VIŠKOVO  Tko ima ovakvu mladost ne mora se bojati za starost, zaključak je koji se nameće nakon svega viđenog i doživljenog na 12. izdanju tradicionalne smotre Mići zvončari pul Marčeji, održane na ruti uzduž i poprijeko starog zvončarskog sela Marčelji.

Foto D. ŠKOMRLJ

Udruga Marčeji uz podršku brojnih mještana ugostila je brojni podmladak zvončarskih skupina na jedinstvenoj manifestaciji, pokrenutoj radi očuvanja i održanja više od 150 godina stare i bogate povijesti zvonjenja ovoga kraja. Koliko se u tome uspjelo tijekom proteklih 12 godina uspjelo svjedoči i sve veći broj zvončarića na okupu na svakoj sljedećoj smotri. Organizatori se trude svake godine program dodatno obogatiti pa sve više sudionika, bogatiji stolovi, zabavniji voditelji, bolji programi, pohvale i nagrade za sudjelovanje te zanimljivije i dulje rute, postaju pravi mamac posjetiteljima da postanu dijelom ove tradicionalne smotre.

Zvončarići su zvonili uzduž rute nešto duže od kilometra, koja je obuhvatila sve najvažnije i najstarije točke sela Marčelji.  U stopu su ih pratili ponosni mame i tate, none i nonići, a na svakoj od četiri štacije dočekivali su ih oduševljeni mještani te okrepa u vidu ića i pića.

Uz najbrojnije miće Halubajske zvončare, koji su zvonjavom svojih zvonaca i zvončarskim kolom zatvorili smotru, Marčelje su pohodili: Mučićevi zvončari, Frlanski zvončari, Munski zvončari, Zametski zvončari, Žejanski zvončari i Grobnički dondolaši. Dvanaestogodišnji Antonio Radobuljac već je pohodio više zvončarskih smotri.

–  Zvonce nosim već tri godine i dobro znam sve što treba da bi se bilo pravi zvončar, rekao je Antonio.

No, osim Antonia i svi ostali  mići zvončari pokazali su zavidnu umješnost u nošenju zvonaca, maćuki, balti i drugih zvončarskih rekvizita te tako pokazali da ova tradicija, upisana na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine, ostaje u dobrim rukama.

Ideja o organiziranju smotre rodila se prije desetak godina, s ciljem dodatnog obogaćivanja programa i manifestacije Pusta i pusnog vremena na području Halubja. Nije nimalo slučajno da se smotra održava baš u Marčeljima, najvećem selu na području Viškova, s jedinim zabilježenim dokumentima, koji svjedoče o najdužoj tradiciji zvonjenja u Republici Hrvatskoj. Od 2005. godine do danas riječ je o jedinoj takvoj manifestaciji u Hrvatskoj, na što su u Marčeljima posebno ponosni.