RIJEKA – Sunčani dan izmamio je mnoge građane Rijeke na svježi zrak. U šetnju, a jedna od zanimljivijih ruta bila je ona na Pećinama. Duž tamošnjeg “lungomara”, koji se prostire i do “Payola”, umjetničkog kafića koji čeka bolje dane, odnosno proljeće i ljeto ne bi li otvorio svoje zdanje, nismo mogli ne zapaziti i »radove u tijeku« i to one umjetničke. Naime, uvidjevši kako će i subotnji dan biti lijep i sunčan poznati akademski umjetnik Edi Gustin odlučio je odati počast nedavno preminulom, nikad ponovljivom panonskom mornaru Đorđu Balaševiću.

– Slušam ga od rane mladosti. Kad mi je bilo petnaestak godina, s prvom ljubavi… Ma znate već kako to ide, kazao nam je Edi dok je znalački držeći u rukama sprej radio na Balaševićevom portretu.

Novinarskoj radoznalosti nikad kraja pa je najbolje krenuti od početka. A počeci ovog poznatog muralista i voditelja kostrenske Likovne udruge Veli pinel kreću od “Bunkera”, pa preko bivšeg Exportdrva i mnogih zidova diljem grada do autobusnih postaja u Kostreni, tanka Rafinerije nafte INA, također u Kostreni, murala prema Žurkovu i još, i još.

A na upit kako je došlo do rada na ovom grafitu, Gustin ispravlja:

– Slici, a ne grafitu, jer ovo nije grafit bez obzira što radim sa sprejevima, već je to slikarski rad rađen u toj tehnici, sa sprejevima u boji. Počeo sam u jutarnjim satima, radim cijeli dan, bez neke veće pauze, kako bih ga mogao dovršiti do večeri.

Izrada Balaševićevog portreta privukla je pažnju brojnih šetača. Uživali su gledajući umjetnika kako stvara ali i u Balaševićevim stihovima koji su se mogli čuti iz zvučnika. Bilo je i onih koji su pohitali kući po gitaru kako bi mogli otpjevati neke od Balaševićevih skladbi uz sliku stvaranu njemu kao hommage.

Edi je cijelo to vrijeme marljivo radio i na kraju nam uz smijeh kazao:

– Nakon toliko sati rada, što da vam kažem osim da je to prava »šljaka«, pravi fizički rad.

Prije negoli smo ga pustili da na miru završi započeto djelo doznali smo kako je, nažalost, zbog birokratskih razloga odustao od realizacije murala za Guinnessovu knjigu rekorda. Naime, osim rada na muralu umjetnik mora pomno voditi detaljan dnevnik rada, što je Gustina odbilo od tog projekta, osim ako ne nađe nekog zapisničara, koji bi sve pomno bilježio dok on slika. Dakle, za sada je to završena priča, ali nikad ne reci nikad…