Još nas samo datum ljetnog solsticija dijeli od službenog ljeta – vrućine i neumoljivo sunce su stigli, turisti zajedno s njima, koriste se prvi godišnji odmori, pale se klimatizacijski uređaji, a radna produktivnost i koncentracija su na sve nižim razinama. Kako kaže jedna stara, narod se sprema za kupanje u moru ili lavoru, shodno materijalnim uvjetima, ili u bazenu ili u znoju, ali sve njih zanima kakvo će nas vrijeme poslužiti u mnogima najdražem dijelu godine.

Upravo smo ovim povodom dogovorili razgovor s Danijelom Vlašić, meteorologinjom Područne meteorološke službe Rijeka i magistrom fizike s diplomom zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, najstručnijom mogućom osobom za odgovore na goruća pitanja – kakva će biti ljetna sezona, mogu li se kupači nadati pogodnoj sezoni kupanja, hoće li ljeto biti sušno ili možemo očekivati seriju ljetnih pljuskova.

– Ova godina je dosad sušna za Hrvatsku, kao i za veći dio Mediterana, no teško je reći hoće li se takvo stanje nastaviti. Nije nemoguće da u drugoj polovici godine padne toliko kiše da statistički ova godina potpadne unutar prosjeka. Ovu klimu trenutno obilježavaju ekstremi, sve je više energije u atmosferi, globalna temperatura raste, a ljeta postaju nepodnošljiva. Nažalost, dugoročna prognoza i ove godine predviđa da će ovo ljeto biti toplije od prosjeka. Ono će biti pogodno za kupanje, no postavlja se pitanje koliko se ljudi mogu osvježiti u moru ako njegova temperatura bude dostizala 29 stupnjeva, kao u proteklim godinama, kaže Danijela Vlašić, članica riječkog meteorološkog kolektiva koji prati atmosferske pojave na području Rijeke i njenog prstena, Istre, Gorskog kotara, Like i zadarskog područja.

Snimio Marko GRACIN

Svakodnevni izvještaji

Osim što na mnoštvu monitora pod budnim okom drži sve najaktualnije karte, satelitske snimke i kretanja velikih masa zraka, Danijela i njeni kolege Josipa Kuzmić i Igor Horvat, pod mentorstvom iskusnog i javnosti dobro znanog šefa Ivana Novaka, svakodnevno pišu izvještaje, sastavljaju i objavljuju svoje prognoze, javljaju se u radijske etere i odgovaraju na pozive građana koje zanima najpreciznija, najpouzdanija i najnovija prognoza. Ako se njih pita, ljeto već traje. Naime, početak se meteorološkog ljeta računa od 1. lipnja, a da takva klasifikacija više odgovara realnom stanju Zemljine atmosfere, potvrđuje nam i činjenica da su do polovice aktualnog 6. mjeseca čak 10 dana zabilježene temperature preko 30 stupnjeva Celzija.

– Ako se ostvare prognoze, ova će godina nadmašiti 2003. godinu, kada je lipanj imao 23 vruća dana, najviše od 1948. odkad u Rijeci postoje kontinuirana meteorološka motrenja. Mi trenutno, dakle sredinom lipnja, mjerimo 29 stupnjeva u Puli, što je temperatura koja je prije 15 godina za Istru i Kvarner predstavljala maksimum, objašnjava nam Danijela iza koje stoji višegodišnje iskustvo, ključno za stvaranje lokalne predikcije vremena kojoj Riječani najviše vjeruju.

Imena Ivana Novaka i umirovljenog Smiljana Viskovića poznata su svima koji još od 80-ih godina proteklog stoljeća slušaju Radio Rijeku i njihove redovite izvještaje i savjete, stoga je dnevni radijski program bez glasova riječkih meteorologa danas nezamisliv. Riječka se služba dvaput dnevno javlja i u etere Radio Pule i Radio Zadra, a redovito komuniciraju i s javnim institucijama, privatnim tvrtkama i ljudima koji ih direktno nazivaju da bi mogli planirati svoje aktivnosti shodno prognozi.

Vrijeme nije što je nekad bilo

Ohrabrena stabilnim vremenom koje neće ometati tijek našeg razgovora, Danijela Vlašić nam na neizbježno pitanje »što se to događa s tim vremenom« odgovara vrlo stručno.

– Vremenski obrasci su se jako promijenili u posljednjih 15 godina i ono vrijeme na koje smo mi naučeni u tom razdoblju je jednostavno ostalo u prošlosti. Ljudi ne moraju biti meteorolozi da bi primijetili promjene u vremenu i klimi, dovoljno je tijekom svoga života vidjeti da su se stvari promijenile.

