Tradicija

Koledvari na Sveta Tri kralja obilaze Kastavštinu

Portal Novi list

Koledvari pred kućom bivše kastavske gradonačelnice Sonje Brozović Cuculić / Foto Mateo Levak

Koledvari pred kućom bivše kastavske gradonačelnice Sonje Brozović Cuculić / Foto Mateo Levak

Stara je kastavska tradicija koledvanja po kućama



Kastavci će i ove godine obilježiti blagdan Sveta Tri kralja tradicionalnim obilaskom koledvara po kućama. Koledvari uz pjesmu domaćinima čestitaju Božić, Novu godinu te blagdan Sveta Tri kralja, a domaćini ih po običaju darivaju.


Stara je kastavska tradicija koledvanja po kućama. Prema ovom običaju, na blagdan Sveta Tri kralja, čestitari obučeni kao tri kralja obilaze kućanstva čestitajući novu godinu.


Gospodar kuće zauzvrat ih časti “dobrom krvi”, odnosno crnim vinom, a gospodarica kuće “dobrom rukom”, nekoć voćem, a danas novcem.




Na taj se dan prognozira i kakva će biti ljetina. Ako sunce izađe iza oblaka, onda će godina biti rodna, a ako izađe iz vedrog neba, godina će biti sušna i nerodna.


Ovaj stari kastavski običaj oživljen je 1995. godine na inicijativu pokojnog Milivoja Jelovice, a otrgnut je zaboravu zahvaljujući trudu članova Muške klape Kastav.


Oni godinama kao koledvari obilaze kuće uglednih i društveno aktivnih Kastavaca te svojih kolega i prijatelja.


Ivo Jardas u svojoj knjizi “Kastavština” govori o narodnom životu i običajima (Zbornik, Zagreb 1957.) te između ostalih i o tri kralja – Baltazaru, Gašparu i Melkioru koji donose darove: mir, zlato i tamjan.


“Na blagdan Sveta Tri kralja ujutro stari ljudi odlaze na brdo Vršak ustanoviti kakva će godina biti – ako sunce iz oblaka izađe, godina će biti dobra, ako sunce iz vedrog neba zasja, godina će biti loša.


Obavezno pravilo za taj dan glasi: Koliko crnog vina popiješ – toliko ćeš nove krvi dobiti i bit ćeš zdrav.


Zato koledvari, odnosno članovi Muške klape Kastav dolaze u svaku kuću čestitati Božić i Novu godinu, pa im za uzvrat gospodar i gospodarica natoče crnog vina te daju novčani prilog – prije fiorin, a sada eure, što se zove “dobra ruka”, piše u svojoj knjizi Ivo Jardas.