Foto Edi Prodan
Jedan od zanimljivijih primjeraka street arta, specifične komunikacije kojom je Eduardo Filipović Sec zauvijek pridružio Korada i njegovu kultnu radijsku emisiju Pod stijenama Kantride građanima i gostima Rijeke, traži obnovu
povezane vijesti
- Nogometna utakmica između HNK Rijeka i HNK Hajduk protekla bez sigurnosnih izgreda i sukoba navijača
- Svečano otkrivanje murala u čast Ante Sikirića – Bakine: ‘Bio je simbol i dobri duh Šmrike, svi su ga obožavali’
- Započeli verbalni, potom i fizički napad, a sve zbog mržnje prema pripadnicima druge navijačke skupine
U kodeksu ponašanja hrvatskih navijačkih skupina dva su pravila sveta: nema nereda i međusobnih okršaja na utakmicama reprezentacije Hrvatske i nema unakazivanja protivničkih murala i grafita.
Svi koji su dio organizirane navijačke scene, od najradikalnijih do “folklornih” skupina tih se pravila maksimalno pridržavaju. Uostalom tko je ikad bio na nekom od domaćih te posebno inozemnih nastupa Hrvatske to jako dobro zna.
Na žalost postoje, kao i u svim drugim slojevima društva, jedna životno frustrirana skupina “wannabe ultrasa” koji zapravo ne pripadaju nikakvim navijačkim skupinama, ali se vole zaogrnuti njihovom kaputima.
Voljeli bi biti dio scene, ali na žalost u najboljem su slučaju tek njezin rubni dio. On su ti koji koji pod okriljem noći čine štetu, nagrđuju urbane točke dodira Grada i njegovih vrijednosti.
Mural posvećen Koradu Vujnoviću, čiji ćemo glas iz Stuttgarta i s Rujevice nakon utakmice s Cibalijom 2017. godine zauvijek pamtiti kao jedan od najljepših usklika sportske povijesti grada, mučki je, pod okriljem noći, drhtavim ručicama i šištećim sprejem nagrđen.
Jedan od zanimljivijih primjeraka street arta, specifične komunikacije kojom je Eduardo Filipović Sec zauvijek pridružio Korada i njegovu kultnu radijsku emisiju Pod stijenama Kantride građanima i gostima Rijeke, traži obnovu.
No, postoji problem jer Sec već neko vrijeme ne živi u Rijeci tako da je postupak obnove pod znakom pitanja.
Dakako, moguće je da se povjeri nekim drugim, također sjajnim riječkim artistima poput Maura Ćikovića, Brune Nemaza ili Gorana Kolundžića, no u osnovi “Korado” je autorski rad u koji ima pravo intervenirati isključivo autor.
Postoji i jedna zanimljiva iznimka kad je, uz dozvolu autora, Željka Karlović sama popravila uneređeni lošinjski mural posvećenom svom ocu Karletu.
Ima dakle rješenja, ne bi samo nikako bilo dobro da “1950” nagrda ostane na dulje vrijeme. Koliko god da je teško promijeniti ljude koji, iako ih je Rijeka školovala i othranila, niti poštuju grad, niti njegove istinske, neprolazne veličine, plod njihovih frustracija i deformacija ne bi smio ostati među nama.
