Nada Turina Đurić: Ozbiljnim investitorima koncesije za jednu kunu

Dalmont je u podzakupu, i Kvarnerplastika – šire se, odlično rade, ima još takvih, i svi imaju intenciju ostati, čak seliti se kompletno k nama. Zainteresirani su i neki od proizvođača brodica »s kopna«, skup im je prijevoz brodica iz sjeverne Hrvatske 

KRALJEVICA Iako pobjeda na izborima nije bila laka, regionalna šefica HNS-a Nada Turina Đurić, bivša podžupanica, a sada saborska zastupnica HNS-a i članica Predsjedništva te stranke, bila je otpočetka sigurna da će postati i gradonačelnicom Kraljevice. Pobijedila je i SDP i HDZ, a upravu je preuzela u trenutku dok je Brodogradilište Kraljevica u stečaju i nakon što je nekoliko stotina ljudi ostalo bez posla. No, uvjerena je da nema straha za Kraljevicu i proračun, te da će prostor škvera nastaviti i dalje biti korišten za brodogradnju, ali i novo poduzetništvo u srodnim djelatnostima. Na koji način? 

– Taj prostor škvera ključan je za razvoj Kraljevice. Nema smisla da dočekamo kraj procesa stečaja, a da sadašnji poduzetnici i proizvođači koji su u podzakupu dijela prostora, ostanu u takvom statusu. Ponudit ćemo im novo rješenje. U izradi je prostorni plan Kraljevice, u skladu s onim što je zacrtao Županijski prostorni plan koji će se uskoro početi primjenjivati, a koji uz more u obuhvatu pomorskog dobra predviđa servis plovila, remont plovila, izgradnju manjih plovila, privezište, dijelom i ribarsku luku. U razgovorima smo s Ministarstvom poljoprivrede da nam pomognu sufinancirati uređenje dijela rive za ribarske brodove, koji su ionako često kod nas privezani, a mi bismo im stvorili prave uvjete i time aktivirali dodatni dio obale, zajedno s manjim distributivnim centrom. Van obuhvata pomorskog dobra ideja je stvaranje poslovne zone, gdje bi se dodatno stimulirali poduzetnici da dođu u Kraljevicu. To znači da bismo od Ministarstva pomorstva zatražili da nam država prepusti dio pomorskog dobra na upravljanje, odnosno da na jednom dijelu uz more suzi obuhvat pomorskog dobra, a da Kraljevica upravlja tim dijelom u obliku nove poslovne zone. To će biti velika razvojna šansa. Ako nije problem da tamo djeluje Brodogradilište, a nije, onda i druge, srodne djelatnosti treba pustiti da rade i razvijaju se.  

Nikad više

A kakva je budućnost Brodogradilišta u stečaju? Hoće li se ono ikada više vratiti na stare kapacitete?

  – Ne vjerujem, nikad više. Da je moglo, bilo bi… Dugo je bilo na prodaju, mnogi su dolazili, interesa na kraju nije bilo. Sad tamo radi još oko 300 ljudi. 

Naporno, ali moguće 

  Imate li sad već previše funkcija? Mnogi kažu da se ne može biti zastupnikom i šefom lokalne uprave, da je to previše, plus još stranačke funkcije, da je tu upitna efikasnost? 

  – Jako je naporno, ali je moguće. Efikasnost ionako ne ovisi o tome. Poznajem ja cijeli niz načelnika što sjede osam sati dnevno u uredu, a efikasnost im se baš i ne vidi. To ima veze s dodatnim naporima. Ja ne mislim sjediti u uredu i čekati da mi ulagači i projekti dođu »na poklon«. Obrnuto je, važni su kontakti, muving, razgovori… 

  Lako je sad kad i HNS ima ministre u Vladi… 

  – Naš je zaključak nacionalnog Predsjedništva da se svi lokalni dužnosnici moraju angažirati na provođenju naših politika. U tome nema ništa loše, dapače, svi zajedno radimo na istom poslu, javnom interesu i interesu građana. Znamo što hoćemo. 

 Država i Županija moraju vratiti dug Kraljevici 

  Vi ste zapravo zadovoljni u kom smjeru ide rješavanje stečaja u Brodogradilištu? Ne mislite da je ta odluka Vlade SDP-a i HNS-a promijenila cijeli profil Kraljevice?  

