Humanitarci svih uzrasta i zanimanja pomogli su u skupljanju pomoći za braću Mirka i Ivana Belobrajdića iz Ravne Gore, oboljele od cerebralne paralize, te za štićenike Centra za rehabilitaciju Fortica iz Kraljevice
KRALJEVICA Prvi humanitarni plivački maraton nazvan »Homo si plivat«, u subotu je, u za takav maraton idelanim uvjetima, otplivalo 116 što mladih, što starih, što profi, što plivačica i plivača amatera. U more ispred krčkog svjetionika Maltempo svih 116 uskočilo je s jednakim šansama za pobjedu, no već pri prvim zaveslajima znalo se tko ozbiljno pretendira za prvih pet mjesta.
Među 116 prijavljenih sudionika utrke bilo je svih godišta i svih zanimanja, od sedmogodišnjaka do sedamdesetgodišnjaka, od općinskih vijećnika do predsjednika Hrvatskog društva pisaca. Upravo njega tj. Nikolu Petkovića, bakarskog sina, upitali smo: – Nikica, ćeš ti to moć? Odgovor što je uslijedio glasi:
– Koliko znan, kanal su preplavali i medved i divi prasac, e, pa kad more medved, more divi prasac, more i predsjednik HDP-a.
Kako reče, tako i bi. Ako znamo da su posljednji u cilj ušli dobranih sat i ohoho nakon uskoka, onda možemo reći kako je on u formi. Naime, Petković je svoje otplivao za 34:32. Zaključak što ga je iz toga izveo pročitat ćete u nekoj od njegovih »knjiga u pripremi«.
Ali da je netko okupljenim gledateljima na krčkoj strani rekao da će to biti upravo dva prelijepa petnaestogodišnja curetka, blizanke Nika i Eni Perčić, vjerojatno bi odgovorili – ma, daaj! No, eto baš tako bi, prva je bovu u Uvali Črišnjeva, točno 18 minuta i 20 sekundi nakon uskoka u more dotakla Nika, a četiri minute mlađa joj sestra to je učinila odmah iza nje preplivaviši rutu od nešto manje od 1.500 metara za 19 minuta i 48 sekundi. Treći je u cilj uplivao Robert Antić s četiri minute zakašnjenja iza pobjednice, a četvrti Branimir Matejčić s vremenom od 22 minute i 31 sekundu. Ostali su doplivali, a to je jedino bitno.
Plivačice i vaterpolisti
– Nije nam bilo bitno vrijeme, niti pobjeda. Kad smo jučer u Novom listu pročitale da je danas ova utrka i da je humanitarnog karaktera ni trenutka nismo dvojile hoćemo li u njoj sudjelovati, kazala nam je pobjednica Nika dodavši kako joj je isplivati ovu rutu bilo tri puta lakše nego li svakodnevni trening u Plivačkom klubu Primorje koji iznosi oko šest kilometra dnevno.
S njom se složila i blizanka joj Eni ne zaboravivši pohvaliti zajedničku im trenericu Davorku Tomljenović, ali i spomenuti mamu Irenu koja ih je u jučerašnjoj utrci pratila. Eh, da samo je jedna mama! Na to je Nika dodala da ne bi smjele zaboraviti ni tatu Sašu, pa eto, spomenusmo i njega, a na upit je li plivački talent nasljedan, slijegnule su ramenima jer mama nije trenirala plivanje, a tata je ronilac. Bilo kako bilo, zaključile su da im je u utrci Maltempo – Črišnjeva bilo baš super i čestitale na sudjelovanju svim natjecateljima. Dakako da ćemo se sresti na istom mjestu po istom poslu i iduće godine, obećaše cure koje su »rasturile« konkurenciju. Ovaj zaključak iznijeli su trećeplasirani Robert Antić i Branimir Matejčić, oba sportaši vezani uz vodu. Prvi, vaterpolist kostrenskog kluba Jadran, a drugi nekadašnji plivač Primorja, u bivšoj državi 3. na 100 metara (sorry, zaboravili smo stil), a potom i član CPK Crikvenica.
Da svi koji su uskočili u more iz njega i izađu brinuo se, i uredno zbrajao i prebrajao, te vremena upisivao Edvard Titlić. I taman kad je jedan od organizatora – Željko Znidaršić Škembo sa svojim bijelim šeširom konačno taknuo ciljnu bovu, stvorio se problem, Edvard se namrštio i promrsio – čekaj, Škembo j tu, a kade su Prdela (drugi organizator op.a) i žena mu? I tad je krenulo – najprije razne mogućnosti, a onda salva smijeha nakon što je jedan od nazočnih iskazao sumnju da Prdela i družica mu vode ljubav u nekoj vali. Na to se javio drugi i rekao kako ih treba diskvalificirati jer je seks tijekom utrke zabranjen. Raspravu je prekinula Prdelina kćer koja je zaviknula – ma ne, mama je tu, a kadi j otac? I eto opet problema. Uglavnom, uz Prdelu tražio se još i dotični Bakina. Jesu li imali pravo oni što su rekli da jedan pliva prema Jadranovu, drugi prema Uvali Scott jer su dezorjentirani ili su imali pravo oni koji su tvrdili da su isplivali na nekom drugom mjestu, nama je radi roka predaje teksta ostala nepoznanica. Ono što mi znamo jest da je urnebesno zabavnu humanitarnu utrku Edvard Titlić zaključio riječima izgovorenim u megafon, a glasile su – ki je tu, tu je, koga ni ni, nać ćemo ga, ala vi na gliserimi pregljedajte kanal još jedanput da ni ki va moru, aš onda ćemo morat koćaricu zvat.
– Je, bio sam dobar u plivanju ali ove cure su fantastične, samo su »proplivale« i »otplivale«, kazao je Branimir, dodavši kako mu je bilo drago što je mogao sudjelovati u ovoj humanitarnoj utrci, te da se uvijek rado odazove na takve manifestacije. Robert je pak pohvalio organizatore, istakao kako su uvjeti za utrku bili idealni ili kako on to reče – dobar kurent, dobra temperatura mora i prava konkurencija. Najstariji sudionik utrke bio je 75-godišnji Fonzo Kvenić, a najmlađi sedmogodišnji Aleksandar Perak. Najstariji nam se negdje skrio, no zato nam je najmlađi iz dubine uspuhane duše, onako muški iskreno rekao – ne, nije mi bilo nimalo lako. Dakako da nije kad je još morao paziti i na tatu Benedikta.
Humanost u moru
Nekima je bilo lako, nekima teže, nekima jedva, ali svi su oni došli iz humanitarnih pobuda. Naime, sudionici utrke »Homo si plivat« uplaćivanjem kotizacije od 20 kuna, brojni gospodarski objekti i gradovi Kraljevica i Bakar, Općina Omišalj, kao i Primorsko-goranska županija osigurali su pomoć braći Mirku i Ivanu Belobrajdiću iz Ravne Gore, oboljelim od cerebralne paralize, te štićenicima Centra za rehabilitaciju Fortica iz Kraljevice. Organizatori – Ugostiteljski objekt »Sidro«, Turistički obrt »Sunce« i Udruga osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka (Udruga CDP – Rijeka), najboljima su osigurali simbolične nagrade, a sve sudionike počastili besplatnom porcijom dagnji na buzaru. Oni koji su probali kažu da je bila »za prste polizat«, baš kao što je bila dobra i zabava pod dirigentskom palicom Tria Rio i Željka Krušlina Kruške kojom je okončana 1. humanitarna utrka »Homo si plivat«, utrka koja je dobrano zapjenila kanal što spaja Uvalu Črišnjeva i Zlatni otok.
