Kruh uvijek mora doći na odredište! I uvijek dođe, kaže vozač PIK-a Alen Ivić, koji dostavlja kruh u Sušačku Dragu, Škrljevo, Krasicu, Praputnjak, Hreljin i Zlobin
Pinke na ledu
Ispred PIK-ovog pogona poslagani su kamioni, vozači ukrcavaju kruh s maskirnim kapama na glavi. Uvjeti za rad su »neljudski«, ali kruh mora doći na odredište. Toliko je hladno da tople pinke brzo gube svoj karakteristični miris, a prsti se koče nakon samo nekoliko minuta ako su nezaštićeni. Ukrcaj traje oko pola sata, eventualno se stigne popiti kavu iz automata i potom slijedi razvoz.
– Djelatnici Cesta redovito i na vrijeme čiste i posipaju prometnice. Da nije tako, sigurno ne bih mogao proći. Pogotovo za Zlobin, gdje ne bih imao šanse. Ali ako se kamionom i ne može proći, prekrcamo kruh u dostavne automobile. Oni gore već znaju, ako ne dođem do 7.15, nazovem i kažem da ću doći malo kasnije. Bez obzira na uvjete, kruh uvijek stigne na odredište i svi ga dobiju do sedam ili najkasnije osam sati, dodaje Ivić.
Ivićeva ruta je istočni prigrad, odnosno Sušačka Draga, Škrljevo, Krasica, Praputnjak, Metro, Plodine na Kukuljanovu, Hreljin i na koncu Zlobin. Kaže da je to najgora kada su u pitanju vremenski uvjeti, a on to dobro zna jer tim putem, gotovo svake noći, vozi već dvije godine od ukupno 18 koliko radi u PIK-u. Najvažnije načelo je pritom vrlo jednostavno…
– Kruh uvijek mora doći na odredište! I uvijek dođe. Eventualno nam se može dogoditi da malo zakasnimo zbog vremenskih uvjeta. Snijeg i bura su definitivno najgori, ali stavimo lance pa vozimo. PIK uvijek prvi dođe do dućana i obavi dostavu, ponosno će Ivić, hvaleći djelatnike cesta koji im to omogućuju.
Zima otvara apetit
Cesta je naravno prazna i na prva odredišta kruh dolazi već oko 5 sati kada u dućanima još nema nikoga. Vozači su vješti, parkiraju kamione odmah do ulaza u skladište i brzo unose kašete. Kada prodavačice i prodavači dođu, samo ga moraju posložiti na police i ponuditi kupcima. Malo tko od nas razmišlja o svemu tome kada dođe po svoju pinku…
– Nakon što obiđem sve lokacije, vraćam se još jedan krug pokupiti ambalažu. U međuvremenu prodavači su kruh iskrcali i provjerili robu. Kada ljudi ujutro dođu, kruh mora biti na policama. Posao je naporan, mora se paziti na kamion, na robu, na sve… Vozači na povratku obavljaju i papirologiju, rekao je Ivić na rastanku.
Zahvaljujući njemu i kolegama, maksirnim kapama i ostaloj opremi za »preživljavanje« zime, tople fete su se i minulog vikenda s tekom rezale. Zimi se uvijek slađe jede, a obrok bez kruha je gotovo pa nezamisliv. Kako kaže promidžbena poruka PIK-a: »Noću, ispod ruku vrijednih pekara, nastaje čuveni riječki kruh. Pečen u raznoraznim oblicima, ali uvijek dobar i neizbježan«. Dodajmo ovako – ispod ruku vrijednih pekara i na rukama – vrijednih dostavljača.
