Optužuje me osoba koja ima 10 poslovnih prostora u centru Rijeke

Rezultati moga rada govore o tome jesam li uspješan ili nisam. Meni jedino teško pada kada si pojedine osobe nevične civiliziranom razgovoru dopuštaju u svoja usta stavljati članove moje obitelji i pritom iznositi grozne neistine

Državno sudbeno vijeće za predsjednika Županijskog suda u Rijeci ponovo je imenovalo suca Veljka Miškulina čime on postaje jedan je od malobrojnih sudaca koji su se na istoj funkciji potvrdili u nekoliko mandata.  

Desetak i više godina rukovodite jednim od najvećih županijskih sudova. Možete li se osvrnuti na desetljeće rada, koje bi rezultate i organizacijske promjene istaknuli?

– Od 2002., kada sam došao s mjesta suca Županijskog suda na mjesto predsjednika tog suda, u njemu su bila zaposlena 23 suca. Tada je na sudu ukupno bilo oko sedam tisuća kaznenih i građanskih predmeta. Kako su tekle godine, tako je rastao i priljev predmeta, pogotovo građanskih, između 10 i 15 posto godišnje, što nije pratilo povećanje broja sudaca. Reorganizacijom rada koju je pokrenuo Vrhovni sud RH, novim načinom praćenja rada sudaca, došlo je do znatnog povećanja broja riješenih predmeta u općinskim sudovima, a rad općinskih sudova i županijskog suda odvija se po principu »spojenih posuda«: koliko se predmeta u općinskoj nadležnosti riješi, toliko ih povodom žalbi dolazi na Županijski sud, pa se sukladno tome broj predmeta na Županijskom sudu iz godine u godinu povećavao. Brojčano to izgleda ovako: 2002. godine na sudu se radilo na ukupno 5.500 predmeta, a 2013. zaključena je s 12.700 predmeta u radu. Ukupno je riješeno oko 6.700 predmeta u protekloj godini, što je znatno više od broja zaprimljenih predmeta, no još uvijek nedovoljno da bismo postigli željenu ažurnost. Za to ovom sudu nedostaje šest sudaca.

Nisam sazdan na način da vlasništvo nad nekretninama pobuđuje u meni bilo kakve strasti, ostvarena materijalna sredstva koristim bezrezervno u interesu obrazovanja svoje obitelji i osobno

To je sve rezultat činjenice da se na općinskim sudovima pod nadležnošću Županijskog suda već nekoliko godina vode precizne statistike rada sudaca, a suci, gotovo bez iznimke, premašuju Okvirna mjerila za rad sudaca. Naši parametri pokazuju, što je dobro, da su unazad nekoliko godina općinski sudovi počeli smanjivati proj predmeta, i kaznenih i građanskih, pa smo u odnosu na rezultate sudova zemalja EU pozicionirani u gornjoj polovici. Županijski sud u Rijeci jedan je od četiri suda u Hrvatskoj ovlašten da radi na predmetima uskočke nadležnosti, ratnih zločina, i u tome smo među najuspješnijima. Uprkos tomu, nismo zadovoljni ukupnim rezultatima, broj građanskih predmeta i dalje raste, unatoč činjenici da suci rade na razini 120 do 140 posto sudačke norme. Izbor još dvoje sudaca u tom dijelu svakako će donijeti pozitivne promjene.   

Podjela predmeta

Što je s organizacijskim promjenama?

– Županijski sud u Rijeci, a potom svi ostali općinski sudovi u regiji, u okviru pilot-projekta u proljeće 2010. prvi su prešli na automatsku dodjelu spisa, takozvanih »e« spisa. Sudski spis bilo koje vrste kad stigne na sud uvodi se u kompjutorski sustav čiji algoritam odmah, uzimajući u obzir vrstu i težinu predmeta, automatskom dodjelom predmeta usmjerava prema određenoj referadi označenoj brojem, bez imena suca. Na taj način dolazi do podjele predmeta koja je potpuno neovisna o ljudskoj volji. Što se tiče organizacije rada u općinskim sudovima, svi osim ovog u Rijeci i Crikvenici, izgubili su nadležnost nad vođenjem kaznenih postupaka, što je dovelo do povećanja broja kaznenih sudaca u ova dva suda, a preostali općinski sudovi dobili su time na kvaliteti obzirom da su sada usredotočeni isključivo na građanske predmete.

