Spor oko najma

NA JOGU NEMA ŽIVE DUŠE Što će Boćarski klub Banderovo nakon odluke o deložaciji

Igor Duvnjak

Pustoš na boćalištu, u tijeku spor zbog deložacije / Snimio Sergej DRECHSLER

Pustoš na boćalištu, u tijeku spor zbog deložacije / Snimio Sergej DRECHSLER

Stvar je zapela oko isplaćivanja najamnine, Tommy Chinchella, jedan od vlasnika zemljišta traži svoje pravo, u Banderovu se spore s njim, međutim, sudske odluke im ne idu u prilog, dobili su rješenje o deložaciji. »Žalit ćemo se, do neke više istance, u Zagrebu ili gdje treba«, poručuju iz Boćarskog kluba Banderovo



RIJEKA  Na jogu na Banderovu nema ni žive duše, aktivnost je zamrla nakon što je u veljači ove godine sud donio odluku o deložaciji. Riječ je o terenu na kojem je još 1955. godine osnovan boćarski klub Jadran, jedan od najstarijih u Rijeci da bi tu »osamdesetih« nastalo Banderovo.


Klub je sada stao, u Banderovu se nadaju da neće krenuti stopama drugih riječkih klubova, Pećine, Drenove, Škurinja, Turnića, Pehlina koji su stali radi financijskih problema.


(Ne)isplata najamnine


U ovom slučaju stvar je zapela oko isplaćivanja najamnine, Tommy Chinchella, jedan od vlasnika zemljišta traži svoje pravo, u Banderovu se spore s njim, međutim sudske odluke im uopće ne idu u prilog, dobili su rješenje o deložaciji, ali oni poručuju da se ne predaju.





– U boćanju sam pedeset godina, a ovaj klub, nasljednik Jadrana postoji od 1955. godine – kaže Livio Lenac, jedan od članova vodstva Banderova.


– Tu je kroz sve ove godine uloženo ne mnogo toga, nego sve. Članovi kluba su stvorili i izgradili kompletnu infrastrukturu, tu su dva joga, uvedena je struja, voda, kanalizacija, izgrađeni su WC i buffet. Vidite i ove zidove oko terena, sve smo to sami napravili. Mislim tu u prvom redu na one starije članove kluba.


Tommy Chinchella: Oni se moraju udaljiti

Tommy Chinchella, jedan od vlasnika zemljišta na kojem je BK Banderovo iznosi svoje viđenje ovog slučaja.
– Tu je u sklopu gostionice »Trattoria Montegrappa«, bio jog 1923.-1924. godine, tu su bila dva mala igrališta. Gostionicu su vodili moj nono Tommaso Ivančić i teta Elena, njegova sestra. To je bilo za vrijeme Italije, kada je došla Jugoslavija, novo vrijeme, to je bilo oduzeto. Ovdje je 1955. osnovan Boćarski klub Jadran, koji je onih »šezdesetih« bio čak prvak Jugoslavije, postigao je veliki uspjeh. Tu su igrali dok nisu propali – podsjeća Chinchella.
Osvrnuo se potom na novije epizode oko terena.
– I onda je, sve po papirologiji koju imamo, osnovan Boćarski klub Banderovo, koji se i dan danas nalazi tamo, ali bez papira, bez ičega. Ja sam jedan od vlasnika zemljišta i mi se borimo za povratak našeg terena koji je uveden u katastru već stotinjak godina. Zna se da je to naša parcela, borimo se da nam je vrate koji je uz sve moguće papirologije, sud prihvatio i odobrio.
Naravno, u ovom slučaju je u fokusu priča oko BK Banderova.
– Mi smo imali ugovor s klubom svake godine do 2013. godine. Taj ugovor bismo priložili u Poreznu upravu gdje smo plaćali porez. Pošto je najamnina podignuta za nešto sitno, nekih deset – dvadeset eura, oni više nisu htjeli plaćati… Počele su onda te sitne afere. Dao sam to na sud. Općinski sud je prihvatio moj zahtjev što se vidi po svim papirima. Odobrio ga je, međutim, oni su se žalili, slučaj je išao na Županijski sud, a ovaj je nakon razmatranja opet dao pravo nama. I sada se oni moraju udaljiti, moraju napustiti teren. Bilo bi dobro da prije toga plate sve obaveze, u Elektroprimorju, obaveze za vodu i tako dalje te da se to riješi mirnim putem, da ne mora doći policija i druge osobe to rješavati. Sada je novi predsjednik već nekoliko godina sin gospodina Livija, gospodin Robert Lenac. Znamo da su radili kako su radili, fiskalna kasa je uvedena prije nešto malo vremena, radili ovako na crno. Bit svega je da se oni moraju udaljiti. Hoće li poslije njih tu biti drugi boćarski klub koji će se osnovati, možda mi osnujemo Boćarski klub Čokolino. Ne znamo. Hoćemo li tu posaditi jagode ili će ovdje biti dječji vrtić, to se još ne zna. To je sve u dogovoru familije, u njezinoj odluci hoće li se zadržati teren, ili će ga se prodati. To su sada neke druge stvari.


Klub je na duži rok posustao u plaćanju najamnine vlasniku terena i našao se na koncu u slijepoj ulici.


– Nismo plaćali najamninu do 1991. godine, a onda smo plaćali. Bilo je tu raznih situacija, pritom sam i ja sam tri puta »otvarao« klub kada je bio zatvoren, financirao sam ga svojim novcima, čistio sam i radio što je trebalo. Što se plaćanja najamnine tiče, plaćali smo u eri dok su bile DM, tako sve do ere eura. Kada su došli euri, mi smo davali kao klub 50 eura, ali sam ja još iz svog džepa nadodavao 350 eura jer volim klub, samo da nas pusti da igramo, da budemo na miru. Međutim tražio je još 150 eura. Nakon toga, što je tražio više, mi smo odustali.


Nema predaje


U Banderovu su pokrenuli postupak tužbe za dosjelost, međutim do danas ništa od toga.



– Na Općinskom sudu smo dali prijavu za dosjelost, predano je to bilo 2016. godine. Nakon toga 2017. godine naš odvjetnik nam je otkazao punomoć. Ja sam još ranije bio završio u bolnici, ali što meni imaju slati poziv kao običnom članu kluba. Nisam mogao doći, nisam mogao ni govoriti ni hodati, na koncu je donesena odluka o deložaciji. Nismo bili tamo, nismo znali za suđenje. Žalili smo se, a Županijski sud je potvrdio tu odluku.



Iz Banderova poručuju da se ne predaju i da će se žaliti.


– Žalit ćemo se, do neke više istance, u Zagrebu ili gdje treba. Bolje bi bilo da nam se žalba uvaži i da ovdje opet zaživi boćanje, ali ako ne neka nam vlasnici plate ovo što smo ovdje napravili pa ćemo ići igrati negdje drugdje. Šteta bi bilo otići odavde, ali što ćete kada nas »dave«, nitko se u to ne želi petljati, a ja sam bolestan. Želja nam je i nadamo se da će nam se žalba uvažiti i da će ovdje opet biti boćanja, ipak smo mi klub s 50-100 članova. Sada nažalost sve stoji, mjesec i pol-dva. Dolaze tu inspekcije, sanitarna, sportska, carina. Vidjet ćemo što će biti od svega ovoga.