S kamika i mora

Piše Slavica Mrkić Modrić: Od sega pomalo, a karijola krcata

Slavica Mrkić Modrić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Istina te sakramenske maski, kad malo bolje razmisliš dojdu i kod, homo reć, neka vrst razglasa. Zač? Zato aš si misle da jih se slabeje čuje pa zijaju.



O korone i brojimi ov put neću aš zbilja ne moren već. Ča god da rečen neće bit lipo, pa j’ ki put bolje mučat. Ono lipo je da mi se j’ pokle dugo vrimena javila gospa Mira, ni bitno ka ni ča, bitno j’ da se j’ javila i da mi j’ poželela srićan povratak va ov kantunić.


I baš me j’ načinila kuntenton, pa njoj se ovun prilikun zafaljujen i dajen na znanje da j’ naš izvršni urednik, moj prijatel Herljević koga ja zoven otpravnikon mejli i dečkon za se, i njeji mejl otpravil na pravu atresu. Gospa Mira, van i vašemu vnuku super Mariju se najbolje va životu i na svitu. A, Majčice Božja da jih je još takoveh kod ča j’ ta malčić.


Kad san već spomenula sveti, red je da dan i izvještaj od blagdana ki od cimiteri načini Las Vegas. Moran priznat da san radi preporuki od onoga »korona stožera« i to krovnoga i ja svoj uobičajeni »tur d cimiter« podelila na rati.




Počela san četrtak, a finit ću danas. Ja, ni to lahko kad moran pasat od Kastva, preko Viškova, Grada Grobnika, Dragi, Trsata, Krasice do Jadranova. Vavek se domislin kako j’ nona jedanput rekla da saki čovik na Si Sveti najbolje tendi da stari.


Kad san ju va čudu pitala da kako, rekla je – kad si mlad sveći za dragi ti stanu va jednu ruku, a kad ostareješ ni ti dosti ni karijola. Je, da j’ dodala kako sedno raje ona pelje karijolu leh da va njoj neki drugi pelje sveću za nju, ma j’ imela za sto posto pravo.


Jušto j’ onako kako j’ rekla pa ni ovo pohajanje po cimiteri na rate ni tako loša ideja. Ne leh radi koroni, leh i radi te sakramenske karijoli ka mi j’ na pamete od kada ju j’ nona spomenula. Intanto j’ ona umrla va 97. letu pa ih se j’ fanj narivala.


Oni ki se zbilja, ni na jednomu cimiteru na komu san ja bila nisu rivali su ljudi. Poslušali su ča njin je bila preporuka i si su imeli maski i niki se ni gnjetal z niken. Recimo, ja san svojun prijatelicun Gordanun povedala preko maski i na četire metra dugo.


Je, da smo bile glasneje leh smo inače aš obadven nan već rabi karijola i malo slabeje čujemo, ma pustite vi stat, bolje j’ bit zdrav i zijat leh mučat i čekat da ti neki drugi dojde z karijolun ale bez nje, ča bi nan va tomu slučaju bilo sasma sedno.


Istina te sakramenske maski, kad malo bolje razmisliš dojdu i kod, homo reć, neka vrst razglasa. Zač? Zato aš si misle da jih se slabeje čuje pa zijaju. Tako san ja krstareć po krasičarskomu cimiteru zad dve gospi ke ne poznan čula sega i sačesa ča baš i ni bilo namenjeno mojemi ušijami.


Pa san tako doznala da j’ nekakova prasica z drugoga kata nebodera valje na zavoju na Gornjoj Vežice imela koronu i ni nikomu rekla, a to se va neboderu mora reć. Onput san čula i da j’ Milanović šal na ocat, pa da j’ va nekomu grobu uza koga su pasale neki ki j’ zaslužil da mu zlatne rožice stave, a ne ove leh reda radi i još čudesa, ma su mi dosadile pa san jih pretekla na prvomu proširenju.


Za kraj san čula – ma, vidi ti ovo, pasala j’ kraj nas i ni bu, ni mu. To j’ sigurno nekakova Bosanka… O Božiću dragi, do kada će ti Bosanci bit krivi za se! Gospe drage, ako ovo slučajno čitate – ni van ta celi pogovor bil lip, a da ni ne govorin o zadnjemu ča san čula.


Nisan Bosanka, ma i da san, vi ste još vavek uza su svoju civilizaciju na dnu toga civiliziranoga lanca. I baš mi j’ drago ča nisan rekla dobar dan. Sigurno bin, aš ako j’ neki Ivica Kičmanović, to san ja, da vas prvo nisan naslišala.


A sada smešno. Ale kako san od Bosanki došla do parone od Luke Modrića. Najme, šla san va Bistricu kupi zimske gumi za auto. I se super, se odbavin, gren platit i ženskica pita da kako se zoven aš me mora registrirat. Ja uredno odgovaran, a ona širi oči i pita:


– Kaj je za vas Modrič?


Sad su i moje oče široke i kod z topa odgovaran – suprug. Pokle toga ona ne more doć do zraka, a ja pokopčan i mislin si »pas mater kurbu prasicu pa ona misli na Luku Modrića« i počnen se smet.


Ona i dalje bledo gleda, a ja odgovaran – ma šalin se, Luka j’ bratić va petomu kolenu od moga muža, meni ni niš. Nema veze ča ni Igoru ni niš ni va petomu ni va bilo komu kolenu ali kako da gospu razočaran.