Neobičan prizor

Mihanovićevom ulicom u Rijeci prošetao vepar! Lovnik tumači zašto su ovi nezvani gosti sve češći u gradovima

Sanja Gašpert

Foto Facebook / Riječka enciklopedija fluminensia

Foto Facebook / Riječka enciklopedija fluminensia

Divlje svinje u riječkom prigradu više nisu neka novost, ali kad ih se uoči na gradskim ulicama, to je onda već »mirakul«



RIJEKA – Nakon što su divlje svinje u više navrata viđene na popularnoj šetnici u naselju Kostrena, na Oštrom kod Kraljevice, kao i na bakarskom području, posljednjih dana nekolicina ih je Riječana vidjela i po riječkim gradskim naseljima – na Škurinjama, Vežici, Krimeji i Trsatu.


I dok su se, na žalost mještana, na području Kostrene i Kraljevice skoro pa udomaćile, ali i stvorile probleme i mješanima i lovcima, u Rijeku su tek počele »svraćati«.


U grad po sigurnost


– U gradska naselja dolaze najčešće noću, Pula, Rovinj, Poreč već su ih puni, a viđene su i u brojnim riječkim naseljima. Rekao bih da u gradska naselja dolaze zbog sigurnosti. Naime, u našim su šumama prekobrojne populacije vukova, a vuk je jedna od triju strogo zaštićenih velikih zvijeri u Hrvatskoj. Divlje svinje bježe od vukova i zato ih i ima sve više u gradovima. Neki misle da u gradove dolaze zbog hrane, ali rekao bih da je to ipak prije svega sigurnost. Naime, poznato je da divlje svinje vole rovati, hrane se crvima i korijenjem koje nađu u zemlji, tako da kod čovjeka hrane baš i nemaju. Jedino u situacijama kada ih ljudi samoinicijativno hrane, kao što je to bio slučaj u Sušačkoj dragi, gdje su se žalili na poveći broj divljih svinja, a ljudi su im donosili kruh i vodu, kaže glavni lovnik Lovačkog društva Jelen Čavle Zoran Lukić.




Dodaje kako divlje svinje u principu nisu opasne, neće napadati ljude osim u iznimnim situacijama, kada krmača štiti svoje mlade praščiće, ali će i tada prije pobjeći nego napadati, osim ako nema kamo pobjeći. U suprotnom, kaže Lukić, lovci bi ih lakše ulovili, jer ne bi bile u bijegu.


Kako preplašiti vepra?


Ukoliko vidite divlju svinju u vašoj blizini, možete je preplašiti paljenjem rasvjete, pljeskanjem ruku, govorom. Ljudi znaju pretjerivati, pričaju da su ih divlje svinje bez povoda napale, ali to se skoro pa nikada ne događa, kaže Lukić. Također, dodaje Lukić, pogrešno je mišljenje da su divlje svinje i divljač općenito vlasništvo lovačkih društava. Divljač je naša kada je ustrijelimo, inače je vlasništvo Republike Hrvatske, kaže Lukić.


– Na ovom području nema puno divljih svinja – pet do šest ženki s mladima. Izmjenjuju se, jedne odstrjelite, mlade narastu i dolaze. Od svibnja ove godine do danas ustrijelili smo dvanaest komada divljih svinja na području Kostrene, gdje se u posljednje vrijeme najčešće pojavljuju. Međutim, kada ih ustrijelite, krdo shvati da je na tom području opasno i pomjera se dalje, zato ih i imamo svugdje. Podsjećam kako ih u naseljenim mjestima ne smijemo loviti, određena granica je 200 metara od naselja, ali i tu treba biti oprezan i osigurati sigurnu liniju pucanja, ističe lovnik Lukić.


Tko je kriv?


Ponašanje samih građana utječe na ponašanje divljači, posebice situacije kada građani ostavljaju otpatke hrane kojima se divljač hrani, ne ubiru se plodovi (trešnje, višnje, jabuke, kruške, cibori, dren, smokve…), postoje otvorene vodene površine na kojima divljač nalazi vodu, okućnice se ne ograđuju dovoljno visokim ogradama da se dolazak i migracija divljači spriječi, ruše se suhozidi zbog neodržavanja, zbog neodržavanja livada, šuma se sve više približava naselju i postaje sve gušća.