Foto Dean Miculinić
Večer zamišljena kao pusna verzija dobro poznatih i raširenih čakavskih čitalnica u Klanu je dovela tridesetak pjesnika, interpretatora i glazbenika koji su se predstavili u maškaranom kolaž izdanju
povezane vijesti
»Kad prileti, štajun peti, pa priketi. Sagder zajde, pa nas najde, sih obajde. Sin je drag, pa naš prag, zajme vrag« – ovaj klanjski haiku (klaiku) i versi mnogih drugih krajeva odzvanjali su kinosalom čiji je ispunjeni auditorij srdačno pozdravio šaroliku i veselu manifestaciju naziva (O)mačkarane beside.
Večer u organizaciji Društva za povjesnicu Klana, zamišljena kao pusna verzija dobro poznatih i raširenih čakavskih čitalnica, u Klanu je dovela tridesetak pjesnika, interpretatora i glazbenika koji su se predstavili u maškaranom kolaž izdanju.
Pod vodstvom Kontese Bjanke i Kontese Nere, čije su likove za ovu priliku uprizorile Tea Perinčić i Darija Gržinčić, izvođači su na jednom mjestu pokazali na koje se sve načine u primorskom i istarskom kraju njeguju čakavski dijalekt i karnevalski običaji.
»Takove prškarije pjažaju se najviše mularije«, vele maškarani poete, ma da je u pusnom programu uživalo i staro i mlado i svi oni između pokazali su ne samo aplauzi, nego i maškare koje su rado zatancale i u ona dva metra kvadratna koja su od slobodnoga prostora u sali ostala.
Uz poeziju maškarane tematike, staru koja se čuva godinama, ali onu novijega datuma, na pozornici su izvedeni i odabrani komadi prigodne proze, a bilo je tu i igrokaza, solo instrumentalnih nastupa, pjesme i svirke.
Pored izvođača iz Klane, Studene i Lisca, našli su se tu i gosti iz Opatije i Liburnije, Kastva, Kukuljanova, Krasice, Grižana, Novog Vinodolskog, pa i Kanfanara i Barbana.
U Klani se čula i poezija na žejanskom, ugroženom jeziku kojeg danas govori tek nekoliko desetaka ljudi. Publiku su zabavljali i Nino Bjelac, Dule i Bonaca, Neven Barac, a posebnim je emocijama ispraćena pusna muzika u izvedbi mladog klanjskog harmonikaško-bubnjarsko-trubačkog sastava kojeg čine Dominik, Luka, Borna i Jakov.
