Kultni show u Rijeci

Lord of the Dance: Zamet postao mjesto spajanja modernog i tradicionalnog plesa

Katarina Bošnjak

Snimila Ana KRIŽANEC

Snimila Ana KRIŽANEC

Sve su izvedbe bile narativno vrlo kompleksne, a same koreografije bazirale su se na spretnim kombinacijama tradicionalnog irskog plesa, step plesa i modernog baleta



Kultni show Lord of the Dance poznatog irsko-američkog plesača, koreografa i televizijskog voditelja Michaela Flatleya trenutno je na velikoj turneji diljem Europe, a upravo su večeras nastupili u Centru Zamet u Rijeci. Veliki tim plesačica i plesača dočekala je mnogobrojna publika u dupkom punom Centru Zamet koji je večeras bio mjesto spajanja modernog i tradicionalnog plesa.



Prije no što je započeo sam plesni show, projiciran je kratki video kojim je publici predstavljena inspirativna životna priča Flatleya, čiji je san još kao dječaku bio imati svoj plesni show. U videu je ukratko prikazano i njegovo odrastanje, a mogao se iščitati i njegov odnos s plesom kao i sam nastanak i razvoj Lord of the Dance.




Ono što se prvo istaklo na samom početku koncerta bila je scenografija, minimalistička i utilitarna, no moćna – siva pozornica sastojala se od dvije razine sa stepenicama u sredini, koje su kasnije poslužile kao središnja točka u brojnim izvedenim koreografijama. Prva koreografija, „Cry of the Celts“ postavila je atmosferu za ostatak večeri, odnosno ukupno dva sata plesnog i glazbenog programa, time što je uvela motive klasične borbe između dobra i zla inspirirane legendom o Malom duhu. Modernizacija koreografije se u ovoj izvedbi mogla vrlo jasno vidjeti na primjeru korištenih rekvizita – prije su to bile baklje s pravom vatrom, a sada su svjetleće bijele kugle. Ova je turneja zapravo i prva na kojoj se izvodi modernizirana verzija Lord of the Dance, a sadrži i nove kostime kao i specijalne efekte i osvjetljenje koji su publiku još više uvukli u samu plesnu priču.

Foto galerija: Lord of the Dance u Centru Zamet Foto: Ana Križanec



Sve su izvedbe bile narativno vrlo kompleksne, a same koreografije bazirale su se na spretnim kombinacijama tradicionalnog irskog plesa, step plesa i modernog baleta. Osim plesnih točaka, bilo je i pjevanja i sviranja, pa se uživalo uz „Carrickfergus“, kao i violinski duet. Osim glazbe s pretežito irskim elementima koju je skladao Gerard Fahy, plesne su točke uključivale kombinacije raznih žanrova, a stvarale su atmosferu koju je eksplicitno održavala simbolika boja i projekcija, poput mračne šume ili cvjetne livade. Riječka je publika svaku koreografiju nagradila gromoglasnim plesom, a svakako je bio i zaslužen.