Budući razvoj kulture u PGŽ-u, sagledava se kroz uzajamno djelovanje tri osi: razvoj infrastrukture, čvorova kulturne mreže, kao i promjene u modelu financiranja – natječaje otvorene kroz cijelu godinu, višegodišnje projekte, povezivanje sektora, poticanje umrežavanja, udruživanje sredstava s jedinicama lokalne samouprave te promicanje izvrsnosti u natjecanju za EU sredstva
RIJEKA » U okviru rada na izradi nove Strategije kulturnog razvitka Primorsko-goranske županije za razdoblje od 2015. do 2020. godine održan je drugi u nizu disciplinarnih okruglih stolova s dionicioma pojedinih kulturnih djelatnosti – ovaj put na temu likovne umjetnosti. Na gotovo trosatnom sastanku kojem se odazvalo tek sedmero predstavnika likovne scene pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu PGŽ-a Valerij Jurešić objasnio je postupak i osnovne ciljeve izrade Strategije, predočio rezultate anketnog ispitivanja stavova građana o kulturi u PGŽ-u, kao i primjedbe intervjuiranih kulturnih stvaratelja o stanju na polju likovnosti.
Najveće nezadovoljstvo muzejskom i galerijskom ponudom u PGŽ iskazuju stanovnici Gorskog kotara, koji je najčešće ocjenjuju nikakvom, dok među stanovnicima obalnog područja, otoka i primorskog zaleđa prevladava mišljenje da je siromašna. Najveći broj Riječana, njih skoro 60 posto, kaže pak da ne može procijeniti ponudu, što ne treba čuditi s obzirom da muzeje i galerije oko 80 posto ispitanika posjećuje jednom godišnje ili rjeđe. Jednom do dvaput mjesečno izložbe i muzeje pohodi manje od tri posto anketiranih Riječana, a baš nitko na tjednoj osnovi. Građani Rijeke specifični su i po tome što prednjače u stavu da ne treba ulagati u kulturu, koji podržava oko 40 posto ispitanih, a i po tome što najmanje putuju da bi prisustvovali nekom kulturnom događaju. Najveću želju za konzumacijom kulturnih sadržaja imaju stanovnici primorskog zaleđa: Klane, Kastva, Matulja, Viškova, Čavli, Jelenja i Općine Vinodolske.
Ispitivanje stavova kulturnih stvaratelja pokazalo je da ispitanici s područja likovnosti najviše ističu problem nedostatka financijskih sredstava te usitnjeno financiranje, zatim nejasne kriterije natječajnih komisija, kao i nedostatak radnih i javnih prostora za održavanje programa. Također, izražen je problem nejasnog razgraničenja između profesionalnog i amaterskog bavljenja kulturom, kao i slabog medijskog praćenja kulturnih programa, pri čemu se posebno navodi problem likovne kritike koja se u tiskovnim medijima »sramotno svela na izvješća o kulturnim događajima«. Nedostaje i rad s publikom.
Vezano uz to, od PGŽ-a se očekuje da prepozna i podupire najbolje, pomogne u natjecanju za EU sredstva, ulaže u kulturno tržište i promidžbu kulturnih djelatnosti, jača decentralizaciju i umrežavanje, otvara javne prostore i da razvije kulturnu strategiju temeljem realnih potreba, a ne kopiranjem europskih programa.
Promjene u modelu financiranja
Budući razvoj kulture u PGŽ-u, kako je objasnio Jurešić, sagledava se kroz uzajamno djelovanje tri osi koje se odnose na razvoj infrastrukture, razvoj čvorova kulturne mreže, kao i promjene u modelu financiranja, što podrazumijeva natječaje otvorene kroz cijelu godinu, višegodišnje projekte, povezivanje sektora, poticanje umrežavanja, udruživanje sredstava s jedinicama lokalne samouprave te promicanje izvrsnost u natjecanju za EU sredstva.
Na te se želje nadovezuju konkretne mjere koje će definirati položaj kulture u proračunu, a bit će ugrađene u Razvojnu srategiju Primorsko-goranske županije koja se izrađuje paralelno sa Kulturnom strategijom. Najveća novost je to što se kultura sagledava kroz prizmu gospodarskog razvoja unutar kojeg se posebno potiče razvoj kulturnih i kreativnih industrija. Jednako važno bit će poticanje izvrsnosti, inovativnosti i kreativnosti kroz sustav obrazovanja, a poseban se naglasak stavlja i na poticanje umrežavanja institucionalnog i izvaninstitucionalnog kulturnog sektora.