  – Jedno je sigurno: gašenje najstarijeg brodogradilišta u Hrvatskoj sigurno je trauma za stanovnike, čak možda više psihološki nego doslovno u gospodarskom smislu. Da je takva odluka donesena pravovremeno, na vrijeme bi se problem i riješio. Ali, evo, tržište je odigralo svoju ulogu. Nije bilo interesa da nas netko kupi, da se zadrži sva djelatnost i sva radna mjesta. Kraljevičani su se u jednom trenutku zato osjetili napušteni od svih. Zato mislim da i država i Županija moraju na određeni način vratiti dug Kraljevici, da nam trebaju omogućiti daljnji razvoj, izaći ususret našim traženjima, a mi jesmo posve realni. Želimo da nam dođu poduzetnici, da se radi, zapošljava. Svako ministarstvo koje nam u tome može pomoći, i treba nam pomoći. 

 Pravi HNS-ovski duh! 

  – Pa da! Treba raditi, a kad zaradimo možemo uživati u ljepotama, razvijati turizam, kulturu, graditi trgove, ako treba i fontane. Sada nema još uvjeta za to, to znaju i Kraljevičani, koji su se ionako i sami u jednoj vrsti referenduma bili usprotivili gradnji novog trga za 25 milijuna kuna. Svi smo realni ljudi. Od fontana nitko ne može živjeti.

 Pa evo, Zepter sad izjavljuje da je htio kupiti, ali da u državi nije bilo volje…

  – Možda je tako bilo ranije. Ja znam što se događa nakon 19. svibnja: svi koji su došli, primili smo ih, razgovarali, a interesa ima. Ne za cijeli škver više, jasno, nego za taj prostor. Naš princip je jasan: nećemo u prostornim planovima crtati ono što bi možda htjeli, neke megalomanske fantazije, nego ono što je realno. Nažalost, milijardi nema na vidiku. Ali, ako vidimo da postoji interes investitora i poduzetnika za neke djelatnosti, njih ćemo i ucrtati, prilagođavat ćemo se ŽPP-u. Ako dođe poduzetnik s pismom namjere, planom broja novozaposlenih, jamstvom banke – samouprava će mu izaći ususret. Sad je već jasno koja struktura je to: više manjih, a segmentiranih djelatnosti. Nitko nije zainteresiran za cijeli prostor škvera, to je jednostavno realnost. Evo, Dalmont je podzakupu, i Kvarnerplastika – šire se, odlično rade, ima još takvih podzakupaca, i svi imaju intenciju ostati, čak seliti se kompletno k nama. Zainteresirani su i neki od proizvođača brodica »s kopna«, da tako kažem. Skup im je prijevoz brodica iz sjeverne Hrvatske, gdje proizvode, i lakše im je graditi na samom moru. Zainteresirani su da dođu. 

 U podzakup škvera?

  – Imamo novo rješenje: ponudit ćemo im svima da ostanu i rade putem modela koncesija, nakon dovršetka stečaja, na maksimalno moguć zakonski rok, koliko god žele. Praktički, za ništa, za jednu kunu, za minimum novca. Ali, to sve mora biti ozbiljna priča, samo ozbiljni investitori, i normalno s našim uvjetima. Neki od njih rade i remont brodica, već sad, ali pjeskarenja neće biti.  

300 radnih mjesta

Kad mislite da će biti dovršen stečaj škvera?

  – Za godinu dana, maksimalno. Dotad ćemo i mi uskladiti naše prostorne dokumente, i novi razvoj može početi. 

 A kakav je gradski proračun, kako se puni? Koliko se osjeća gubitak nekoliko stotina radnih mjesta u škveru?

– Proračun je skroman, 15 milijuna kuna, ali mogu vam reći da standard nije pao, ne osjeća se. Nisu to bile baš slabe otpremnine, živi se… Ako naši planovi uspiju, ja računam na zapošljavanje oko 300 ljudi od onih koji su otišli iz velikog škvera. Nove investitore ćemo poticati da ostanu i da zapošljavaju naše ljude. U planu je da od 2014. iz proračuna subvencioniramo i zapošljavanje domaćih ljudi, Kraljevičana. 