Na području Europe koju pratim mogu svjedočiti o tim promjenama i potpuno drukčijem sustavu vremena i strujanja zraka. Danas nije neuobičajeno susresti dugi period stabilnog sunčanog vremena koji traje mjesecima, da bi pri njegovom kraju znao doći još jedan dugi period potpuno drukčijeg vremena i to je situacija koja je izraženija nego prijašnjih godina, tvrdi naša sugovornica, no ipak, neke općenitije i čvršće ocjene i procjene o klimatskim promjenama ostavlja za klimatologe koji su stručnjaci za promatranje vremena u dugim, tridesetogodišnjim ili pedesetogodišnjim periodima i koji znaju kako interpretirati mnoštvo statističkih podataka, trendova i kretanja.

Vraćajući se na njenu užu specijalnost, Danijela nam približava koncept nagle promjene vremena koja posebno fascinira naše starije sugrađane uz čestu opasku »vrijeme nije normalno«.

Ako se ostvare prognoze, ova će godina nadmašiti 2003. godinu, kada je lipanj imao 23 vruća dana, najviše od 1948. odkad u Rijeci postoje kontinuirana meteorološka motrenja – Danijela Vlašić / Snimio Marko GRACIN

– Naravno da je dojam o naglim promjenama vremena djelomično stvar percepcije svakog čovjeka, no istina je da su ti prijelazi sve kraći. Ne možemo reći da jesen i proljeće više ne postoje, ali vrlo često nam se događa da iz zime dođemo na veliku toplinu. Već u svibnju počinju vrućine, u zadnjih sedam godina svibanjski dani prelaze 30 stupnjeva, što se inače dešavalo povremeno u lipnju. Do toga dolazi jer su se atmosferska strujanja promijenila, te promjene mi osjetimo, posebice Mediteran i Europa koji su izrazito osjetljivi na klimatske promjene. To je tomu tako jer su se ovdje promijenila strujanja zraka. Nekoć je u ljetnim mjesecima na vrijeme kod nas najviše djelovala Azorska anticiklona, dok se još 90-tih godina prošlog stoljeća točno predviđalo da će iznimno tople i suhe struje zraka iz Afrike postati dominantni faktor. Ta je anticiklona omogućavala temperature zraka koje su ljeta činila ugodnima, noću od 17 do 22 Celzijeva stupnja, a danju od 28 do 32 stupnja, i to su temperature unutar kojih se čovjek najbolje osjeća, jer se noću može ohladiti zajedno s vegetacijom, a danju može obavljati svoje aktivnosti, pojašnjava Vlašić.

Takvo je stanje stvari iza nas. Prema globalnim mjerenjima u srpnju i kolovozu, od posljednjih 10 godina, čak je sedam od njih dospjelo među najtoplije godine od kad postoje mjerenja. Maksimalne temperature zraka prelaze 35 stupnjeva i to nekoliko puta godišnje, što se nekoć zbivalo jednom u pet godina. Danijela nam taj efekt predočava na konkretnom primjeru – riječ je o uvjetima u kojima ni lagani vjetrovi ili čak ventilatori ne pružaju olakšanje od topline, a kad se tu pridoda u Rijeci uvijek prisutna vlaga, ne preostaje ništa drugo nego uključiti klima-uređaje, iako i oni svojim radom doprinose zagrijavanju okoline i generiraju dodatnu energiju koja ne može pobjeći iz betoniziranih i cementiranih gradskih toplinskih otoka. Posljedice ekstremnih temperatura ugrožavaju stariju populaciju, osjetljive ljude, djecu, ali i turistički sektor u samom jeku sezone, s obzirom da se čak ni po noći temperatura zraka ne spušta ispod 25 stupnjeva.

– Upravo zbog toga bi se u gradovima moralo saditi stabla, postavljati parkove i zelene površine da bi se smanjila temperatura, jer čim dođete u park, osjetite par stupnjeva nižu temperaturu. No mi smo još uvijek u fazi betonizacije čak i otoka i obale, a trebali bismo nešto naučiti od naših predaka i usvojiti neke od starih obrazaca rada i života o tome kako se čuva svoj kraj i priroda.

Riječka prognoza

Na kvarnerskom i širem području već je ustaljen konsenzus da riječki tim daje najbolje i najpouzdanije prognoze, bolje od raznih aplikacija i widgeta. Pitamo, koja je tajna te kvalitete na kojoj se temelji ogromno povjerenje stjecano godinama.

– Za dobre prognoze je najvažnije iskustvo. Svi imaju više-manje isti prognostički materijal, ali treba znati koji od njih u određenoj situaciji izabrati kao relevantan. Ono što nama daje najveću prednost pri točnim prognozama je činjenica da živimo na ovom području. Mi mnogo radimo, kontinuirano pratimo vrijeme i kroz godine rada upoznajemo naše područje i posebnosti i upravo je to naša jaka strana, kaže Danijela.

