Najdirljivije riječi čestitke i zahvale barba Maksu je uputio riječki nadbiskup Ivan Devčić, spomenuvši se mnogih svjetski poznatih osoba i događaja koji su prošli pozornicom njegovog života.

 – Voljen je od svih, ateista i vjernika, lijevih i desnih, jer on je iznad svih podjela na ljude. Mnogih od njih više nema, a vi ste još tu, što će jedni pripisati neuništivim genima a drugi višom voljom koja je htjela da ostanete još među nama i novim naraštajima svjedočite o Rijeci i Sušaku iz prve ruke. Vaš život je poput velike škrinje u koju je toliko pohranjeno događaja iz vremena u kojem ste živjeli i živite. Bog vam podario da još dugo promatrate kako teče rijeka života, rekao je mons. Devčić.

– Iznenađen sam i sretan da vas sve ovdje vidim, jer sve više imam ćapanu glavu. Moramo si biti dobri, jer smo svi međusobno rođaci, potekli od Adama i Eve. Ja sam pri završetku i nisam očekivao da ću doživjeti ovakvu slavu, ali što možemo kada nas ima svakakvih. Mislim da sam bio ljudima od koristi, a nikad se ni sa kim nisam potukao, iako mi kažu da još imam vremena, rekao je dobro raspoloženi Peč, a potom se i spomenuo najljepših životnih trenutaka: roditelja, djetinjstva, radnog vijeka kao projektanta i graditelja mnogih mostova i vodovoda, doprinosa u sportu, fotografiji, vatrogastvu, ukratko rečeno, plodonosnog društvenog i vjerskog aktivizma, za što je odlikovan od samog bl. pape Ivana Pavla II., spomenicom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, brojnim drugim medaljama i pohvalnicama.

– Koliko sam bio i ostao ćapan pokazuje da sam dobio tu predsjedničku spomenicu a nikad nisam služio vojsku, da pišem i čitam talijanski i njemački koje nikada nisam učio, dok od francuskog koji sam učio u školi ne znam ništa. Uvijek sam dobre volje, a drugi dom mi je kod nadbiskupa Devčića, poručio je ovaj stogodišnjak, razrezavši na kraju i rođendansku tortu.

Probranim riječima o njegovom životu i djelu govorili su mnogi, svi s velikom dozom ushićenja i posebne naklonosti prema Peču, čovjeku koji je srdačnošću, vedrinom, entuzijazmom i nevjerojatnom svestranošću osvojio srca mnogih Riječana, Sušačana, mnoštva onih kojih više nema među nama, ali ništa manje ljudi koji su se rodili tek kada je barba Makso umirovljen.

Ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović predstavio je izložene Pečove fotografije, probrane iz njegovog opusa stvaranja od ranih 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća, te potpisane njegovim izgovorenim riječima. Mikrofon je potom preuzela Gordana Fumić, koja je sate i sate, dane i dane provela s Pečom u razgovoru, temeljem kojeg je nastala knjiga »Maks Peč – radoznali promatrač« u nakladi Riječke nadbiskupije.

Grafičko oblikovanje i prijelom učinila je Mara Nezirović, lekturu i korekturu Jagoda Randić, obradu fotografija Lidija Anić, prijepis teksta i pripremu kazala Daria i Ornella Jadreškić, a tisak Tiskara Šuljić.

Kako je, između ostalog, Peč dugogodišnji donator Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja »Sveta Ana« Rijeka, dragovoljni prilozi s promocije knjige namijenjeni su toj ustanovi.

– Zabilježila sam njegova živa sjećanja na cjelokupan život, od djetinjstva do danas, koji zaslužuje da se zapiše i tako sačuva od zaborava, jer je cijeloga sebe dao za druge u društvu i Crkvi, a što može samo onaj tko živi u miru sa sobom i ljudima. Na to ga je potaknuo nadbiskup Devčić, najbolje upoznavši Maksovu ljudsku veličinu i poniznost, istaknula je Fumić, ne krijući da su ovi radni susreti s Pečom obogatili njezin život, uostalom kao i urednika knjige Brunu Lončarića, izdvojivši njegovu odanost roditeljskom domu, Sušaku, supruzi i Riječkoj nadbiskupiji.

– Osim u Novom listu, Sušačkoj reviji i drugim medijima, najviše Pečovih tekstova preuzeto je iz nadbiskupijskog mjesečnika »Zvona«, u kojima se on prisjeća brojnih događaja i osoba iz života našega grada. Hvala mu na njegovu sebedarju drugima, jer malo sam takvih ljudi sreo u životu, dodao je Lončarić.

Čestitke na Pečovom jubileju života iskazao je 89-godišnji Zdravko Ćiro Kovačić, s kojim dijeli dugogodišnje prijateljstvo i ljubav prema Sušaku i sportu.

– Godine idu, ali prijateljstvo i sjećanja ostaju. Puno smo lijepih dana proveli zajedno, a vjerujem da ćemo i još puno puta zajedno otići do Kontinentala, kazala je još jedna sušačka životna legenda, uputivši u ime svih generacija »Primorja« i »Viktorije«, uz dar Peču – fotografiju iz 1956. na kojoj su njih dvoje uz predstavnike tadašnje slavne generacije riječkih vaterpolista, čijih se imena i uspjeha Peč, naravno, bez problema sjetio.

– Jedno stoljeće je stvarno puno, ali kada se govori o Maksu i svemu čime se bavio, pitam se kako je sve to stigao napraviti u samo stotinu godina. Želim Vam da još dugo pričate o povijesti našega grada, čestitku je izrekao riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, kao i zamjenica župana Marina Medarić, zahvalivši kao otočanka što je Peč dobro savjetovao stručnjake prilikom izgradnje Krčkog mosta.