Tri projekta
Ujedno, PGŽ prepoznaje tri projekta koja će biti od središnjeg interesa u idućem razdoblju: »Županijska kulturna mreža«, »Putevima Frankopana« i »Glagoljica«.
S. HRIBAR
Županijska kulturna mreža zamišljena je kao web stranica putem koje će kulturnjaci predstavljati svoj rad, razmjenjivati iskustva i programe, ugovarati poslove, povezivati se na sve moguće načine međusobno i s konzultantima koji će im pomagati u pripremi dokumentacije za prijavu projekata na EU fondove. Na taj način uspostavlja se jedan oblik tržišta na kojem će sami kulturnjaci regulirati odnose ponude i potražnje u skladu s očekivanjem publike. Primjerice, Muzej moderne i suvremene umjetnosti imat će priliku predstaviti izložbu i definirati uvjete za njeno preuzimanje, jednako kao i bilo koji pojedinac ili udruga, a lokalni organizator iz Čabra iz te će ponude sam izabrati što mu odgovara temeljem prosudbe interesa javnosti. Kako je naglasio Jurešić, time se izjednačava status institucionalne i izvaninstitucionalne kulture i uprava prestaje arbitarati, jer će sustav sam sebe ocjenjivati. Svi će sami birati sadržaje koji im najviše odgovaraju, a nakon što ih direktno ispregovaraju moći će se javiti Županiji koja će ih u određenom postotku sufinancirati.
Projekt »Putevima Frankopana« podrazumijeva nastavak investiranja u obnovu i revitalizaciju kaštela i dvoraca Zrinskih i Frankopana, radi njihova stavljanja u turističku funkciju i pretvaranja u centre kulturnih zbivanja, čime će se odgovoriti i na potrebu za otvaranjem novih prostora kulturnog djelovanja. Projekt »Glagoljica« odnosi se na popularizaciju svih oblika nematerijalne kulturne baštine, a iz njega bi se – po riječima Jurešića – u konačnici trebala razviti i jača kulturna manifestacija, budući da su ankete pokazale da takva nedostaje, pa u rang najvažnijih kulturnih zbivanja ljudi stavljaju »Riječki karneval«.
Razjedinjena likovna scena
U raspravi koja se razvila mogle su se čuti primjedbe da takav plan razvoja prevelik naglasak stavlja na tradicionalne oblike kulture, dok se suvremena umjetnost zanemaruje i preveliki se značaj daje publici koja se pretvara u korektiv koji će procjenjivati važnost i vrijednost pojedinih programa. Prema mišljenju umjetnika i predavača na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti Tomislava Brajnovića malo je vjerojatno da će netko iz Čabra poželjeti program nekog performera.
Prema mišljenju ravnatelja MMSU-a Slavena Tolja najveća odgovornost za oblikovanje kulturnih sadržaja stoji na samim kulturnjacima koji bi se umjesto naricanja nad teškom sudbinom trebali jače angažirati da se izbore za programe kakve žele i s dovoljno jakom argumentacijom to nametnu upravi. Da su se umjetnici više bavili time što žele, a manje svojim frustracijama, možda bi najveću važnost dobili ekperimentalni sadržaji, a ne bi sve stalo na Frankopanima i glagoljici, rekao je.
Zdravko Kopas iz umjetničke agencije »Kopart« smatra da bi kao prvi preduvjet za to trebalo postojati jedinstvo likovne scene, koja je već dugi niz godina potpuno razjedinjena. Raspravi su još prisustvovali kipar Tomislav Pavletić iz Kulturnog društva Sv. Kuzma i Damjana, profesorica likovne likovne kulture Nina Licul iz Alumni kluba APURI, keramičarka Ljiljana Fičkor Grahovac iz Oblikovne likovne radionice Plemenitaš te prodekanica APURI za međunarodnu suradnju Ingeborg Fulepp koja je posebno apostrofirala potrebu da se umjetnicima pruži organizirana podrška u apliciranju projekata na međunarodne fondove. Svi sudionici posebno su istaknuli i problem lošeg obrazovnog sustava u kojem je područje likovne kulture potpuno zapostavljeno.