Dodaje kako je pogrešna prognoza sastavni dio posla s kojima se prognostičari moraju znati nositi i iz njih naučiti.

– Mi imamo kompjutore, razne vizualizacije, meteorološku mrežu postaja, i sve nam to pomaže, no meteorolog je taj koji daje prognozu i koji ima odgovornost prema svojoj publici. Nekad je situacija stabilna pa je prognoza izvjesna za cijeli tjedan, a neki put ne možemo predvidjeti što će se dogoditi za sat vremena, primjerice kad se u nekoliko desetaka minuta razvije veliki oblak. Prije su bili izraženiji sustavi visokog i niskog tlaka zraka koji donose stabilno vrijeme, odnosno kišu, a danas su česta polja srednjeg tlaka zraka gdje je sve vrlo kaotično i sve je moguće, tako da još dugonećemo imati mogućnost za takva predviđanja. Baš je zbog toga potrebno duboko poznavati struku i stalno je proučavati da bi se bilo svjesno svojih ograničenja, ali treba znati i svoje mogućnosti i prednosti u odnosu na neke globalne automatizirane prognoze, govori Danijela dok piše kratki izvještaj i sprema ga za javljanje u radijski eter, jedno od njih šest koje prognostičari svakodnevno obave. Takvo je funkcioniranje dio rutine – meteorološka motrenja su konstantna, a dežurstva i noćne smjene norma od koje se ne odstupa, što omogućava smanjenje pogrešaka na najmanji mogući minimum te pravovremena upozorenja i obavijesti javnosti, čak i pri naglim promjenama vremena. I upravo se ovdje vide postignuti napretci u prognoziranju riječkog ureda. Pokrivenost teritorija na kojem se s preciznošću može prognozirati vrijeme je narasla, prognoza je pristupačnija svima, a o kvaliteti tog rada svjedoči i činjenica da najnovije informacije o vremenu ne prate i slušaju samo Primorci, Gorani i Istrani, već i ljudi koji žive u Sloveniji u graničnim područjima.

Odličan kolektiv

O njenom profesionalnom putu, iskustvima s fakulteta, statusu meteorologa kod nas i radu u meteorološkoj službi, Danijelu Vlašić pitamo s akademskog, ali i radničkog aspekta. Dok nam opisuje kako je teklo njeno obrazovanje na Geofizičkom odsjeku PMF-a, meteorologinja ističe iznimno kvalitetan rad i znanje tamošnjih profesora.

– Studij koji sam zaključila je izvrstan za meteorologa. Kad završite taj fakultet, vi možete raditi u meteorologiji, ali i u drugim disciplinama, stoga sve više kolega ide u programiranje jer je ono bolje plaćeno. Studenata je malo, još ih manje završava studij koji je težak, i ondje se treba pokazati kao vrijedan i pametan. Međutim taj mali geofizički zavod ima kvalitetne, svjetski poznate profesore koji se silno trude da prenesu svoja znanja, imaju odličan odnos sa studentima i mogu reći da se tijekom studija nisam susretala s rodnim predrasudama. Nažalost, zanimanje meteorologa u Hrvatskoj još uvijek nije priznato, svi mi radimo kao državni službenici, a iako je meteorologija u Europi vrhunska struka, plaće i uvjeti nisu na europskoj razini, kaže Danijela, dodajući kako četvero riječkih meteorologa mnogo radi, uz smjene po 12 sati, i vikendom i blagdanom, jer se prognoze i upozorenja neće sami izdavati.

– Imam sreće da ovaj naš mali kolektiv u Rijeci, nas troje kolega iste generacije, Josipa Kuzmić, Igor Horvat i ja, imamo odličnog šefa i mentora Ivana Novaka. On se potrudio da nam prenese svoje znanje i bilo bi lijepo da ima više pedantnih, stručnih ljudi kao što je on. Ivan je meteorolog s dugogodišnjim iskustvom i zna prenijeti svoje znanje, uspio je odgojiti troje meteorologa koji su itekako sposobni za rad i to je najveće nasljeđe ove meteorološke službe, zadovoljno ističe naša sugovornica, koju pitamo za ocjenu stanja hrvatske meteorologije.

Uspoređujući izazove s kojima se struka susreće s mnogo drugih grana ljudskog djelovanja, riječka meteorologinja navodi kako bi se moglo učiniti više u pogledu ulaganja u kadar i kvalitetu radnih mjesta.

– Iako postoje ulaganja u modernizaciju infrastrukture kroz projekt METMONIC, kojim će se postojeće meteorološke postaje modernizirati, po Jadranu postaviti meteorološki radari i oceanografske plutače, mi u meteorologiji gubimo ljude, a da bismo taj trend zaustavili, meteorologe treba pošteno platiti da bi oni mogli živjeti od svog rada i dobili status kakav zaslužuju, zaključuje Vlašić.