Pozivi stižu sa svih strana grada. Prva dojava o požaru dimnjaka na Kastvu stiže u sedam sati, a ni minutu kasnije prvo vozilo napušta bazu. Dojave stižu jedna za drugom – srušeni krovovi, stabla, požari...
RIJEKA Dok je veći dio Hrvatske u zadnja dva tjedna stenjao pod velikim količinama snijega, posebno Dalmacija gdje je bijeli pokrivač doslovce paralizirao život, Primorci i Boduli borili su se s burom koja je uništavala sve pred sobom. U toj su borbi najveći teret, bez sumnje, iznijeli pripadnici vatrogasnih postrojbi iz Rijeke i okolice. Bilo da je riječ o profesionalcima ili članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava, svi su već danima u punom pogonu, praktički bez predaha između dviju intervencija, nesebično riskirajući vlastiti život da bi zaštitili tuđe živote i imovinu. Srušeni krovovi, zapaljeni dimnjaci, iščupana stabla, šumski požari izazvani pokidanim električnim kablovima – sve je to tek dio pogibelji koje su hrabri vatrogasci zadnjih dana neumorno otklanjali kako bi život svojih sugrađana i u nemogućim vremenskim uvjetima učinili sigurnijim. Koliko su posla imali, odlučili smo provjeriti i sami, pridruživši se pripadnicima Javne vatrogasne postrojbe Rijeka, s kojima smo nekoliko subotnjih sati proveli na terenu.
Užarene linije
Akcija je počela gotovo istog trenutka po primopredaji smjene, u sedam sati ujutro. U operativnom centru dočekali su nas zapovjednik smjene, iskusni vatrogasac Darko Vagaja i dispečer Aleksandar Kružić. Vremena za uvodni razgovor nema, jer telefoni zvone kao ludi. Ako smo do sad bili uvjereni da u našoj redakciji ne prestaju zvoniti, tek smo kod vatrogasaca shvatili što znači sintagma užarene telefonske linije. Pozivi stižu jedan za drugim, sa svih strana grada, a dvojac za pultom mora u hipu odrediti prioritete i uputiti ekipe na teren. Prva dojava o požaru dimnjaka na Kastvu stiže točno u sedam sati, a nepunu minutu nakon nje prvo vatrogasno vozilo napušta bazu. Nakon toga, dojave stižu jedna za drugom – Vodovodna, Baračeva, Krautzekova, Tihovac… srušeni krovovi, stabla, požari.
Inače u prosjeku imamo do tri-četiri intervencije u smjeni, a sad ih već danima imamo po deset puta više. No, to je u ovakvim uvjetima naprosto tako. Idemo s jedne intervencije na drugu, kažu nam vatrogasci, dok se vozimo prema idućem poprištu nemilih događaja. Do kraja našeg druženja, koje je trajalo svega nešto više od tri sata obišli smo ukupno pet lokacija, vremena nije bilo ni za poštenu marendu, tek kratko zaustavljanje kraj pekare u Čavlima i marendanje u vožnji prema idućoj lokaciji.
– Noćna smjena imala je ravno 39 intervencija, a tijekom dana sigurno će ih biti još više, kaže zapovjednik Vagaja.
U Baračevoj ulici srušio se dio krova, ima oštećenih automobila, a krov blokira izlaz iz dvorišta. Na teren kreće ekipa vozila broj dva, u sastavu – Denis Kalčić, Željko Ružić i Zoran Turak, kojoj je dodjeljeno i »pojačanje« u vidu naše novinarske ekipe. Brzo se ukrcavamo u vozilo i pod »rotirkama« hitamo ka Baračevoj. Prije dolaska na mjesto događaja, vatrogasci uočavaju golemi komad komad limenog krova na jednoj od zgrada u vlasništvu HŽ-a koji je bura digla i iskrivila. Zaustavljaju vozilo i izlaze van, no vraćaju se već nakon nekoliko trenutaka.
– Prevelik je krov da bi se išta moglo poduzeti, a i ne predstavlja opasnost jer čvrsto stoji, kaže Kalčić.
