RIJEKA » Riječanka Irena Felić, nezaposlena samohrana majka dvoje maloljetne djece, od kojih kći ima cerebralnu paralizu, već osmi mjesec živi bez struje. I upravo je život u mraku za nju činjenica s kojom se najteže suočava, ne toliko zbog sebe, već koliko zbog njezine djece Izabele i Zlatka. Iako je na skromni, gotovo siromašan, život navikla posljednjih sedamnaest godina koliko brine za kćerku, a toliko je i zatvorena unutar četiri zida stana, kako i sama kaže, dalje ovako više ne može.

  – Dosad nisam ni od koga tražila pomoć, ali više ne vidim izlaza. U srpnju prošle godine iz HEP-a su mi iskopčali struju jer nisam mogla platiti dvije rate. Na to su počele stizati kamate i do danas, iako već sve te mjesece živimo u mraku, bez grijanja i hladnjaka, dug je dosegnuo 13 tisuća kuna. Mjesečno mi stižu računi od 1.500 kuna, a i dok sam imala struju nisam ni približno toliko trošila. Najviše mi smeta što mi ne dozvoljavaju da obročno otplaćujem dug po nekoliko stotina kuna, nego traže odjednom, s tim da kamate stalno rastu, kaže gospođa Felić.

  Njezina Izabela, polaznica Centra za rehabilitaciju Fortica – Kraljevica, zbog problema koje je doživjela kada je kao djevojčica boravila u bolnici, gotovo da od straha i ne može zaspati u mraku, jer u protivnom je nervozna, mrzovoljna, ima neprestane spazme, zbog čega je, kako kaže njena majka, čuje cijela Krimeja. S druge strane, Zlatko, učenik Ekonomske škole, uz svijeće i dioptriju minus pet, gotovo da i ne može izvršavati školske obveze iako mu profesiori nastoje čim više izlaziti ususret.

  – Da nemam prijateljicu kod koje povremeno mogu napuniti mobitel, ne bih vas mogla ni pozvati da dođete i čujete moju životnu priču. Djecu ne mogu hraniti samo suhom hranom, potreban im je topli obrok. Robu perem na ruke, a sva sreća da ova zima nije bila toliko hladna. S uplatom od tisuću kuna pokušala sam sanirati dio dugovanja, ali u HEP-u kao da su to jedva dočekali i nabili bi još veći iznos duga. Valjda bi im trebalo biti drago da im netko danas u ovoj besparici nastoji vratiti dug, dodaje Irena Felić. Zahvalila se ovim putem gospođi Maslić, predstavnici stanara zgrade u kojoj živi, koja je inicirala korištenje zajedničke struje zbog težine situacije oko Izabele, prikupio se i dio potpisa ostalih stanara, ali se tome, kaže, usprotivio gospodin Stoiljković pa je i dobrosusjedska pomoć izostala za gospođu Irenu i njezino dvoje malodobne djece.

  Prošlog tjedna uputili smo upit HEP-u da se bolje uputimo u iznose i strukturu duga gospođe Felić, ali odgovor nažalost još nismo dobili.