Velika Wagnerova romantična opera »Tannhauser« obiluje impresivnim prizorima i arijama. Vrlo popularna Uvertira ove opere, što je izvedena preksinoć na početku koncertne večeri Orkestra riječke Opere u HNK Ivana pl Zajca, samostalno je djelo građeno na kontrastnoj glazbenoj tematici, poteklo iz samoga sadržaja opere. Maestra Nada Matošević Orešković koja je ravnala orkestrom iskoristila je mogućnosti koje pruža partitura, a to je smirena hodočasnička pjevnost, dinamička gradacija te obilje orkestralnog kolorita, i svojim je jasnim vođenjem animirala orkestar koji je muzicirao u punom zanosu i sugestivnom zvučnošću. ¸

   Za boravka u Zurichu (1849-1858), Wagner se zaljubljuje u lijepu Mathildu Wesendonck, ženu svog mecene i osobu koja je u sebi spajala duhovnu i tjelesnu ljepotu i profinjeni osjećaj za poeziju i glazbu. Na Mathildine tekstove Wagner je napisao i posvetio joj Pet pjesama za ženski glas s naslovima »Der Engel« (Anđeo), »Stehe Still« (Stani), »Im Treibhaus« (U stakleniku), »Schmerzen« (Boli) i »Traume« (Snovi). Ove pjesme intenzivnih emocija i kontrastna glazbena sadržaja, izvedbeno su slojevite i pružaju uvid u vokalne dosege svake vokalne umjetnice. 

  Izoldina smrt

Zagrebačka sopranistica Vedrana Šimić, koja je zamijenila ranije najavljenu riječku prvakinju Kristinu Kolar, bila je glasovnim atributima, stilskom uvjerljivošću i tehničkom superiornošću te ekspresivnim dinamizmom, dostojan tumač ovih kratkih vokalnih remek-djela, u čemu joj je velika potpora bio disciplinirani i zvukovno kompaktan orkestar. Iako belkantističkog glasa u kome je ponekad nedostajalo wagnerijanske ekspresivnosti i intenziteta, posebice u odnosu na orkestar, umjetnica je osobito profinjenim vokalnim nijansama izvela završnu pjesmu »Snovi«. 

Pijanistička samouvjerenost

   Drugi dio koncertne večeri počeo je popularnim Prvim koncertom za klavir i orkestar u Es-duru op. 124 mađarskog skladatelja i pijanista Franza Liszta (1811-1886), velikog Wagnerova prijatelja. Bili su i u rodbinskoj vezi, naime druga Wagnerova žena Cosima bila je kćerka iz vanbračne Lisztove veze s groficom d’Agoult. 

   Taj Prvi klavirski koncert praizveden je 1855. u Weimaru, solist je bio sam autor, a orkestrom je dirigirao glasoviti Hans von Bulow. Koncert je sastavljen od četiri kontrastna, međusobno povezana stavka te se smatra jednostavačnim djelom. Autorove pijanističke predispozicije odredile su i njegov pristup skladanju za taj instrument koji je tretiran briljantno i virtuozno, a to se odnosi i na orkestralnu strukturu. 

Atraktivna izvedba

Nadahnut folklorom i pejsažima zemlje svoga podrijetla Liszt je napisao i 19 mađarskih rapsodija. Koncertna večer zaključena je Fantazijom na Mađarske melodije za klavir i orkestar op. 123, preradom njegove 14. Mađarske rapsodije pisane izvorno za solo klavir. Djelo je prožeto izvornim mađarskim, ciganskim melodijama, s čestim izmjenama brzih i polaganih ritmova i akcenata. Fenomenalan solist Gekić predstavio se, uz temperamentno vodstvo Nade Matošević Orešković, dopadljivom i atraktivnom izvedbom. Manja ritmička razmimoilaženja u brioznim tempima, posebice na samom kraju izvedbe, nisu umanjile cjelokupan dojam ovog nedvojbeno zanimljivog i kvalitetnog Simfonijskog koncerta Orkestra riječke Opere, kojeg je i publika ispratila dugotrajnim oduševljenim pljeskom. 

   Gekić je evidentno umjetnik koji pomno radi i na svom scenskom nastupu, čime privlači pozornost publike, iako to u nekim trenucima odvlači pozornost sa same izvedbe. Ipak, on pomno slijedi Lisztovu osebujnost, prilagođenu svom temperamentu i stylingu. Oduševljena publika izmamila je dodatak, a Kemal Gekić iznenadio ju je svojim izborom – obrađenom romantičnom Schubertovom »Serenadom«, čime je potvrdio svoje osebujne umjetničko-interpretativne vizije.