– Isplivali bismo mi to i malo brže, ali smo ispred Porozine morali sačekati da prođe trajekt da ne bismo sebe ili nekoga u našoj pratnji doveli u opasnost – objasnio je Luka Brnčić, odlučivši potom malo dočarati kakvi su uvjeti vladali dok su plivali prema Porozini.

   – Bilo je prilično valovito, a zbog bure i izuzetno jaka struja, koja nam je malo poremetila planove i za barem sedamstotinjak nam metara pokvarila putanju. Zračne linije od Brestove do Porozine ima pet kilometara, ali budući da smo mi zbog vremenskih uvjeta plivali u jednom luku na kraju smo preplivali osam kilometara. Imali smo pratnju, kajacima su uz nas išli Nikola Mrđen i Siniša Knežević, i prava je sreća da su bili uz nas. Bez njih dvojice to ne bi bilo moguće ostvariti. Najviše zbog činjenice da su nam određivali smjer kretanja, zbog velikih valova bi se bilo jako teško orijentirati bez zaustavljanja.

   – Ni u jednom trenutku nismo strahovali, jedino nas je malo pred kraj svladao umor i hladnoća. No, kada smo izlazili iz mora imao sam osjećaj da bismo mogli još jednom to ponoviti. Uglavnom, željeli smo sami sebi, ali i ljudima, dokazati da je moguće. Imali smo dobar tempo i brzo nam je prošlo – nastavio je Vanja, kojemu slični pothvati nisu strani. Kao, uostalom, niti Luki. Osim što su obojica redovni sudionici maratona Šilo – Crikvenica, Vanja je prije tri godine biciklom u 25 dana prošao 2.700 kilometara po Hrvatskoj, Luka je pedalirao do Dubrovinika, momci iz pratnje, Nikola i Siniša, također su putovali do Dubrovnika, ali – kajacima. Avantura je za njih način života. I nije im trebao nikakav poseban povod, iako su od Brestove do Porozine plivali i za sve one koji ne mogu plivati, za sve one školovane mlade ljude koji ne mogu u Hrvatskoj naći posao, za dobre vibracije. Za pozitivnu energiju.

   I već u planu imaju novi pohod. Druge će godine plivati od Brestove do Porozine, hodati do Belog, plivati na otok Krk i biciklom se vratiti u Rijeku.

   – Za to ćemo se morati malo duže pripremati – u glas zaključuju Luka i Vanja, momci puni životne energije. Vežu ih isti interesi (obojica su ljeti spasitelji na plaži), ljubav prema sportu, prirodi, plivanju, avanturama, veže ih prijateljstvo s raznih natjecanja, ali i s bazena na Kantridi. Vanja je trener u Triatlon klubu »RiVal«, Luka u Plivačkom klubu »Forca«, u kojem se brižno skrbe o djeci s poteškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Oni su sportašima od glave do pete, Vanja se okušao u vaterpolu, nogometu i triatlonu, Luka u plivanju, veslanju, borilačkim sportovima, čak se borio i u MMA ligi Slovenije.

   – Od kada sam kao mali dječak gledao prema pučini gledao sam prema Velim vratima i ta Vela vrata su mi uvijek nekako bila pojam. Valjda sam zbog toga imao toliku želju napraviti tako nešto. Sada smo ih konačno »zatvorili« i možemo preći na nešto drugo – zaključit će Luka.