RIJEKA A izborni dan koji je trebao biti praznik demokracije za riječki HDZ tako je lijepo počeo. Oko 250 izaslanika skupilo se u hotelu Neboder kako bi izabrali nasljednika Bojana Hlače koji je jedva čekao da preda ključeve Jadranskog trga 1 Mili Biondiću, Hrvoju Buriću, dr. Nenadu Srdoču ili Patriku Šegoti. Hlača bi se riješio tereta koji neuspješno nosi četiri godine, a riječki HDZ po prvi put bi dobio predsjednika bez miga iz Zagreba jer je i u čelništvu stranke priličan kaos pa signal nema tko ni dati. Svi kandidati su danima tvrdili da je izborna utrka korektna, da se stranka demokratizirala, a uoči izborne skupštine jedino je Mile Biondić upozoravao na nepravilnosti u temeljnom ogranku Sveti Nikola, podsjećao je na izborni inženjering od prije četiri godine kada je voljom Zagreba u fotelju zasjeo Hlača.    

Temelji za dobar rad skupštine udareni su konsenzualnim izborom izborne komisije i radnog predsjedništva. Naime, svi kandidati imali su svoje predstavnike u tim tijelima kako bi se izbjegle bilo kakve nepravilnosti. Korektno je odrađeno i predstavljanje kandidata za predsjednika. Činilo se da je za riječki HDZ sretna dvorana hotela Neboder u kojoj je ogranak stranke i osnovan prije više od 20 godina. I onda je uslijedio šok. Obavijest novinarima da je poništena izborna skupština izgledala je kao prvoaprilska šala, a opet, novinari su se pitali je li moguće da bi se netko šalio s izbornom skupštinom najjače oporbene stranke u Rijeci. Nažalost, za riječki HDZ nikakve šale nije bilo, a praznik demokracije pretvoren je u karikaturu. Osjetili su to svi kandidati koji su izjavili da je riječ o sramoti za stranku. 

   Logičan kraj

Većina HDZ-ovaca s kojima smo pričali za izbornu sramotu optužuje čelne ljude riječkog ogranka – i u pravu su. Kao što su u pravu oni koji naglašavaju da je ovakav kraj logičan s obzirom na način na koji je Hlača započeo političku karijeru i s obzirom na sve što je (ne)radio tijekom četiri godine. Slika je to i prilika jadnoga stanja stranke koja ostaje politički devastirana nakon četverogodišnjeg mandata Bojana Hlače koji se svim silama borio da se politikom ne bavi, iako je vrlo rado prihvatio predsjedničko mjesto kada je pobijedio Milu Biondića.

Iako su riječki HDZ-ovci tradicionalno zatvoreni prema medijima, ovaj put odlučili su da neće šutjeti. Najveći legitimitet za traženje promjena imaju Mile Biondić i Patrik Šegota. Oba su na svojoj koži osjetili što znači stigmatizacija središnjice koja bi dodatno na težini dobila nakon što bi dekret stigao na Jadranski trg 1. Puno je osjetljivija politička platforma Hrvoja Burića koji je progledao prije mjesec-dva dana i sada u stranačkim prostorijama vidi krakove SDP-ove hobotnice. Ako je za to znao sve ove godine, teško da se njegova šutnja može opravdati. Dapače, i on je bio dio istog tog sustava jer je bio na stranačkoj listi na lokalnim izborima 2009. godine, pristao je biti na listi za parlamentarne izbore, odradio je kampanju s ljudima koje sada proziva za dilove sa SDP-om. U najmanju ruku riječ je o licemjernom ponašanju. Što se tiče dr. Nenada Srdoča, teško je o njemu nešto suvislo reći jer je njegov politički rad u potpunosti nepoznat javnosti. Njegovo predstavljanje izaslanicima bilo je mlako, a stvar je pokušao izvući citiranjem Franje Tuđmana, što je stari trik koji među HDZ-ovcima uvijek dobro prolazi.   

Indikativan pljesak

Gotovo pa je nemoguće ocijeniti tko od četiri kandidata ima najveće šanse za pobjedu. Budući da se listići ubačeni u izborne kutije nisu ni brojili, HDZ-ovci su pokušali jačinom pljeska nakon predstavljanja izmjeriti tko bi mogao dobiti većinu glasova. Ako je to indikator, točno je da najmanje šanse imaju Burić i Srdoč, a da novoga predsjednika treba tražiti između Biondića i Šegote. Jedino je sigurno da je teško očekivati da će itko pobijediti u prvome krugu, a tko će ući u drugi, nemoguće je predvidjeti. Kada je HDZ u pitanju, sve je moguće. I pomicanje iz centra udesno na liniji političkog spektra, a za što bi trebao biti zadužen Biondić, i politika kontinuiteta i umjerenosti koja u Primorju uvijek dobro prolazi, a što bi trebao odraditi dr. Srdoč (liječnici su uvijek bili u vrhu HDZ-a), i jedan potpuno novi pristup poimanju politike kada je riječ u odnosu prema javnosti i oblicima komunikacije s medijima, članovima i građanima, a za što je zadužen Šegota (koji je jedini smogao snage javno podržati Jadranku Kosor, dok ostali kandidati odbijaju izjašnjavanje po tom pitanju), i politika obračuna s SDP-ovim ubačenim uhodama, ali i s gradskom vlašću i Obersnelom, a za što bi se brinuo Burić. 

    Kao što smo već u nekoliko navrata navodili, u riječkom HDZ-u s nostalgijom se mogu sjećati vremena kada je na Jadranskom trgu 1 stolovala Kolinda Grabar Kitarović. Jer tko god pobijedi, ako u utrci ostanu dosadašnji kandidati, pred strankom je vrlo teško vrijeme. Bilo je i onih koji su se s nostalgijom sjetili i Darija Vukića, pojašnjavajući da je u njegovo vrijeme vladao barem red, a ne cirkus pod krinkom demokratizacije. Dakako da su takve opaske neutemeljene, ali su pljuska cijeloj aktualnoj političkoj vertikali Jadranskoga trga 1 koja je sunovratila kredibilitet i legitimitet ogranka kao nitko do sada.