Bez dogovora svi smo na gubitku s članovima živog zida – Kristina Kovačević
Kovačević je prilikom kupnje stana veći dio iznosa otplatila s ušteđevinom od 60.000 eura. Da bi paradoks bio veći, taj bi joj novac danas bio sasvim dovoljan za kupnju istoga stanaAntonio Dražović
RIJEKA Kristina Kovačević, samohrana majka dvoje djece, nada se da će s Erste bankom uspjeti dogovoriti obostrano zadovoljavajuće rješenje za podignuti stambeni kredit u švicarskim francima, nakon što je jučerašnja dražba stana na Općinskom sudu u Rijeci odgođena jer se nije pojavilo zainteresiranih kupaca. Aktivisti Živog zida pružili su joj podršku te nakon dražbe otišli prosvjedovati ispred zgrade Erste banke na Jadranskom trgu. Ubrzo su ih primili u banci, gdje je Kovačević rečeno da se njezin predmet vodi u Zagrebu.
– Pokušat ćemo dogovoriti sastanak s gospođom koja vodi moj predmet u Erste banci u Zagrebu i nadam se da ćemo uspjeti postići nekakav dogovor. Nadam se reprogramu kredita, što sam dosad bezuspješno pokušavala dogovoriti s bankom, ili barem kakvoj odgodi. U svakom slučaju nećemo odustati, borit ćemo se i dalje. Jedino što nam ostaje jest direktni kontakt s bankom, jer dosad se pokazalo da pismena komunikacija nije polučila uspjeh, objašnjava Kristina Kovačević, koja će u svom stanu moći još uvijek ostati, ali nada se dogovoru s bankom do datuma druge dražbe, o čemu će naknadno biti obaviještena sa suda.
– Bez dogovora svi smo na gubitku. Cijena stana već će biti znatno niža na drugoj dražbi, a na eventualnoj trećoj bit će prodan praktički u bescjenje. Istovremeno, ako se stan proda za sitne pare, banka će i dalje od mene tražiti da platim ostatak kredita u švicarcima, čije su rate toliko narasle da ih ne bih mogla pokrivati ni da sam zaposlena, dodaje Kovačević, koja se nada da bi joj mogla pomoći najavljena konverzija kredita u eure, ali opravdano strahuje da prije toga ne ostane bez jedinog doma.
Splet nesretnih okolnosti
Cijela priča počela je 2007. godine kad Kovačević kupuje stan u Rijeci, površine 63 četvorna metra. Za stan je uplatila 60.000 eura ušteđevine, dok je za otplatu manjeg dijela ukupne cijene stana podigla nenamjenski hipotekarni kredit, vezan uz švicarski franak, u poslovnici Erste&Steir märkische banke u Rijeci. Budući da, kaže, nije imala namjeru ne izvršavati kreditne obveze te nije htjela opteretiti jamce, stan je stavila pod hipoteku. U to je vrijeme radila kao referentica u Tisku te je njezina plaća podnosila mjesečno kreditno opterećenje u iznosu od 1.800 kuna. D
Iz Živog zida pozivaju građane da se ne odazovu eventualno novoj sudskoj dražbi te tako budu suučesnici prevare u kojoj obitelj gubi dom za koji je dala svu svoju ušteđevinu te godinama plaćala enormne iznose rata kredita. – Nedopustivo je da se nekretnina prodaje u pola procijenjene vrijednosti, a obitelj izbaci na ulicu. Primjer je to prevare i pljačke ovog naroda u kojoj sudjeluju mnogi – banke, sudovi, političari i odvjetnici. Vrijeme je da tome jednom zauvijek stanemo na kraj, poručuje Dražović.
Divljanje tečaja franka i splet nesretnih okolnosti doveli su ju u težak financijski škripac. Nakon što je Tisak promijenio vlasništvo, njezino se radno mjesto ugasilo te joj je ponuđeno ono prodavačice u kiosku, a rata kredita u međuvremenu je narasla s 1.800 na 4.300 kuna. Njezin dug prema banci danas iznosi 500.000 kuna. Plaća prodavačice više nije bila dostatna za podmirenje potraživanja banke, a da stvar bude gora, našla se među viškom radnika u Tisku, koji je zatvorio pojedina prodajna mjesta. Nakon otkaza pokušala je naći bilo kakvo zaposlenje, no i ondje gdje je uspjela raditi, plaća joj je, kaže, kasnila po tri-četiri mjeseca. Živi zid odlučio ju je podržati u njenoj borbi protiv bezobzirnog financijskog pritiska banke, ističe predsjednik riječkog Živog zida Antonio Dražović.
Korak do beskućništva
– Banka je godinama nepravedno zarađivala na tečajnoj razlici i sada gđu. Kovačević, u »znak zahvalnosti«, želi izbaciti na ulicu. Nesrazmjer između isplaćenog novca i trenutnog potraživanja ne dovodi se u pitanje. Naime, gđa. Kovačević je prilikom kupnje stana veći dio iznosa otplatila svojom ušteđevinom od 60.000 eura. Da bi paradoks bio veći, taj bi joj novac danas bio sasvim dovoljan za kupnju istoga stana. Na žalost, špekulacije i lihvarski odnos banke doveli su je na korak do beskućništva. Ovo na žalost nije izoliran slučaj. Diljem zemlje građani se svakodnevno nose s problemima nemogućnosti otplate kredita. Zbog nezakonitog poslovanja banaka, mnogi su deložirani iz svojih prvih, nažalost i jedinih, nekretnina. Stanje u Hrvatskoj je katastrofalno. Živi zid drži da se problem prezaduženih građana može riješiti jedino političkim putem, to jest promjenom Ovršnog zakona, ukidanjem valutne klauzule, konverzijom kredita u kunske s tečajem na dan uzimanja kredita i povratkom sveg preplaćenog novca, ističe Antonio Dražović.