 Baš financijski?

  – Da, određeni iznos za svakog domaćeg novozaposlenog. Nažalost, sad nam je za proračun veći problem jedna pravomoćna presuda privatne osobe koja je tužila Grad, i moramo isplatiti 1,2 milijuna kuna. Ali pokušat ćemo se nagoditi da isplata barem bude obročna. Ako treba, i kreditno ćemo se zadužiti. Jer sada proračun uopće nije zadužen i prostora ima.  

 Koliko imate zaposlenih?

  – Jedanaest, točno koliko i treba. Ja očekujem da će biti prirodnog odljeva u mirovinu, i onda ćemo nove projektno zapošljavati. Tada ćemo neke projekte moći aplicirati i za EU sredstva. Primjerice, obnovu dvorca Frankopan, ili barem onaj projekt vezan uz Hrvatsku vinsku kuću, što je županijski projekt. To bi bila nova kulturno-turistička ponuda, i projekt je praktički dovršen, možemo ga slati u EU. Cilj je obnova dvorca s komercijalnom samoodrživošću, ali cijela obnova je skupa, desetak milijuna eura, i to treba dobro pripremiti. 

 A komunalni planovi?

  – Uvodimo komunalnog redara. Ideja je i dogradnja škole za jednosmjenski rad i nova sporska dvorana. Tada bi stari prostor mogli iskoristiti u druge namjene, opet gospodarske, ili čak dati u prodaju. I niz manjih komunalnih radova. 

 Može i bez fontane

Sve to s proračunom od 15 milijuna?

  – Znate što, ja mislim da smo s proračunom dotakli dno, da tako kažem, onoga trenutka kad je Brodogradilište završilo u stečaju, u tom kriznom trenutku. Oporavak je vidljiv, i proračun po meni može samo rasti. Normalno, ja sam realna – uspjeh bi bio rast proračuna od deset posto godišnje. Očekujem povećanu zaposlenost u Kraljevici, nove djelatnosti, veći promet nekretnina, rast prihoda od komunalnog doprinosa… Tada ćemo moći krenuti i u veće komunalne radove. Mislim da treba urediti i centar Šmrike.  

 Aha, to je zavičajna politika: uredit ćete svoju Šmriku.

  – Čujte, za razliku od bivšeg gradonačelnika koji je htio na jedan trg s fontanom utrošiti 25 milijuna kuna, znači skoro dvogodišnji proračun, ja samo mislim da središte Šmrike treba pokušati aktivirati uređenjem platoa uz Dom kulture, gdje bi se stvorili uvjeti za javne sadržaje, trgovinu, poštu, banku, ambulantu, eventualno omogućila i gradnja stanova, ako bude interesa privatnih investitora. A fontana nije bitna. Mada, lijepo je imati fontanu, ha ha, da se našalim. 

 Imam mir i podršku

Politička vam je situacija stabilna, imate podršku Gradskog vijeća, na kraju ste se dogovorili sa SDP-om. A gdje je bivši gradonačelnik Josip Turina?

  – Da, imam mir i podršku, a kolega je na zasluženom odmoru, koji mu plaćamo mi iz proračuna jer je iskoristio zakonsku mogućnost da ne aktivira odmah mirovinu. 

 Zašto na izbore niste išli sa SDP-om?

  – Rekla bih da su postojali određeni osobni animoziteti prema meni. HNS je bio protiv spomenutog skupog trga, to je istina. Ali, na kraju smo mi na izborima pobijedili. 

 Vi se i sami još čudite kako to da je HNS uspio na lokalnim izborima osvojiti čak četiri grada i općine u PGŽ sam?

  – Pa, mislim da se drugi još malo više čude! Nakon deset godina što sam predsjednica županijskog HNS-a mi stvarno imamo dobru kadrovsku ekipu, dali smo si truda, i evo, malo je falilo da osvojimo sedam jedinica, a ne samo četiri. Žao mi je da SDP nije više poradio na toj koordinaciji uoči izbora, da se nismo bolje dogovarali. A mi smo pokazali da možemo i sami.