Dugogodišnja hodočasnica

Ivana je na Trsat prvi put otišla zbog majke. Otkrila nam je zašto mu se godinama vraća

Jakov Kršovnik

Ivana Domijan / Foto Nikola Blagojević

Ivana Domijan / Foto Nikola Blagojević

Unatrag gledajući, mogu reći da je svaki put prema Dobru težak, objašnjava Ivana Domijan



RIJEKA – Kad pogledamo Marijine kipove ili slike, vidimo da su vrlo često njene ruke na tim prikazima otvorene – to mi je divna slika – Marija nam pruža ruke i upućuje nas Isusu. Imam nježnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, jer je ona Majka, a majka je ljubav, nježnost, sigurnost i utjeha, govori nam Ivana Domijan, ekonomistica po struci, koja dugi niz godina na blagdan Vele Gospe hodočasti na Trsat, zahvaliti i utjecati se Gospi Trsatskoj.


Prvi put


Rođena je u Zagrebu, gdje i živi s obitelji, a redovito ljeti borave u Dramlju, otkuda je njen otac te smo mi s njom razgovarali u Crikvenici.


Iako je već u srednjoj školi pisala maturalni rad o Trsatu, sve je počelo krajem 2000-ih kada ju je mama pozvala da zajedno hodočaste na Trsat.




– Taj prvi put nije mi se išlo. Ali u poslušnosti i iz ljubavi prema svojoj mami, otišla sam. Tada smo se prvi put penjale Trsatskim stubama. Sjećam se težine i vrućine, dok smo se uspinjale prema Trsatu.


Tada još nisam bila toliko u vjeri, ali unatrag gledajući, mogu uzeti taj uspon kao primjer da svaki put prema Dobru vodi teškim putom.


No, na tom putu nikad nismo sami, uvijek nas vodi ljubav naše Majke Marije, kaže Ivana Domijan.


Pri prvom posjetu Trsatu, otišla je i na ispovijed i kaže da od tada počinje njezina unutarnja duhovna promjena, kao i promjena u obitelji.


– Mama i ja počele smo moliti krunicu, što nikada prije nismo činile. Vjerujem da je to bio početak našeg dubljeg odnosa s Isusom i Marijom. Vrlo mi je ovdje lijepa misao sv. Tome Akvinskog koji je rekao: »Kao što pomorce u luku vodi sjaj zvijezde, tako kršćane u nebo vodi Marija«, opisuje nam Ivana Domijan.


Pet godina Frame


Raduje se ponovnom dolasku na Trsat, kao i susretu sa starim prijateljima Filipom i Martom, koje poznaje još iz dana dok su oni bili članovi Franjevačke mladeži na Trsatu, a ona članica Frame u Zagrebu u Sigetu.



– Tih pet godina u Frami u Sigetu pamtim kao pet najljepših godina. Pjevala sam u župnom zboru, čitala na misi. S framašima iz drugih gradova, pa tako i Rijeke, znali smo se vidjeti na obećanjima, a posebno mi je drago i danas vidjeti ih na Trsatu. Trsat je i po tome specifičan, što pripadnici franjevačke mladeži pomažu vjernicima u paljenju svijeća, rade u suvenirnici i sve što treba kako bi hodočasnicima na svoj način bili na raspolaganju. Lijepo mi je vidjeti koliko se mladi daju, kaže.


Podsjeća na geslo bl. Marije Terezije od sv. Josipa, »Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti!«, kao i kako je Marija, Majka Isusova, služila Elizabeti, pomagala joj zadnja tri mjeseca prije no što se rodio Ivan Krstitelj.


– Služila je i apostolima i ona nas poučava kako služiti Bogu u ljudima i kako ljubiti. Kako se Mariju posebno časti na Trsatu, možemo reći da je Trsat također škola služenja, molitve i ljubavi, govori nam Ivana Domijan.


Raduje se i ove godine doći na Trsat s majkom, ocem i sestrom, a za kraj se prisjeća i mnogih velikana duha koji su stasali pod okriljem Trsata, na primjer, fra Bonaventura Duda i fra Zvjezdan Linić, kao i brojni drugi sveti svećenici sve do današnjeg dana.


– Ljepotu su prepoznavali i bl. Ivan Merz i sluga Božji Vendelin Vošnjak. Miris svetosti mjesta ne zadržava se samo na Trsatu nego ga šire duše dalje, ali se iznova vraćaju na taj izvor mira, u Majčinu blizinu, zaključuje naša sugovornica.