Marija Juretić

Nona Mičica proslavila 100. rođendan i otkrila nam tajnu svoje dugovječnosti: “Stalno sam po vani, a evo što jedem”

Sandy Uran

Foto: M .LEVAK

Foto: M .LEVAK

Čitam Novi list. Zapamtim ako je nešto dobro, a ako ne  - ništa zato, kazala je u šaljivom tonu Marija Mičica Juretić



MEJA – Doživjeti stoti rođendan je lijepa priča u kojoj osim slavljenika uživa i obitelj. Velika je to stvar. Doživjeti stotu. Mnogi se tome nadaju. To je srećom pošlo za rukom umirovljenoj učiteljici iz Meje Mariji Mičici Juretić koja je svoj okrugli rođendan proslavila u krugu obitelji koja je, kako smo doznali, iznimno sretna i ponosna na svoju stogodišnjakinju.


Dobro raspoložena dama u najboljim godinama dočekala nas je s puno veselja. Rođendanskom druženju nazočili su članovi obitelji: sin Zoran i njegova supruga Zora, unuke Matea i Hela, Marijina kći Anamarija s kojom živi te gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić koji joj je prilikom dolaska čestitao i uručio buket cvijeća i prigodni dar.


Nazočni su bili i predstavnici Udruge umirovljenika, a čestitke i darove poslali su joj i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i riječki gradonačelnik Marko Filipović.   





Od njenih najbližih doznali smo da je Marija Juretić rođena 29. siječnja 1922. u Praputnjaku te da je tijekom Drugog svjetskog rata pohađala internat u Zagrebu, gdje je završila i Visoku učiteljsku školu, a potom počinje raditi kao učiteljica u školi u Ratuljama. Nakon udaje radila je u »Benčiću«, a zatim u Tehničkoj školi u Rijeci, u računovostvu.



U djetinjstvu se o njoj brinula majka Jelka Gecan rođena Bujan, koja je također doživjela lijepu starost. Otac Mate je radio u Americi na gradnji čikaškog tramvaja. Njezina snaha Zora ovom nam je prigodom otkrila kako baka jako voli heklati, te da je pretprošle godine isheklala zavjese od 18 kvadrata – 6 metara široke, 3 metra duge.



Nismo dakako propustili priliku da baku Mičicu pitamo za »tajni« recept za dugovječnost.


– Volim jesti sve osim jako masne hrane. Ujutro popijem belo kafe i pojedem nešto voća, za ručak pojedem juhu i meso te ponešto slatkog, a predvečer nešto laganije. Svaki dan nešto radim. Čitam Novi list. Zapamtim ako je nešto dobro, a ako ne – ništa zato, kazala je u šaljivom tonu.


Vesela Marija kaže da još uvijek rado šeta.


– Stalno sam po vani… Susjedi su mi svi jako dobri, ispričala nam je baka Marija i dodala kako na televiziji obavezno pogleda vijesti, kako bi znala što se događa.
Nakon slavlja u kući – zdravice s pjenušcem i gašenja svjećica na prelijepoj rođendanskoj torti, članovi obitelji, njih tridesetak, uputili su se na svečani ručak u restoran.


Čestitke baki Mariji!