Kanoćal

Piše Damir Damir Cupać: Nepodnošljiva lakoća proračunavanja

Damir Cupać

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Rijeka je ušla u postobersnelovo doba i eru Marka Filipovića nevjerojatnom lakoćom. Nakon oko tri sata rasprave o prijedlogu proračuna bilo je jasno da će najvažniji gradski dokument dobiti potrebne glasove i dobio ih je



Prije četiri i pol godine SDP je izgubio većinu u riječkom predstavničkom tijelu, a Vojko Obersnel je u drugom krugu dobio gradonačelničke izbore. Prvi Obersnelov proračun koji je prihvaćan u prosincu 2017. godine bio je prava drama koja se završila u sitnim noćnim satima. Kada je Obersnel u to doba najavljivao da mu je to zadnji mandat jer se ne misli više kandidirati, nema čovjeka koji nije pomislio da SDP čekaju mučni dani. Onaj strah od prije četiri i pol godine činio se opravdanim, strah od vremena nakon Obersnela.


Nitko nije slutio da je to moguće, ali Obersnelova era završila je na nezamislivo lagan način, Rijeka je ušla u postobersnelovo doba i eru Marka Filipovića nevjerojatnom lakoćom. Nakon oko tri sata rasprave o prijedlogu proračuna bilo je jasno da će najvažniji gradski dokument dobiti potrebne glasove i dobio ih je. Njih 18, glasove SDP-ove koalicije, tri glasa PGS-a, dva glasa Možemo, te po jedan glas Akcije mladih i Unije Kvarnera i vijećnika iz redova srpske nacionalne manjine. Filipović, kakvim ga je Bog stvorio, bez gotovo ikakvog konflikta i s jako malo potrošenih minuta za govornicom prihvatio je amandmane PGS-a, Nebojše Zeliča (Možemo) i većinu amandmana Vedrana Vivode (Akcija mladih) i Roberta Salečića (Unija Kvarnera).


Da ne bi ispao sitna duša, prihvatio je djelomično i tri amandmana HDZ-a i još je pohvalio rad vijećnice HDZ-a Štefice Rađe zahvaljujući kojoj će dio riječkih najugroženijih umirovljenika dobiti i uskrsnice. Nikakvih zatvaranja po svlačionicama zametske dvorane nije bilo, kao što su se prije četiri godine tadašnji politički akteri zatvarali po uredima Korza 16 kako bi utanačili nekakav kompromis koji bi onemogućio raspuštanje Gradskog vijeća. Odrađeno je sve s nogu, laganini. Naravno da to ne bi bilo moguće da Vivoda i Salečić nisu odlučili prijeći drugi put Rubikon. Prvi put je to učinjeno na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća kada su podržali izbor Ane Trošelj (PGS) za predsjednicu. Suočili su se s lavinom kritika i napada za izdaju. I sada će morati iskusiti slične kvalifikacije. Preuzeli su odgovornost, nisu išli ultimativno prema Filipoviću, kao što ni Filipović nije išao usključivo prema bilo kome. Rezultat je kompromis zahvaljujući kojemu se Vivoda i Salečić mogu pohvaliti da su omogućili niz projekata koji su im bitni. Bit će tu političkih iskri i red je da ih bude. Tipa Josip Ostrogović prigovori Vivodi da je za govornicu prvi put izašao kao neki tigar, a da drugi put dolazi kao maca, a ovaj mu odgovori da je HDZ osuđena zločinačka organizacija.





U cijeloj toj situaciji najlošije su se snašli Davor Štimac i njegova nezavisna lista. Štimac je sa svojom ekipom došao sa stavom da je Rijeka devastiran grad u svakom pogledu, da je proračun katastrofa i da nam slijedi armagedon koji je nemoguće izbjeći. Valjda zato što njega nema da riješi sve probleme. Za početak mogao je podnijeti amandman kojim bi krenuo u rješavanje problema, recimo onih s kojima se suočava Škola za primijenjenu umjetnost, a na što upozorava Maša Magzan. Toga se Štimac nije sjetio. On bi mijenjao cijeli proračun i gradonačelnika, a zaboravlja da je ta prilika propala na izborima koji su održani u svibnju 2021. godine. Sad se mora suočiti i s činjenicom da postaje totalno nebitan. U političkom smislu. Iako je obećavao konstruktivnu politiku, od trenutka kada je rekao da ga ne zanima funkcija predsjednika Gradskog vijeća pa do proračuna Štimac pokazuje da on o politici malo zna. Nije teško zamisliti da se možda već lupa šakom po čelu u trenucima osame i da pjeva sladunjavi hit Željka Bebeka Što je meni ovo trebalo, vodu pijem, vino prolijevam. I to nakon što mu se Željko Jovanović s potpunim pravom obrati kao malom djetetu i poruči mu da nije napravio domaću zadaću.



Domaću zadaću nisu napravili ni vijećnici Mosta jer su i oni mišljenja da je pisanje amandmana licemjerno jer treba mijenjati smjer proračuna. Čini se da je licemjerno ići s takvim argumentom, kao što je licemjerno i to što se njihov korifej Marin Miletić spusti u zametsku dvoranu s referendumske fronte kako bi odsjedio sat vremena, glasao i otišao nazad na bojište. Bez da je rekao i jednu riječ, osim kada su mu tehničari objašnjavali kako može glasati putem pametnog telefona. Podsjećamo da je riječ o čovjeku koji je u kampanji obećavao da će biti neprestano na sjednicama Gradskog vijeća kako bi beskompromisno branio građane od zločeste vlasti. Uzalud trud vrijednih vijećnika Mosta Petre Mandić i Aleksandra Saše Milakovića kada njihovih 40 litara mlijeka Miletić jednostavno udari nogom pa se sve izlije