Koliko je neriješenih predmeta na Županijskom, odnosno na Općinskom sudu i koliki je stupanj ažurnosti?

– Najprije moram reći da se radi o predmetima na kojima sud radi i stoga se može govoriti o neriješenim predmetima, a ne zaostacima. Takvih predmeta u građanskoj sferi sudovanja na ovom sudu ima oko 6.500, a u kaznenoj sferi imamo 500-tinjak predmeta u radu. Ažurnost u građanskim predmetima u prosjeku iznosi 13 mjeseci, a u kaznenim 16 mjeseci kada se radi o prvostupanjskim predmetima, a oko mjesec dana kada se radi o svim ostalim vrstama predmeta, npr. žalbe na prvostupanjske kaznene predmete, na maloljetničke predmete, žalbe na raznorazna rješenja, kako sudaca istrage tako državnih odvjetništava, optužna vijeća i slično.

Što se tiče Općinskog suda u Rijeci, u ovom trenu ima 44 suca i oni rade na ukupno 30 tisuća spisa, što kaznenih što građanskih. S obzirom da je taj sud vrlo ažuran, pogotovu u građanskom sudovanju, prošle godine je Vrhovni sud RH delegirao dvije tisuće spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu Rijeci.

Građanski odjel toga suda prije nekoliko godina je imao između 700 i 800 predmeta po sucu, da bi uz velik angažman, kako predsjednice suda Gordane Kosić, tako i svih sudaca, taj broj pao na 250 spisa u prosjeku po referadi, što je vrlo blizu idealnom rezultatu u praksi.

A kakva je ažurnost?– Ona je zapravo 10 mjeseci, sada se povećala na 12 mjeseci nakon što smo priključili ovih 2.000 »zagrebačkih predmeta«. U tim omjerima se kreće i rad ostalih općinskih sudova pod nadležnošću Županijskog suda u Rijeci.

Koji je godišnji proračun Suda i s tim u vezi kako se provode mjere štednje? Poznato je da se kasni s isplatama vještacima, odvjetnicima. Kojom dinamikom se odvijaju isplate?

– Proračun riječkog Županijskog suda iznosi 19 milijuna i 880 tisuća kuna, ali ono što vas zanima, dakle, pozicija iz koje se isplaćuju odvjetnici i vještaci spada u poziciju intelektualnih usluga. U toj stavci trošimo godišnje oko 2 milijuna kuna, ali tu se ubrajaju i troškovi za suce porotnike, za sudske tumače i slično. Mi smo u protekloj godini proveli vrlo značajne mjere štednje. Između 30 i 40 posto proračuna, najviše na telefoniji i na mnogim drugim stavkama. Novac iz državne riznice dobivamo sukcesivno sukladno mogućnostima naše države, a u isplatama se pokušavamo i uspijevamo držati redoslijeda kako kod odvjetnika koji su bili branitelji po službenoj dužnosti, tako i kod ostalih, osim što nastojimo promptno isplaćivati naše suce porotnike.

Njihove su naknade male (oko 12 kuna sat, op.a), najčešće se radi o umirovljenicima, a mislim da nitko taj posao ne radi iz čiste zabave. Posljednje isplate izvršene su u srpnju 2013. godine, dakle zaostatak nam je negdje oko pola godine. Odvjetnici su pokušali u Fini tražiti automatsku naplatu s računa Republike Hrvatske, pa im je stoga bilo potrebno izmijeniti formalno rješenje sudaca o isplati troškova obrane po službenoj dužnosti. Međutim, to nije bilo moguće iz razloga što bi se u takvom rješenju trebalo kao dužnika navesti Republiku Hrvatsku, a ona to stvarno nije, već Županijski sud. Poručujem svim našim suradnicima da će u cijelosti do posljednje lipe biti namireni, da u to ulažemo velike napore i molimo za strpljenje.

Brže odluke

Što će najnovija reorganizacija Ministarstva pravosuđa značiti za riječki Županijski sud?

