Bivši i sadašnji ravnatelj s nestrpljenjem očekuju novu bolnicu / Snimio Vedran KARUZA
Prvi ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. Branko Žuža ističe kako je jednostavno bilo nužno stvarati jedinstveni bolnički centar dok njegov nasljednik te aktualni »šef« riječke bolnice prof. dr. Davor Štimc kaže kako će dovršetak izgradnje nove bolnice za dvije i pol godine dovesti do toga da će bolnica djelovati na dva lokaliteta - riječkom i sušačkom. Paralelno s tim radi se i na rješenju potpunog preseljenja KBC-a Rijeka na Sušak
Prije 35 godina, točnije 3. rujna 1984. godine Klinički bolnički centar Rijeka upisan je u sudski registar kao jedinstvena ustanova nastala iz pet bolnica koje su u to vrijeme djelovale na riječkom području.
S 2.010 postelja i 3.142 zaposlenika na četiri lokaliteta u Rijeci, Sušaku, Kantridi i Ičićima, zajedničkom upravom i administrativno-tehničkim službama, KBC Rijeka ubrajao se među deset najvećih bolničkih ustanova u tadašnjoj Jugoslaviji.
Više od tri desetljeća kasnije, KBC Rijeka jedan je od pet kliničkih bolničkih centara u Hrvatskoj i s gotovo jednakim brojem zaposlenika kao prije 35 godina, najveći poslodavac na riječkom području.
Prilagodba sustava
Iako je sada već davno administrativno objedinjena, riječka bolnica i danas djeluje na tri lokaliteta, pa će značajan korak dalje u integraciji bolnice biti bolnica za majku i dijete čija izgradnja napokon počinje. Kada bude dovršena, a to će prema sadašnjim predviđanjima biti kroz tri godine, KBC Rijeka djelovat će na dva lokaliteta sve dok se ne realizira projekt treće faze nove riječke bolnice koji bi kompletnu bolničku skrb u Rijeci trebao objediniti na jednom mjestu, na Sušaku.
Branko Žuža i Davor Štimac / Snimio Vedran KARUZA
– To je jednostavno bilo nužno. Tuberkuloza je u prvoj polovici 20. stoljeća harala svijetom, a Rijeka je bila jedan od manjih gradova tadašnje Jugoslavije koja je imala pet bolnica za liječenje tuberkuloze. Uz Ičiće i Lopaču, tu su još bile bolnice za koštanu tuberkulozu – Lovran, Kraljevica i dječja bolnica na Kantridi. S otkrićem streptomicina nestala je i potreba za tolikim brojem bolnica za tuberkulozu pa dolazi do ideje da se te bolnice integriraju. Tako se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća donosi odluka da se dislocirane bolnice dovedu na jedan lokalitet, objašnjava prof. dr. Žuža.
No, kako kaže, jedino što je tada ostvareno od te odluke lokalnih vlasti jest da su određeni odjeli premješteni na druge lokacije i u druge bolnice. Primjerice, Otorinolaringologija je sa Sušaka premještena u riječku bolnicu, pedijatrija je sa Sušaka otišla na Kantridu koja je postala moderna dječja bolnica, a ortopedija je iz Rijeke premještena u Lovran.
U to vrijeme u Rijeci i okolici djeluju Klinička bolnica »Braća dr. Sobol«, Klinička bolnica »Dr. Zdravko Kučić«, Dječja bolnica Kantrida te Klinička bolnica za plućne bolesti i tuberkulozu pluća Ičići i Ortopedska bolnica Kraljevica koje će sedamdesetih postati sastavni dio Kliničke bolnice »Dr. Zdravko Kučić«, a za njezinog direktora bit će imenovan prof. dr. Branko Žuža.
– Sedamdesetih godina udružili smo bolnice na Sušaku, Kraljevici i Ičićima koja je počela postizati dobre razultate. Ubrzo, 1976. godine dolazi do ideje pridruživanja bolnica »Braće Sobol« i Kantride. Napravili smo program i u prosincu smo išli na bolnički referendum kojim su udružene sve sastavnice današnjeg KBC-a Rijeka, prisjeća se prof. dr. Žuža, prvi ravnatelj KBC-a Rijeka.
Podrška Europe
Njegov nasljednik i aktualni ravnatelj KBC Rijeka prof. dr. Davor Štimac ističe kako je ujedinjenje riječkih bolnica u jedinstveni KBC Rijeka jasno pokazalo da Rijeci treba objedinjena bolnička ustanova. Kako kaže, danas je glavni cilj tako objedinjenu ustanovu koja je i dalje dislocirana na tri lokaliteta, napokon objediniti na jednom lokalitetu.
Branko Žuža i Davor Štimac / Snimio Vedran KARUZA
– Na tom tragu je i izgradnja nove bolnice na kojoj početak radova očekujemo kroz petnaestak dana. Dovršetak tog projekta koji je planiran za dvije i pol godine, dovest će do toga da će bolnica djelovati na dva lokaliteta – riječkom i sušačkom. Paralelno s tim radimo na rješenju potpunog preseljenja KBC-a Rijeka na Sušak uz podršku Europske investicijske banke kako bi se i riječki lokalitet preselio na Sušak. Taj bi projekt trebao biti nešto racionalniji i prilagođeniji vremenu u kojem živimo, od projekta koji imamo, a koji datira iz 2005. godine. Naime, potrebe za krevetnim kapacitetima kakvi su postojali prije 35 godina više nema, naše prosječno trajanje hospitalizacije je 5,7 dana, a to govori da se medicina mijenja, da se najveći broj pacijenata zdravstvne usluge dobiva u okvirima dnevnih bolnica i jednodnevne kirurgije, tvrdi prof. dr. Štimac.
Riječki KBC nakon 35 godina djeluje na tri lokaliteta / Foto Vedran KARUZA
Prema njegovim riječima, medicina se u proteklih nekoliko desetljeća najviše promijenila u tehnološkom smislu. Danas liječnici i pacijenti na raspolaganju imaju puno više dijagnostičkih mogućnosti koje su puno brže i preciznije. Do dijagnoza se sve češće dolazi tehnologijom dok se ranije postavljanje dijagnoze svodilo na neposredni kontakt liječnika s pacijentom.
– Uostalom, sve ono što se u tehnologiji općenito dogodilo unatrag 20 godina, ubrzava procese i u medicini. Promijenila se i patologija, neke bolesti zastupljene su puno više u populaciji, jednim dijelom jer ih možemo brže dijagnosticirati. Promijenili su se i lijekovi. Prije 20 godina da ne kažem 35, novac koji se trošio na lijekove neusporediv je. Troškovi za lijekove u posljednjih 20 godina u nekim su strukama porasli i do 20 puta. Sjećam se da sam 1987. godine, kada sam kao student medicine bio na studentskoj razmjeni u Njemačkoj, prvi put vidio uređaj za magnetsku rezonanciju. Kad sam se vratio s razmjena, pokazivao sam ga kolegama i profesorima jer to tada ovdje praktički još nitko nije vidio. Danas, tridesetak godina kasnije, pretraga MR-om postala je pretraga za koju postoje najveće liste čekanja jer naprosto svi žele obaviti tu pretragu, kaže prof. dr. Štimac.