Prijeti obrušavanje
Nekoliko desetaka metara dalje, posve druga slika. S polukružne zgrade servisa lokomotiva na parkirane automobile stanara susjedne zgrade srušio se nekoliko desetaka kvadrata krova. Jedan je posve uništen, a još pet-šest ih je oštećeno. U dvorištu vlasnici, koji nisu mogli skloniti svoja vozila na sigurno jer krov blokira izlaz. Trojac vatrogasaca brzo procjenjuje situaciju i laća se motornih pila, a u međuvremenu stiže i policija.
Krov je u tili čas raspiljen na komade, koje su vatrogasci sklonili u stranu, čitavo vrijeme radeći neposredno pod oštećenom krovnom konstrukcijom koja je prijetila obrušavanjem.
– Navikli smo mi već na to, a i pazimo, koliko se može u ovakvim uvjetima, kažu vatrogasci. Krš je uskoro raščišćen pa se svi zajedno, potpuno promrzli vraćamo u ugodno toplu kabinu kamiona. Brzi izvještaj o poduzetim mjerama bazi, odakle već stiže nova naredba – bura je odnijela krov na Gornjem Zametu, treba provjeriti prijeti li opasnost od ostataka konstrukcije. Nakon kraće potrage u labirintu uskih uličica stižemo do navedene adrese, no oštećenje krova je manjih razmjera, a ostatak se čvrsto drži pa nema potrebe za intervencijom. No iz baze odmah javljaju da krenemo u Radničku ulicu na Krimeji, gdje s peterokatnice padaju dijelovi krova. Vozač Željko Ružić pali sirenu i dodaje gas, pa kroz jutarnju gužvu na suprotni kraj grada stižemo već za desetak minuta. U Ružićevoj se ima što vidjeti. Otpali dijelovi krovne obloge i limova prekrili su dvorište zgrade, razbivši stakla i oštetivši limariju na desetak parkiranih automobila.
– Počelo je padati oko dva-tri ujutro, bilo je strašno. Komadi su letjeli, udarali o prozore, razbijali aute, prepričavaju nam okupljeni stanari zgrade.
Opasnost od lima
Ekipa se baca na posao, režu i odvlače dijelove krova, kako bi raščistili put i oslobodlili automobile. Usred akcije, među vatrogasce i stanare koji su već bili upozoreni da se sklone jer opasnost nije prošla, uz glasan tresak pada komad lima s krova, zorno pokazujući koliko je opasan posao vatrogasaca u takvim situacijama. Dok smo se mi i stanari nakon toga ipak sklonili na sigurnije, trojac iz JVP Rijeka nije se dao obeshrabriti. Bez mnogo riječi, uklonili su porušene dijelove krova, no tada uočavaju novu opasnost – komad lima dugačak četiri-pet metara zapeo je visoko na krošnji stabla u dvorištu susjedne kuće. Taj se lim pokazao najtvrđim zalogajem, jer je vatrogascima trebalo više od pola sata da ga, uz pomoć ljestvi i čaklji, otkače i sruše sa stabla. I sve to pod udarima bure i na temperaturi debelo ispod nule. Naša se ekipa doslovce zaledila, pitamo ih nije li i njima prehladno.
– Dobro se obučemo, a i radimo pa se tako zagrijemo, odgovara nam Ružić, sjedajući za volan kamiona. Iduća intervencija je tek nešto dalje na Krimeji, gdje polomljena grana prijeti padom na ulicu. »Vatreni« to brzo rješavaju, a po povratku u vozilo – novi poziv iz centra. Odmora nema.
U svoj toj žurbi, radu na hladnoći koja ledi kosti, pod padajućim limovima s krovova, možda najupečatljivije od svega, barem nama koji smo s vatrogascima proveli tek pola jutra, bilo je njihovo dobro raspoloženje. Iako na svaki novi zadatak odlaze znajući da će možda biti opasan, sve se odvija uz zdravu zafrkanciju i pošalice, najviše na vlastiti i račun posla. Možda nas to i ne treba čuditi jer ipak je riječ o ljudima koji se bave jednim od najhumanijih zanimanja na svijetu koje traži »čvrstu glavu« jer nije svatko sposoban da, ako zatreba, ugrozi sebe kako bi pomogao drugome.
