S KAMIKA I MORA

Slavica Mrkić Modrić: Hvali sunce, drž’ se meseca

Slavica Mrkić Modrić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Znate ono kad se reče da j’ neki savršeno preplanul, da j’ sagdere jednako črn, e tako j’ Mario sagdere ravnomerno bel. Pu mane j’ ipak ta belina nesavršena. Ja san recimo preplanula na »3. maj«. Ča sad to znači?



Malo j’ rasfriškalo i već je i čoviku, i blagu lagje. Ni oni ki se vole poć kupat ne njurgaju aš je i njen lipje plavat kada j’ more 25 leh kada j’ 27 stupnji. Jedna moja prijatelica uža reć da kada j’ more preteplo zgljeda jušto koda plavaš va curu. Najraje bin joj rekla da ni ni dugo od istini, ma bolje j’ ki put držat zajik zad zubi. Uostalon, ča ja znan o kupanju po danu? Mane i more va kombinacije ni sunce, a ni niki drugi ne vide tako često, ma mesec, e, on je moj prijatel.


Kade ćeš većega gušta od toga da j’ cela plaža tvoja, da ti se niki ne ocera kraj uha, da ni nijedne matere ale none ka preskače preko tebe loveć svojga janjčića, a ta janjčić ti j’ jušto tri sekundi prvo skrcal celi sladoled na hrbat aš se j’ popiknul. Pa onput dojde pratnja, pa »oprostite, ni dite namjerno«, pa se ti načinjaš da ti j’ sladoled na hrbatu baš rabil i tako bliže, i tako dalje. O angurijami, praskvami i slično ke se cede sagdere okolo tebe i osah i muhah ke dojdu na sceđeno da ni ne govorin – to mi j’ najveći horor na plaže aš mane kad komar uji nateknen da j’ to čudo, a nedaj Bog ča žešće. I jušto radi toga i sličnoga, a i za pravo reć je da ča san stareja san manje trpežljiva, ja zmed sunčanja i mesečarenja biran mesečarenje.


Nisan onako lipo, ma nisan apsolutno nikako preplanula i kad ja pasan po rečkoj žile kucavice si ki me vide misle da j’ PIK nabavil novi model za reklamirat jugurt. Ma, jušto me briga. Rabi i to znat nosit. A ja svojun belinun iman baš lip suživot. Zaspraven smo nas dve viceprvakinje. Glavne smo se dok ne utaknemo Batifjaku, a kad je on blizu moja belina pada va drugi plan. Znate ono kad se reče da j’ neki savršeno preplanul, da j’ sagdere jednako črn, e tako j’ Mario sagdere ravnomerno bel. Pu mane j’ ipak ta belina nesavršena. Ja san recimo preplanula na »3. maj«. Ča sad to znači?




E, pa to van je kada su van obrazi tamni, vrat do ruba majice, ruki do ruba rukavi, a nogi leh na stopala preko keh gredu bele crti od šlap. I još ću van leh povedat kako ni većega gušta od oneh lulački ke su namontirali va more spred nove plaže va Jadranoven. Po danu red i gnjeta za malo se lulat va moru, aš, ako niste znali to van je sad hit na celemu Jadranu, a i ne leh Jadranu, a po noće nigdere nikoga, moreš se lulat kuliko ti telo pita. A ni badić ti ne mora bit savršen, more i škulju imet aš ki će te videt ako ne mesec, ka riba i more.


Ono ča si vide, a i čuju, a nima nikakove vezi z moren, kupanjen i sunčanjen su prazne kantredi va Saboru. Ja, sad su legalno prazne aš su se naši saborski zastupnici jako strudili pa gredu na zaslužene ferije duge dva meseca. Najsmešneje mi je kad se pred godišnji počnu sami med sobun brojit i prebrajat. Pa njin va tomu računanju pomoru i mediji, a se radi toga da bi oni na čigovomu hrbatu žive mogli doznat ki’j bil najveć prisutan va sabornice, ki najmanje, ki j’ najveć puti zel besedu, postavil pitanje i slično, a ki j’ bil se ovo vrime va toj sabornice fikus i od koga ni bilo čut ni bu, ni mu. Siroti se Jandroković očitoval po tomu pitanju, sad već ne znan koj novinarke, ni za ku televiziju i, da sažmen, brižan je proval branit, ono ča bi se reklo – neobranjivo.


Još je rekal da bi jako volel da se va nastavku saborovanja više ljudi ukaže va Sabornice i da govore više, ma i kvalitetneje. Ovo zadnje je bil moj simultani prevod. Ma ja kako i vavek iman jedno uvrnuto rešenje. Ko? Recimo, da san ja saborski zastupnik, pardon – saborska zastupnica, ja bin našla nekoga dobroga umjetnika ki bi me va prirodnoj veličine načinil od kartona i to va sedećemu položaju i lipo bin se namontirala tamo kade mi j’ mesto.


Verujen da niki ne bi ni primjetil, jedino bi se oni ki me poznaju čudon čudili kako mučin, a si znaju da zajičinun mlatin kod krava z repon kad ju muhi napadu. Platila bin i čistačicu da sako malo prah z mane otruni, i si na svetomu miru, i na dobitku. Na dobitku? A, ja – moje kolege va sabornice zato aš ne špičin, redari zato aš me ne moraju vanka znašat, predsjednik Sabora zato aš ga ne dopeljavan va neugodne situacije, a oni ki plaćaju porez uvjereni da j’ neki na svakoj sjednice. Morda ovo i patentiran, a do onda lip van pozdrav, kupajte se kad vas je volja, a o Saboru dva meseca da niste ni pomisleli. Tr neće ni oni na vas. I hote se cepit ako se niste, aš vidite i sami da se zada brda sopeta valja ono ča nikako ne bismo oteli.