RIJEKA – Nikle jučer gljive na Korzu! Sedamdesetak vrsta gljiva izložila je Udruga gljivara Ožujka koja je nakon 36 godina postojanja učinila izvrstan iskorak, preselila se s različitim vrstama gljiva na Korzo ne samo kako bi ih približila našim sugrađanima, nego i edukativno djelovala na sve one koji odlaze u šumu ali nisu sigurni što su ubrali.

– Naš cilj je pokazati sugrađanima kako je naša šuma bogata, da stanovnike upoznamo s otrovnim, neotrovnim, ali i zaštićenim gljivama i, naravno, onim jestivim – kaže nam predsjednica udruge Marija Klarić.

Vrsni znalci

U berbu, veli nam predsjednica, odlazimo najmanje dva puta godišnje organizirano, a naši članovi koriste svaki lijepi dan i trenutak za odlazak i berbu u šumu, dodaje.

– Ako niste sigurni što ste ubrali, je li gljiva jestiva ili nije, nema bojazni, imamo stručnjake koji će vam bezrezervno pomoći, pokazati vam i educirati vas o svakoj ubranoj gljivi, dodaje Blanka Čekada, također istaknuti član udruge i tajnica Hrvatskog mikološkog saveza gljivara.

– Istaknula bih naše determinatore, između ostalih, Mariju Klarić i Ervina Raguzina koji su vrsni znalci i stručnjaci u poznavanju gljiva. Dovoljno je pozvati ih u Udrugu. Naime, u Hrvatskoj imamo 47 determinatora koji su prošli sve edukacije poznavanja i branja gljiva, zatim je tu i osam mentora determinatora, dakle vrhunskih znalaca i trenutno imamo dva pripravnika determinatora koji su na usavršavanju, dodaje Čekada. Nedavno je održan susret i druženje gljivara u Planinarskom domu Ružica u Ravnoj Gori gdje smo izmijenili iskustva i pročešljali stanje sezone berbe gljiva u raznim dijelovima Hrvatske, dodaje Čekada.

A jučer je na Korzu izloženo više od sedamdesetak vrsta, posjetitelja je tijekom jučerašnjeg dana bilo daleko više. To pokazuje ne samo zainteresiranost naših sugrađana o blagu koje se krije u našim šumama, nego i želju za edukacijom.

– Često idem u šume na Grobniku, znam i ubrati gljive, ali nikad nisam siguran što sam ubrao. Uvijek naiđem na nešto zanimljivo, neobično, zato mi je ova ideja o izložbi gljiva na Korzu i više nego pozitivna, dapače, odlična, kaže nam Branko koji je Mariju Klarić upitao koji su prstići jestivi. Dobio je pojašnjenje kako je četiri vrste ove gljive jestivo, ali ih je teško determinirati. Potom mu je objasnila i razliku između pravih i lažnih rujnica.

– Prava rujnica pušta narančasto ili crvenkasto mlijeko, lažna će pustiti bijelo, gorkasto mlijeko i ona nije za jelo, a pet vrsta rujnica je top za jesti, objasnila je posjetitelju predsjednica Udruge.

Gorski kotar i Krk

Sve izložene vrste gljiva jučer na Korzi ubrane su u Gorskom kotaru i na otoku Krku. Bilo je tu ljubičaste koprenke, prava suporača, ljubičasta gljivica, ametistna krasnica, zelena krasnica, ljevkasta lisičica, smrekina sraštenica, purpurnožuti vrganj… Od sedamdesetak izloženih vrsta, jedna četvrtina ih je otrovna i nejestiva, a doznajemo da u Udruzi održavaju često stručna predavanja baš o jestivim i nejestivim gljivama. Većina naših sugrađana poznaje samo vrganj i vrste vrganja, ali znaju i za rujnice, krasnice, martinčica je recimo jako ukusna, čujemo. Naši sugrađani moraju znati da su blagva i maglen zaštićene gljive, pojašnjava Klarić.

U Udruzi je trenutačno aktivno sedamdesetak članova, godišnja upisnina, odnosno članarina za radno stanovništvo iznosi sto kuna, za umirovljenike je 70 kuna. Sada je vrijeme od gljiva, premda doznajemo da je ova sezona izuzetno skromna. Nema puno vrganja, krasnica, lisičica, prosenjaka i rujnica, a sada je baš njihovo vrijeme. Posljednje u ovoj sezoni beru se martinčice, crne trube, ali ni njih nema, doznajemo od predsjednice Udruge.

Crvenkasta hladetina

Crvenkasta hladetina izazvala je veliko zanimanje s obzirom da se rijetko ubere. A ona se može jesti i sirova na način da se umoči u šećer i izvrsnog je okusa. Može biti i dodatak i u salatama ali i u kompotima.