– Mnogo. Zapravo kad sam pisao program rada za iduće četiri godine u okviru natječaja za novi mandat, osvrtao sam se i na viziju načina smanjenja broja predmeta, pa sam predložio, s obzirom na nemogućnost da nam Ministarstvo pravosuđa stalno povećava broj sudaca u odnosu na povećanje priljeva predmeta, ostvarenje jedinstvene dodjele predmeta, žalbenih, drugostupanjskih predmeta preko jedinstvenog algoritma za dodjelu spisa u cijeloj državi.

Zašto?

– Zato jer imamo različita opterećenja županijskih sudova, pa tako u nekim sudovima suci rade na 300 do 400 spisa, a u nekim na 100-njak. Koincidencijom, Ministarstvo je upravo taj način dodjele spisa uvrstilo u jednu od najznačajnijih stavki u novonajavljenoj reformi pravosuđa. Naime, ideja je da se tim jedinstvenim algoritmom ujednači opterećenje svih sudova, pa će tako sudovi s manjim brojem predmeta biti više pupunjavani, za razliku od sudova s većim brojem predmeta, dok se oni ne izjednače. U tome nema nikakvih opasnosti za naše stranke.

Kako po vama napreduje reforma pravosuđa i koje biste promjene izvršili s obzirom na dugogodišnje iskustvo kao suca i predsjednika suda?

– Velike su promjene na razini općinskih sudova. Postojat će samo Općinski sud u Rijeci i svi dosadašnji suci dosadašnjih općinskih sudova u Županiji (Općinski sudovi u Rabu, Malom Lošinju, Krku, Crikvenici, Delnicama i Opatiji) postat će sucima Općinskog suda u Rijeci s godišnjim rasporedom poslova na nekom od navedenih sudova, koji će se zapravo zvati »Stalne službe«. Praktično to znači da će ti suci fizički ostati u svojim dosadašnjim domicilnim sudovima, ali nije isključeno da će ih predsjednik Općinskog suda Godišnjim rasporedom za rad sudaca moći dodijeliti na rad u neki drugi, opterećeniji sud.

Po dekretu?

– Pa moglo bi se reći i tako. To nije nikakva novost u europskom sudovanju, pa nema zapreke da se to provede i u Hrvatskoj. Naime, događa se da svi suci imaju istu plaću, ali ne i količinu posla, a samim time nitko nije zadovoljan. Nisu zadovoljni suci, ali još važnije, nisu zadovoljne stranke, jer u opterećenijim sudovima sporije dolaze do pravorijeka. Paradoks je na dosadašnji način gledano da u našoj državi postoji višak sudaca, ali stvarno nije tako, već je u pitanju »krivi raspored« sudaca.   

Veza s EU

Uvodi se radno mjesto menadžera suda. Koja će njegova uloga biti u odnosu na ulogu predsjednika suda?

– Radni naziv će biti »ravnatelj suda«, prema prijedlogu Ministarstva, ali to je još u razradi. Uvjetno rečeno, radit će se o osobi koja će biti zadužena za rad na tehničkim pitanjima i tehničkom nadzoru te servisiranju sudova i stalnih službi. Samim time, neće biti nužno da ta osoba bude pravničke struke. Ukratko, ta osoba bi objedinila sve poslove tehničke i logističke naravi, koje su do sada obavljali predsjednici općinskih sudova, a to sve pod ingerencijom predsjednika županijskog suda koji će i birati tu osobu.

Novost je žalbeni postupak, jedan dio predmeta u žalbenom postupku bit će predan u rad drugom sudu? 

– Pozdravljam takvu ideju jer će svima pomoći, a naročito našim strankama koje će u puno kraćem roku doći do pravomoćnih odluka. U tom smislu potpuno je svejedno da li će neki drugostupanjski predmet biti rješavan u Rijeci ili, primjerice, u Vukovaru.

Zakon o suradnji u kaznenopravnim stvarima sa zemljama EU regulira i postupanje po Europskom uhidbenom nalogu. Koliko je do sada izdano uhidbenih naloga u Županijskom sudu u Rijeci i na koja se djela odnose? 

– To je novost koja je saživjela 1. srpnja prošle godine ulaskom Hrvatske u EU. No, ne odnosi se samo na uhidbeni nalog, već i na ovršni nalog. Potpisnici smo tog Zakona koji je zamišljen da na području cijele europske zajednice sudovi surađuju neposredno. Svaki županijski sud već sad ima povjerenika za suradnju s europskom zajednicom u pravnim stvarima, a taj povjerenik ima ovlaštenja da neposredno, telefonom, faksom, elektronskom poštom ili na bilo koji drugi neposredan način stupi u direktnu vezu s bilo kojim sudom unutar EU.

