dobiju oni koji jako dobro uče. Tata, mama i sestra su me sve naučili. Sve sam pripremila za školu. Imam torbu, crtančice, pisanke, vrećicu za tjelesni i pernicu. Imam najljepše bilježnice na svijetu, ponosno kaže Amani.

Foto Marko Gracin

Ima u školi još nešto što je baš posebno veseli, a to su novi prijatelji kojih, kaže, želi što više. Plan za cijelu školsku godinu dobro je razrađen, jer prvi tjedan u školu je vodi mama, a onda tu ulogu preuzima sestra.

I Marta će, kaže, do škole s bratom, ali sve one i bez starijih jako dobro znaju kako do nje doći. Amanin prijatelj Din s njom neće dijeliti istu školu, jer on je prvašić OŠ Turnić, ali već sada dijeli isti entuzijazam i baš kao i ona nestrpljivo čeka prvo školsko zvono.

– Veselim se svemu! Knjigama, prijateljima. Imam dvije starije sestre i vidio sam kako izgleda ići u školu. Mama me stalno opominje da im ne smetam. Jako sam uzbuđen što sada i ja idem u školu, ali ipak će mi malo nedostajati i vrtić. Imam još prijatelja iz vrtića koji također kreću u školu, priča Din.

I on zna pisati, čitati i brojke, ali ipak kaže da mu je matematika najdraža. Za školu je sve nabavio, a od svega najviše mu se sviđa torba koja će se idući tjedan napuniti knjigama.

– Znam da u školi ne smijem pričati kada učiteljica priča i da ne smijem ometati druge učenike. Znam da moram sjediti na miru i mislim da to nije neki problem, uvjereno iznosi Din.

Kao i Din, svi se slažu da školska pravila ne predstavljaju baš nikakav problem. Više su nego spremni za svoj sutrašnji prvi ulazak u učionicu i susret s prijateljima s kojima će idućih osam godina dijeliti školske klupe i izazove koji ih očekuju.

Uzbuđenje i među članovima obitelji

Baš kao Zoe, Marta, Amani i Din, sutra će u školske klupe sjesti i svi oni učenici koji prelaze u viši razred. Iako ne dijele njihov entuzijazam polaska u školu, svi se oni vraćaju svojim prijateljima.

Među njima su i Amanina sestra Hana te Dinova sestra Asja. Obje kažu da se vesele što njihovi najmlađi ukućani sutra postaju školarci.

– Sretna sam i ponosna na sestru. Vrlo mi je emocionalno sve. Spremna sam joj pomoći oko svakog školskog zadatka, obećava Hana.

Foto Marko Gracin

Ujedno se prisjeća svog prvog školskog dana i kaže da se zapravo i ne sjeća svakog detalja.

– Znam jako dobro gdje sam sjedila, ali neke druge stvari sam već zaboravila, otkriva Hana.

Asja već ima iskustvo mlađe sestre u školi.

– Ja ću sada u sedmi, a sestra u treći razred, ali opet se veselim što će i brat u školu. Pomagat ću oboje ako bude trebalo, ističe Asja.

Zoina mama Marina kaže da se, kao i Zoe, veseli prvom školskom danu.

– U obitelji je uzbuđenje. Nema nekih strahova, a vrijeme će pokazati kako će sve ići, kaže Marina Marić.

Iako je Marta drugo dijete u obitelji koje kreće u školu, mama Katja Manovelo kaže da se svi vesele početku, ali i da je žalosti činjenica što Marta kreće u školu koja nije obnovljena još od njenih školskih dana.

– Bila sam prva generacija koja je ušla u školu na Drenovi. Danas je škola u očajnom stanju i jako mi je žao što djeca nisu dobila novu školu, onakvu kakvu zaslužuju, zaključuje Manovelo.