Obustava rada u školama

Kalendar škola u ‘crvenom’ nakon masovnog odaziva prosvjetara štrajku u PGŽ

Ingrid Šestan Kučić

Učitelji i nastavnici proveli su dan u razredima, ali odvojeno od učenika / Snimio Marko GRACIN

Učitelji i nastavnici proveli su dan u razredima, ali odvojeno od učenika / Snimio Marko GRACIN

Minimum koji moramo ostvariti je 175 radnih dana i sada što štrajk ide dalje broj dana koji će se morati odraditi samo će se povećavati, kaže ravnatelj Ivan Vukić



RIJEKA  Sedmi dan štrajka hrvatskih prosvjetara štrajkalo se ponovo u školama Primorsko-goranske županije, a jučer je svoj rad obustavilo 2.241 osnovnoškolski nastavnik od njih 2.934 te 80 posto profesora u srednjim školama.


U štrajku su bile sve osnovne primorsko-goranske škole te 33 srednje škole, a izuzetak je bila samo jedna osnovnoškolska ustanova koja je jučer slavila svoj dan.


Bez obzira što su jučerašnji dan masovno umjesto u učionici učitelji proveli u zbornicama sve su škole organizirale prihvat djece koja nisu imala osigurano čuvanje za vrijeme štrajka, a prema riječima ravnatelja broj djece koja su jučer stigla u školu bio je manji nego prvog dana štrajka.


Nadoknada nastave




Tako je u OŠ Trsat došlo svega troje učenika, dok je u najveću riječku školu, OŠ Srdoči, koja inače broji 770 učenika stiglo tek njih petnaestak, što je prema riječima ravnatelja Ivana Vukića manje nego prvog dana štrajka.


– Prošli tjedan za vrijeme štrajka u školu je došlo dvadesetak učenika. Sve su to učenici čiji roditelji ne mogu organizirati čuvanje djece dok rade, a imali smo i slučaj da je jedan učenik došao već u 6,30 sati i primio ga je kućni majstor. Mama je zvala dan ranije i rekla da nema gdje s djetetom, kaže Vukić.


Štrajk u školama / Snimio Marko GRACIN


Štrajk u školama / Snimio Marko GRACIN



Snalaženja oko zbrinjavanja djece za vrijeme štrajka nisu jedini problemi s kojima se suočavaju roditelji i djeca, jer dogovorene školske aktivnosti uglavnom se odgađaju, kao i najavljeni testovi, a s jučerašnjim danom postalo je neminovno da će se propuštena nastava morati nadoknađivati. Naime, po pitanju broja nastavnih dana primorsko-goranske škole jučer su ušle u »crveno«. U minusu su jedan dan, a s najavljenim štrajkom u ponedjeljak u kalendaru rada imat će već minus od dva dana.


– Štrajkom već zadiremo u kalendar rada. Minimum koji moramo ostvariti je 175 radnih dana. Mi smo ih do prvog dana štrajka imali 176, a s tim smo štrajkom potrošili taj dan viška i sada što štrajk ide dalje broj dana koji će se morati odraditi samo će se povećavati. Jedan problem stvara drugi. Škola ima nastavni plan koji mora odraditi i u slučaju da se on ne ostvari roditelj se ima pravo žaliti na ocjenu jer plan nije realiziran.


Entuzijazam štrajka


Ova je nastavna godina počela tjedan dana kasnije nego inače, a da je počela prvog ponedjeljka u rujnu što je bilo praksa do ove godine imali bismo 6 nastavnih dana viška pa problema oko nadoknađivanja nastave ne bi bilo, kaže Vukić.


Nadoknađivanje nastave na način da nastavnici kažu učenicima da sami odrade dio nastavnog gradiva, na što se već roditelji nekih škola žale, ne dolazi u obzir, jer kako navodi Vukić učenici nisu studenti, a takva praksa zahtijeva inspekcijski nadzor.


Iako cirkularna metoda štrajka očito daje rezultate, jer prosvjetni djelatnici u štrajku sudjeluju jednakim entuzijazmom kao prvog dana, dok je kod prijašnjih dugotrajnih prosvjetnih štrajkova nakon nekoliko dana dolazilo do situacije da su se učitelji sami vraćali u učionicu, upravo to neznanje kad će tko štrajkati ravnateljima stvara najveći organizacijski problem. Ravnatelji kažu da su zbog nenajavljenog štrajka u nemogućnosti organizirati nastavu za učitelje koji ne žele sudjelovati u štrajku, ali i odgoditi neke ranije dogovorene aktivnosti. Takav je slučaj jučer bio s prvašićima OŠ Trsat čije su učiteljice, kaže ravnateljica Sonja Lefter, iako su željele štrajkati morale raditi.


– Unaprijed je bila dogovorena terenska nastava za prvašiće u sklopu Dana kruha. Radi se o posjetu mlinu koji se nije mogao odgoditi pa su učiteljice ipak radile. kada bi unaprijed znali kad smo na redu za štrajk bilo bi nam organizacijski puno lakše, zaključuje Lefter.