Što time dobivamo? 

– Dobivamo brzinu, jer do sada su svi zahtjevi tog tipa išli diplomatskim kanalima i to je bila vrlo dugotrajna procedura. Povjerenik za suradnju ovlašten je neposredno komunicirati sa sudom ili sucem bilo koje zemlje članice EU, pa na tom principu funkcionira i europski uhidbeni nalog. Osoba protiv koje se u nekoj državi vodi postupak ili joj je pravomoćno izrečena kazna, a ona je u bijegu, neposredno se izručuje državi tražiteljici bez obzira kojeg je državljanstva, a do sada najčešće domicilne države nisu izručivale svoje državljane. Isto se odnosi i na europski ovršni nalog. Naprimjer, nekretnina koja se nalazi u našoj državi, a vlasništvo je osobe koja treba biti ovršena u bilo kojoj državi europske zajednice, moći će biti ovršena u Hrvatskoj u hrvatskim sudovima.

Županijski sud do sada je izručio pet osoba, iz Francuske, Italije, Slovenije i Njemačke zbog kaznenih djela prevare, trgovine drogom i oružjem, prometne nesreće… I mi smo u devet navrata zatražili izručenje sedam naših državljana i dva strana protiv kojih se u našem sudu vode kazneni postupci. Dva su predmeta do sada realizirana.   

Logička pogreška

Javnost sve više traži pooštrenje kaznenopravne represije. Kako to komentirate?

– Osjetljivo pitanje. Teško se može procijeniti u kojoj mjeri je sudska praksa odgovorna, a u kojoj mjeri zakonom zapriječena kazna za oštru ili manje oštru kaznenopravnu represiju. Uz neke izuzetke, mislim da je kazneni zakon dobro uredio odnose minimuma i maksimuma kazni, no nikada dva predmeta, kao ni dvije životne situacije, nisu isti. Suci su po Ustavu neovisni i dopušteno im je, čak se traži od njih,da sami odmjeravaju visinu i vrstu kazne, ovisno o okolnostima. Tu nastaju razlike između zakonom zapriječene i konkretno izrečene kazne. No, kako mi imamo dvostupnjevanost kaznenog sudovanja, sudska praksa može u velikoj mjeri izjednačiti praksu u izricanju vrsta i visina kazni za pojedina kaznena djela.

Stječe se dojam da suci teško prihvaćaju kada se komentiraju njihove odluke, kada se javno daju »packe« za neki tijek sudskog postupka ili već izrečenu presudu, a s druge strane, točno je i da se u takvim slučajevima suci ograđuju, nezavisni su u donošenju odluka te nitko nema pravo komentirati njihove odluke.

– Prva logička pogreška jest tumačenje neovisnosti suca. Naime, ta se neovisnost razumijeva na način na koji se ne bi smjela. Sve dok sudac poštuje zakonske propise prilikom vođenja postupka, on jest i mora biti zaštićen i neovisan, pa i kod donošenja odluke. O zakonitosti rada suca mora se starati predsjednik suda. Neprihvatljivo je da javnost ocjenjuje zakonitost rada suca u tijeku postupka.

Ako utvrdite da ima nepravilnosti?

– Krajnja mjera je pokretanje stegovnog postupka pri DSV-u, za što u našim konkretnim prilikama nije bilo potrebe u posljednjih nekoliko godina. Prije te mjere predsjednici mogu tim sucima oduzeti spis i dodijeliti ga drugom sucu ili prihvatiti izuzeće tog suca. Međutim, ne možemo prihvatiti da nepravomoćnu, ističem, nepravomoćnu sudsku odluku komentira nestručna javnost. Čak je upitno smije li je komentirati stručna javnost. Osobno mislim da ne, ali o pravomoćnoj odluci, nakon odluka o svim prigovorima i žalbama, mislim da je korisno da se s tim odlukama upozna šira javnost, pa i da ih komentira.   

