RIJEKA Vijest da se za posao čistačice u riječkom KBC-u, i to na određeno radno vrijeme i pod uvjetom završene osnovne škole, javilo 400 građana, među kojima je najmanje visokoobrazovanih, jedna osoba s višom, te njih 243 sa srednjom stručnom spremom i pet muškaraca, zainteresirala je i Riječane i struku. Ali, nikoga nije iznenadila.

To što ljudi koji su završili fakultet ili su muškarci, a spremni su uzeti metlu i škovaceru kao svoje osnovno sredstvo za rad, i to za mjesečnu plaću od 2,5 do 3 tisuće kuna; ili pak podatak da su ljudi spremni sakriti svoju diplomu da bi dobili posao, nije začudila ni psihologe, niti sociologe.

Krediti za vratom

Mr. Zoran Malenica, sociolog na Pravnom fakultetu u Splitu kaže da bi se ovaj slučaj mogao uzeti kao protuargument premijerki Jadranki Kosor na njenu tezu da ljudi neće u pastire.

– Za mene nije iznenađujuće što su se za posao čistačica u bolnici javile visokoobrazovane osobe i muškarci, jer nezaposlenost koja je u posljednje dvije godine rapidno porasla u Hrvatskoj vezana je vrlo često uz obitelji s djecom, koje imaju kredite koje treba otplaćivati i odgajati djecu.

Njima je najvažnije da čim prije dođu do posla. Zato ne čudi činjenica da će većina njih prihvatiti posao koji je ispod razine njihova obrazovanja, drugog izbora nemaju. To je poražavajuće za ovo društvo.

Ljudi su trošili vrijeme i sebe na školovanje, a državu je izdvajala novac na sustav obrazovanja, da bi sada obrazovani ljudi bili primorani raditi poslove koji su ispod razine njihovog obrazovanja, kaže ovaj ugledni hrvatski sociolog.

Poznata hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić putem našega lista je čestitala Riječanima s diplomom koji su se javili na natječaj za spremačicu u riječkom KBC-u.

Prilagođeni postupak

Čestitam im na odlučnosti! Svaka čast onome tko je visokoobrazovan, ali je bez posla i uzme bilo koji posao koji mu se ponudi. S druge strane, to znači da je takav čovjek očajan, no shvatio je da mu je posao koji je puno ispod njegove naobrazbe bolja opcija od burze rada.

U Americi su takvi slučajevi česti – visokoobrazovani ljudi često nemaju izbora pa nose kutije i rade kao skladištari ili dostavljači pizza. U svakom slučaju to je bolje i poštenije nego biti na grbači obitelji, državi i ili prijateljima. Ja bih to nazvala dobrim prilagođenim postupkom, kaže Mirjana Krizmanić.

Na naše pitanje misli li da bi obavljanje posla koje je ispod razine stručnosti i obrazovanosti po pojedinca moglo imati određene psihološke posljedice, Krizmanić kaže takvu tezu demantira činjenica da su se dobrovoljno prijavili za posao ispod razine njihova obrazovanja.

– To znači da su sami procijenili da im je to bolje nego nekoga eksploatirati, a zbog čega bi se svaka zrela osoba trebala osjećati loše. Moralnije je uzeti posao ako si ga u stanju obavljati. Tužno je da intelektualci čije kapacitete treba iskoristiti za prosperitet društva posao moraju tražiti u čišćenju, to je tragedija ove države, kao što je tragično da su mnogi visookoobrazovani ljudi u ovoj državi nedovoljno obrazovani za svoj posao, kaže Krizmanić.