Nakon mjesec dana vidi se rukopis slovenskog stručnjaka. I pomaci u igri u svakom pogledu. Rezultat je ovog puta zaista plod igre na oduševljenje pokislih gledatelja
Svi su treneri isti. I Kek je zavapio uoči utakmice: »Treniramo na njivi, a željeli bismo igrati kao Barcelona…!«. Kiša je padala i sinoć, ambijent depresivan, kao na njegovu debiju protiv »Intera« (2:1), ali vidio se novi trenerov rukopis. Ono što je prikazala Rijeka u prvom poluvremenu u usporedbi s onim što smo gledali jesenas bila je: Barcelona. Nakon brze prilagodbe na uvjete (kiša i blato…), Riječani su zagospodarili terenom filozofijom »lopta u nogama« je najveće bogatstvo. Puno dodavanja, trčanja i agresije, s jasnim ciljem osvajanja prostora. Alispahić je prvi gurnuo »trojanskog konja« preko koprivničanskih zidina, ali je Benko imao kamenčić u cipelama. Ali »lav s Kantride« nije držao barut u kišnici. Rijeka je imala nekoliko varijanti napada, jedan je agresivno na suparničku obranu. Benko dvaput ne prašta, u 37. minuti, pronašao je lopti put do mreže. Zaslužena (premala!), nagrada za prikazano u prvih 45 minuta.
Koprivničanci su od početka morali u bunker. U rasporedu 4-5-1, s usamljenim Jelavićem u napadu, ali najčešće i on iza lopte, borili su se s nožem u ustima protiv razigranog sastava s Kantride. A Riječani su igrali po zemlji, brzo i jednostavno, maksimalno koncentrirani, lako donosili loptu na vrući prostor suparničkog kaznenog prostora. Nekoliko prigoda otišlo je u vjetar. Nije ih to pokolebalo, dapače motiviralo ih je dok je Benko – minirao koprivničansku utvrdu.
Visoko postavljena obrana, dvije kompaktne bijele linije, s dva vezna igrača (Jugović i Alispahić), koji znaju i vole igrati na sredini terena, pored pitbulla Brezovca i staloženog Kreilacha. Benko i Cesarec u napadu spremni za ugriz kobre. Gosti iz Koprivnice teško su izlazili iz svog bunkera. Riječani su im stajali blizu, nisu im dali do prostora i zraka.
Način igre i teren zahtijevali su veliku potrošnju energije. Ali Mance je početkom nastavka bio budan nakon jedne zakašnjele intervencije Škarabota, koji je u rukama imao kaktus u Maglici. Ali je aktivno sudjelovao u napadačkim akcijama.
Jedno je snaga, ali kvaliteta nije benzin da se može potrošiti… A Riječani su ga jučer nametnuli novim razmišljanjem, pokazali su da su oženili trenerovo poimanje nogometa. Napadati posjedom lopte, pa geometrijom do suparničkog vratara. Šteta što Cesarec nije poentirao u 62. minuti nakon prekrasne akcije u tri poteza. Kao potvrda da se nogomet igra nogama, ali i glavom. Kreativnost i lopta u prazan prostor…
Gosti su izašli iz mišje rupe, pomakli težište igre, nakon više od sat vremena. Zaprijetili. Kek je odgovorio zamjenom Mujanović za Alispahića. Od momčadi tražio: »Naprijed!«. Krenula je nova opsada i – promašaji. A onda je Benko zakucao i odagnao svaki oblak iznenađenja (iako je Mance u završnici ipak jednom kapitulirao nakon pogreške Neretljaka). Zaslužena pobjeda. I više od toga, s obzirom na prikazano po veoma teškom terenu. Dominantna i uvjerljiva Rijeka. Igrom i golovima. S Benkom u naslovnoj ulozi.