Nisam podlegao pritisku

Riječki pokret otpora podnio je prijavu protiv vas, optužio za korupciju kao i mnoge druge javne osobe u Rijeci. Niste nikad javno progovorili o optužbama.  

– Najprije, kada me to pitate, moram reći da sebe shvaćam u pravom smislu javnom osobom, pa stoga i prihvaćam da se moj rad i javno komentira. Rezultati moga rada govore o tomu jesam li uspješan ili nisam. Meni jedino teško pada kada si pojedine osobe nevične civiliziranom razgovoru dopuštaju u svoja usta stavljati članove moje obitelji i pritom iznositi grozne neistine. S druge strane, kada bih i htio komentirati objede ili podnositi tužbe, ne znam protiv koga bih to trebao učiniti, jer prema mojim saznanjima Riječki pokret otpora kao pravna osobnost ne postoji u smislu prijavljene udruge. No, to je jedan od manje važnih razloga zašto se javno ne oglašavam. Osnovno je to što u mojoj prirodi nije svađalaštvo, a niti polemiziranje s malicioznim osobama i njihovim neumjesnim difamacijama i neistinama. Naime, u životu sam se naučio polemizirati samo onda kada smatram da će polemika uroditi plodom, nekakvim korisnim zaključkom, a nikada si nisam dopustio polemizirati radi polemiziranja, to troši i vrijeme i živce, a rezultata nema.

Što pod time mislite?

– Ima više toga, ali zadržimo se na primjer na »optužbi« da sam vlasnik jednog poslovnog prostora. Odmah moram reći da to ne bih smatrao optužbom i da je istinito. No, kako nije istina, ta se činjenica uz malo dobre volje autora vrlo lako može provjeriti u zemljišnim knjigama koje su javne, što autor »optužbe« vrlo dobro zna, jer pretpostavljam da se zna koristiti zemljišnim knjigama, s obzirom da posjeduje popriličan broj, što poslovnih (deset u strogom centru grada), što stambenih zgrada, stjecanih u posljednjih nekoliko godina, ne tako davno.

Drugo, kad postavljate to pitanje, cijelo se vrijeme držim maksime svojih principa koji su me učili u mojim sudačkim počecima: »Sudac govori kroz svoju presudu«. Međutim, danas kad obnašam funkciju predsjednika, mnogi mi govore da se i ne moram držati te maksime. Stoga koristim priliku da si postavim pitanje: »Što bi to čudno i sramotno bilo da nakon tridesetogodišnjeg sudačkog rada imam još i neku nekretninu, osim stana u kojem živim s obitelji«? Ali ja možda nažalost, a možda i ne, nisam sazdan na način da vlasništvo nad nekretninama pobuđuje u meni bilo kakve strasti, ostvarena materijalna sredstva koristim bezrezervno u interesu obrazovanja svoje obitelji i osobno. To su razlozi zbog kojih se do sada nisam oglašavao, ni ubuduće neću, i zbog kojih nisam sebi dopuštao pokretanje bilo kakvih postupaka. Naravno, pri tome imam u vidu da šira javnost prepoznaje pozadinu svih objeda izrečenih na moj račun u posljednje dvije godine.

Slavica Šota, riječka poduzetnica, digla je veliku medijsku prašinu oko svog slučaja optuživši vas da zbog prijateljstva i veza s Mirkom Pavičićem, vlasnikom velikog broja poslovnih prostora na Korzu, ne može dobiti drugostupanjsku odluku slovenske presude kojom je postala vlasnica poslovnog prostora na Korzu u kojem se u najmu nalazi Pavičić. Sada kada je odluka pravomoćna, javnost ima pravo znati je li bilo pritisaka na pravosuđe?

– Važno je reći da je osoba o kojoj govorimo bila ili još jest, stranka što u Općinskom, što u Županijskom sudu u ukupno 27 sudskih postupaka. Od toga su 23 postupka dovršena, a četiri su još u tijeku. Podosta je to postupaka za jednu osobu, ali to je osobna stvar pa ne ulazim u to. No, sasvim sigurno je da ovo što vi pitate doista sliči na svojevrstan pritisak na pravosuđe, ovisno o tomu kako ga tko shvaća. Moj najveći problem je bio u tome što tom pritisku nisam htio podleći. Jesu li podlegli suci koji su vodili toliki broj sporova, trebate pitati njih.