Govor mržnje širi se u Rijeci, kao i u cijeloj Hrvatskoj, što je posebno uočljivo na društvenim mrežama, upozorava 18-godišnja učenica Prve riječke hrvatske gimnazije koja je titulu ambasadorice, zajedno s još troje Zagrepčana, dobila na konferenciji mladih u Amsterdamu
Marina Serdar, 18-godišnja učenica četvrtog razreda Prve riječke hrvatske gimnazije, postala je ambasadorica zaklade The Anne Frank House. Uz ovu Riječanku, još je troje Hrvata dobilo titulu ambasadora: Ela Jurko, Franjo Jurkin i Lina Jurjević iz Zagreba.
Naime, četvero mladi iz Hrvatske sudjelovalo je na velikoj, petodnevnoj konferenciji mladih (»International Youth Conference«) koju je u Amsterdamu, sredinom kolovoza organizirala zaklada The Anne Frank House. Zahvaljujući nevladinoj udruzi HERMES koja je u Hrvatsku dovela putujuću izložbu »Anne Frank: Povijest za sadašnjost«, Marina Serdar i troje Zagrepčana uspjeli su se uključiti u ovu konferenciju. Inače, na konferenciji u Amsterdamu sudjelovalo je 50 mladih iz čak 28 zemalja.
No, titula ambasadora koju su svi oni ponijeli nije samo ceremonijalna, već obvezuje. Marina Serdar mora sada u Hrvatskoj potaknuti svoje vršnjake da se trgnu odnosno da se probude iz apatije i učine nešto dobro za svoju zemlju i sugrađane.
Borba protiv apatije
– Na konferenciji mladih u Amsterdamu osmišljavali smo projekte, a sada je na nama da ih ostvarimo u našim školama i gradovima. Konkretno, moj je zadatak organizirati radionice u srednjim školama na kojima želim potaknuti mlade na društveni aktivizam i da se tako konačno oslobodimo apatije, jer se iz nje granaju svi drugi problemi. Između ostalih aktivnosti, napravit ću i takozvano drvo problema. Svaka grana nosit će ime jednog problema: diskriminacija, rasizam, međuvršnjačko nasilje, govor mržnje… Na te grane zalijepit ću slučajeve koji su se u Hrvatskoj doista dogodili u zadnjih desetak godina. Želim mladima pokazati da su naša ljudska prava ugrožena, jednako tako im poručiti da ih svatko od nas može rješavati jednostavnim činom – tolerancije. To je jedini put u homogeno i sretno društvo. Moji prijatelji iz Zagreba kreću pak u potragu za današnjim slučajevima Anne Frank odnosno za djecom koja su bila žrtve rata na našim područjima, kaže Marina Serdar.
Marina Serdar svoje obrazovanje nastavit će iduće jeseni na nekom od fakulteta. Naime, naša sugovornica još se uvijek dvoumi između nekoliko studija: prava, političkih znanosti, farmacije:
– Aktivist koji čuči u meni, tjera me k pravu i politici. Posebno me privlači politika. Pred malo, kad sam napunila 18 godina, priključila sam se stranci ORaH. Ja idem za Mirelom Holy; dosta mi je više prepiranja političara iz dvije najveće stranke. S druge strane, obožavam kemiju i voljela bih raditi u farmaceutskoj industriji. Imam još vremena za razmisliti.
Iz Amsterdama ova mlada riječka aktivistica vratila se s puno dojmova i saznanja. Marina Serdar kaže da je družeći se sa svojim vršnjacima naučila da se svaka zemlja suočava s nekim problemom i da Hrvatska nije tako grozna i očajna kakvom je mi najčešće vidimo.
– Jedan dečko iz Indije pričao je o problemima koji oni još uvijek imaju s kastama. Bilo je mladih iz Ukrajine; s kojim se oni nedaćama susreću, možemo svakog dana vidjeti na televiziji. Mladi iz Mađarske strahuju zbog jačanja antisemitizma u njihovoj zemlji i cenzurom medija. Mislili smo da su ove nedaće nestale sa završetkom Drugog svjetskog rata, ali vidimo da su rat, govor mržnje, netolerancija i diskriminacija još uvijek snažno prisutni u našim društvima, a naša, ljudska prava ugrožena, govori nam Marina Serdar.
Ponosna na školu
– Nitko pritom ne razmišlja o tome kako rješavati probleme. Nekima je smiješna činjenica da svatko od nas može mijenjati svoju bližu okolinu, pa i svijet, apelira Marina Serdar.
