RIJEKA – Na koji način, kakvom infrastrukturom i partnerstvima odgovoriti na potrebe javnosti za kulturnim sadržajem, bile su teme panel rasprave naziva “Grad po mjeri susjedstva: Kultura, participacija i društveni centri u kvartovima” održane u Art kvartu Benčić.

Sadržaja ima, vremena ne

U susretu kulturnih djelatnika iz Rijeke i Zagreba razgovaralo se o decentralizaciji kulturnog sadržaja, konceptu kvartovske kulture i lokalnim društvenim centrima koji bi povezivali umjetnike i kreatore.

Kako je naveo Kristian Benić, voditelj programa i marketinga Gradske knjižnice Rijeka, današnji pokušaji stvaranja takvih centara imaju zahtjevnu zadaću pronalaska svog smisla i konteksta u kojem će funkcionirati.

– Art kvart Benčić je nastao kao zaokružena vizija koja slijedi potrebe građana za suvremenom kulturnom infrastrukturom kada se radi o institucionalnoj kulturi, a Gradska knjižnica u tom kontekstu ima snažnu želju za svojim stalnim reosmišljavanjem da bi u zajednici djelovala kao društveno-kulturni centar, a ne samo kao stol sa knjigama.

U vremenu smo gdje kulturnog sadržaja i načina komunikacije ima više nego ikada, ali postoji nedostatak vremena za konzumaciju kulturnog sadržaja.

Također, kultura je neprestano u poziciji da mora pokazivati da je tu, da nešto vrijedi i da se tu nešto radi, to radimo s nikad manje novaca što se tiče marketinga, kazao je Benić.

Stvaranje zajednice

Svoja iskustva o koracima potrebnima za osiguravanje čvrste baze za stvaranje i konzumiranje kulturnih sadržaja podijelili su zagrebački kulturnjaci, pri čemu je Antonija Letinić iz Zaklade Kultura nova istaknula kako naglasak ne treba staviti na razvoj publike koja će periodično doći pogledati neku predstavu, već na kreiranje zajednica koje se neprestano vraćaju kulturi i koje participiraju u stvaranju kulturnog sadržaja.

– Želimo da se ljudi vežu za mjesta koja kreiramo kao prostore društvenosti, a svaka zajednica pokušava osmisliti što bi to značilo za nju.

Centri poput knjižnica imaju potencijal transformirati život manjih zajednica, zbog čega je važno da takvu kulturnu infrastrukturu promatramo kao mjesta susreta.

No sama infrastruktura ne može “roditi” zajednicu. Pristup i dostupnost kulture treba osigurati na način da djeca u različitim zajednicama i kvartovima dobiju priliku da, primjerice, dotaknu violinu i tako se zainteresiraju za kulturu, navela je Letinić, dok je Hrvoje Laurenta, ravnatelj Novih prostora kulture, kazao kako je ova mlada zagrebačka ustanova nastala kako bi u sve kvartove i zabačene kutke glavnog grada donijela kvalitetan kulturni program.

– Prema strategiji razvoja kulture Grada Zagreba do 2030. godine identificirane su potrebe i alocirana financijska sredstva da se izgradi nekoliko značajnih infrastrukturnih projekata, kao što je Paromlin gdje će se oko gradske knjižnice kao jezgre stvoriti kulturno-društveni centar.

Zamišljen je niz novih lokacija i prostora koje će se izgraditi kako bi se u njima održavao program. Drugi krak našeg djelovanja je da u svih 25 zagrebačkih kvartova dovodimo kvalitetan program sa Zagrebačkom filharmonijom i HNK-om, ali i programe nezavisne scene u kojem velika većina umjetnika dobiva priliku prvi puta nastupati pred publikom, predstavio je Laurenta.

Ivex okuplja scenu

Na panelu se razgovaralo se i o nedostatku kulturne strategije Grada Rijeke nakon neslavno okončanog projekta Europske prijestolnice, kao i “upravnoj krizi u kulturi” koja u Rijeci traje već pet godina.

Iako EPK programi poput Civilnih inicijativa, Zelenog vala i 27 susjedstava, koji su okupili velik broj građana voljnih uključivanja u kulturnu proizvodnju, nisu sustavno nastavljeni, potreba i želja za ovom vrstom kulture u kvartovima itekako ima, smatra Marin Nižić iz Udruge Urbani separe.

Sugovornici su se dotakli i pitanja infrastrukture, preciznije prostora za izvođenje i rad, kao i financiranja kulturnog sadržaja vaninstitucionalnih aktera, a kao zanimljiv primjer izdvojen je prostor bivšeg Ivexa na Delti koji već gotovo 20 godina predstavlja utočište brojnim riječkim kulturnjacima i udrugama.

– Imamo građanske inicijative u kvartovima, a unatoč tome što nam fali strategija, ipak se nešto radi i nije sve tako loše.

Usmjereni smo prema zajednici, a poanta “izmještanja” kulture na lokacije po gradu je okupljanje različitih ljudi te bacanje novog pogleda na lokacije koje su zanemarene. Ivex je zanimljiv jer je, ovakav kakav je, nastao iz praznine upravljanja, budući da Delta kao cjelina nije planirana niti kao urbani prostor niti kao pomorsko dobro kojim upravlja Lučka uprava.

Čini mi se da ta priča okupljanja šire kulturne scene oko Ivexa i dalje ima smisla i da se iz nje može dogoditi nešto veliko, zaključio je Nižić.